Prošla su 22 dana otkako Slavko Murk, Međimurac sa slovenskim državljanstvom i nekada vlasnik vrlo uspješne građevinske tvrtke u Sloveniji, štrajka glađu pred slovenskim veleposlanstvom u Zagrebu.
“U Ljubljani sam diskriminiran te politički i medijski blokiran”, govori nam šezdeset šestogodišnji Hrvat koji je ovaj put odlučio ne odustati od potrage za pravdom, pa makar i pod cijenu vlastitog života.
Murk, bivši vlasnik slovenske tvrtke sa stotinjak zaposlenih, gradio je velike objekte kako po Hrvatskoj tako i van nje dok ga potkraj devedesetih nije zahvatila privatizacija, a državni fondovi ušli su u vlasništvo tvrtki s kojima je surađivao.
Njegove muke tada su bile tek na početku. Naime, poznate slovenske državne tvrtke Grosuplje i Smelt promijenile su vlasnike i uprave, a Murku su dugovale milijune.
Dugovi vjerovnicima pali su na njegova leđa, a njegovo društvo koje je imalo potraživanja izbrisano je iz sudskog registra na osnovu Zakona o financijskom poslovanju iz ’99. godine koje je brisalo nekoliko tisuća poduzeća ako nisu ispunjavala određene administrativne uvjete poslovanja.
Saša Zinaja/NFOTO
Unatoč pravomoćnoj presudi arbitražnog suda Slovenske gospodarske komore po kojoj se Murku duguje više od milijun i pol eura, već 15 godina oštećeni nije dobio ono što mu pripada.
Naime, iako je sam Murk državljanin Republike Hrvatske, po čemu je kvalificiran za diplomatsku zaštitu RH, on je ostao bez novca notornim postupkom “brisanja”, koji podsjeća i na “brisance” u slučaju Ljubljanske banke.
Republika Slovenija stvorila je nekoliko desetaka tisuća “brisanca”, tj. stanovnika Slovenije kojima je 1990-ih izbrisano prebivalište u istoj jer nisu imali slovensko državljanstvo te ih je uklonila iz registra, a mnoga poduzeća ali i njihovu imovinu prenijela je na Republički fond za razvoj (u međuvremenu dvaput pravno presložen i preimenovan) no u knjigama Fonda nije navela dugove tih poduzeća, pa tako niti dugove poduzeću Murka.
Murk je godinama dokazivao da je Slovenija preuzela dugove “brisanih” tvrtki te dobio pravomoćnu arbitražnu presudu Gospodarske komore, no, unatoč tome, ni danas ju ne može izvršiti.
Obratio se i Europskom sudu za ljudska prava no njegov je zahtjev odbačen jer je, kako navodi, izvan nadležnosti ESLJP-a. Istovremeno Murk ponavlja da je ranije primio pisano obećanje Ministarstva pravosuđa Slovenije da će mu dug biti uskoro isplaćen, no niti nakon tog obećanja ništa se nije promijenilo.
Saša Zinaja/NFOTO
“U Ljubljani su imali šansu da nešto naprave, ali nisu… Moje strpljenje je došlo do kraja”, nastavio je naš sugovornik već na izmaku snaga nakon više od pola mjeseca štrajka glađu.
Navodi kako godinama sluša isprazna obećanja da će se njegov problem hitno riješiti, no svaka promjena vlasti, vraćala je i njegovu borbu na početak.
Iako je slovenski arbitražni sud potvrdio da mu tvrtke Grosuplje i Smelt duguju novac, država i dalje to ne priznaje.
Zanimljivo je kako su na početku njegove pravne bitke i SRT i slovensko ministarstvo tvrdili da u njihovim poslovnim knjigama njegova firma ne postoji i da nemaju upisano njegovo potraživanje. Naknadno je našao dokaz o potraživanju, ali nitko više nije reagirao.
“Ovaj put neću odustati ma makar me to stajalo života”, zaključio je na kraju naš sugovornik, razočaran u obje države dok već 20 godina pokušava vratiti ono što mu, kako navodi, zakonom pripada.
Saša Zinaja/NFOTO
Komentari