Skupna izložba “Umjetnost je sumnja” autorice Snježane Ban, otvorena u utorak navečer u nekadašnjem skladištu knjiga Leksikografskoga zavoda “Miroslav Krleža”, preoblikovanom u izložbeni prostor “LEXART skladište”, promovira novi kulturni prostor u hrvatskoj kulturi.

Novi izložbeni prostor projekt je slikara Damira Sokića koji je ostvaren u suradnji s kolegom Deanom Jokanovićem Touminom, a nastao je iz nekadašnjega skladišta Leskikografskoga zavoda.

Projekt je podržao i ravnatelj Leksikgrafskoga zavoda “Miroslav Krleža” Bruno Kragić i tako je Zagreb nakon dosta vremena dobio novi izložbeni prostor. Zbog toga su zadovoljstvo izrazili svi sudionici u realizaciji projekta.

Na suhozidu od knjiga umjetnička djela koja propituju sumju u umjetnosti

Da je riječ o drukčijoj galeriji svjedoči i činjenica da su njezini zidovi zapravo suhozid od knjiga koje su kao otpad bile uskladištene u nekadašnjem skladištu Leksikografskoga zavoda. Naime, gotovo 70 tisuća knjiga Sokić i Jokanović Toumin vlastoručno su složili u dva do tri metra visoke zidove nove galerije.

Prva izložba je pak, istaknuto je, potvrda je da će “LEXART skladište” biti poligon novih ideja i umjetničkih koncepcija koje će obilježiti hrvatsku kulturnu scenu i ostaviti trajan pečat.

U skladu s autorskom koncepcijom slikarice Snježane Ban, fenomen sumnje u umjetnosti, predstavlja se kroz tri uzastopna različita, ali jednako važna i jednako vrijedna postava, u kojima će se izmjenjivati radovi odabranih autora.

Tako je večeras otvoren prvi postav izožbe, nakon pauze u kolovozu, u rujnu će biti otvoren drugi, a tijekom listopada treći postav pa će se izložba moći razgledati do 30. listopada ove godine.

37 autora različitih generacija u tri izložbena postava

Na izložbi će kroz tri postava biti predstavljeni umjetnici različitih generacija. To su, abecednim redom, Damir Babić, Ivana Bajcer, Gordana Bralić, Iva Ćurić, Damir Fabijanić, Eugen Feller, Mladen Galić, Sonja Gašperov, Nina Ivančić, Dean Jokanović Toumin, Nikica Jurković, Mihael Klanjčić, Julije Knifer, Zlatko Kozina, Ivan Kožarić, Hrvoje Majer, Ivica Malčić, Mia Maraković, Marija Matić, Ana Mušćet, Goran Petercol, Jelena Kovačev, Jelena Petric, Ante Rašić, Goran Trbuljak, Đuro Seder, Ana Sladetić, Damir Sokić, Ivo Šebalj, Ljerka Šibenik, Tanja Škrgatić, Ivan Tudek, Nikola Ukić, Iva Vraneković, Iva Zagoda, Igor Zdunić, Lucija Žuti.

Izložbu ‘otvara’ rad autorice koncepcije koja je, kako je objasnila, željela posebice skrenuti pozornost na ona umjetnička djela u kojima je sumnja znatno utjecala na mentalne i kreativne, umjetničke procese.

Istaknula je da je zamisao o izložbi, koja se u početku javila tek kao maglovita i daleka mogućnost, proizašla iz osobnoga, specifičnoga pristupa umjetničkom radu u kojemu realizira vlastitu sliku sumnje, odnosno kartu sumnje koja okuplja slikovnu i tekstualnu građu, uvelike oslonjenu na druge autore i njihova često paradigmatska djela, misli i zapažanja, u neku vrstu posvete sumnji.

Uz izložbu tiskan je i opsežan katalog u kojemu je i autoričin tekst u kojemu napominje kako “za nju osobno na neki način već taj kolaž predstavlja mentalnu kategoriju izložbe s obzirom da je to rad koji doista ‘živi’ od drugih i zahvaljujući drugim autorima i umjetnicima, u sebi sadržava čitav niz tvrdnji i djela umjetnika i autora koji su presudno odredili i reflektirali duhovno raspoloženje i ustrojstvo mojih sumnji”.

Takav princip, objasnila je, zajedno sa spomenutim umjetničkim radom čini okosnicu ove izložbe.

Pritom, istaknula je, iz fokusa izložbe svjesno je izostavljeno neposredno preispitivanje umjetničkog rada kroz ekonomske, sociološke ili političke okolnosti, te društveno angažirana umjetnost općenito, i to unatoč tomu što takva stremljenja u umjetnosti nerijetko proizlaze upravo iz nekoga oblika sumnje u navedeni kontekst.