Zagrebačku banku trese najveća afera u njenoj povijesti. Bivši predsjednik uprave Miljenko Živaljić dao je ostavku na dužnost u siječnju, iz osobnih razloga, kako je tada navedeno. Nacional je prvi razotkrio prave razloge ove ostavke, a nakon toga su ostavke dala još dva člana uprave, Eugen Paić Korega i Nikolaus Maximilian. Riječ je o golemim propustima u poslovanju, brojnim sumnjivim transferima ruskog novca i ogromnim uplatama bez ikakvih provjera, odnosno sumnji da je Zagrebačka banka svojim klijentima omogućila pranje novca. Pod istragom je svota od gotovo dvije milijarde kuna. Dok se razmjeri ove afere još utvrđuju, nezavisni saborski zastupnik Marin Škibola zatražio je od predsjednika Hrvatskog sabora i predsjednice Odbora za financije i državni proračun održavanje izvanredne sjednice upravo o toj temi. Zatražio je i ostavku guvernera Borisa Vujčića.

Marin Škibola rođen je 1991., najmlađi je saborski zastupnik u 9. sazivu, magistrirao je na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, smjer gospodarstvo Europske unije. Sa Škibolom smo razgovarali o stanju u hrvatskom bankarskom sustavu, skandalu u Zagrebačkoj banci i zakonu o ništetnosti kredita RBA kreditnih zadruga.

NACIONAL: Čemu služi Hrvatska narodna banka ako je nadzor u Zagrebačkoj banci pokrenut tek nakon upozorenja iz inozemstva?

Očito je da hrvatske institucije ne rade svoj posao i nedjelovanjem rade ogromnu štetu našem financijskom sustavu. Veliki novac iz proračuna ide prema regulatorima poput Hrvatske narodne banke, guverner i viceguverneri imaju velike plaće, najveće u javnom sektoru i to upravo zato što se od njih očekuje najveća odgovornost, pogotovo u kriminalnim radnjama pranja novca. To je kriminal “bijelih ovratnika”, događaju se najširi opsezi kriminala u kojem se globalno opere oko 900 milijardi dolara. Taj je novac povezan s terorizmom, dolazi od trgovine drogom i oružjem, od reketa i prostitucije. Upravo iz tog razloga HNB mora biti maksimalno involviran, mora provjeravati posluju li hrvatske banke prema zakonu o sprečavanju pranja novca i to mu je glavna uloga. No sada se pokazalo da ona to ne radi, naša centralna banka nije detektirala nijednu sumnjivu transakciju u Zagrebačkoj banci, a ispostavilo se da ih je bilo više tisuća. Dakle, i ona krši zakone Republike Hrvatske.

NACIONAL: Što rade financijski eksperti zaposleni u Hrvatskoj narodnoj banci? Tamo postoji Odjel za nadzor poslovanja s gotovim novcem i Sektor specijalističke supervizije i nadzora u sklopu kojeg se nalazi Direkcija nadzora sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma?

U ovoj aferi najodgovornije je vodstvo Hrvatske narodne banke, guverner Boris Vujčić i njegovi viceguverneri. Oni daju naloge svojem menadžmentu i pitanje je koliko on ima njihovu podršku u obavljanju posla. Možda su oni i pronašli sumnjive transakcije, ali ne žele ili se boje dati izvještaj jer nemaju podršku vodstva. HNB je zatvoreni sustav koji odbija bilo kakvu reviziju, mi ne znamo ni što oni rade ni kako rade, o svemu tome možemo samo nagađati. Tu treba istražiti eventualnu povezanost i eventualni dogovor vodstva HNB-a i stranih banaka koje posluju u Hrvatskoj i to zato što su se u više navrata ovakvi propusti, po svemu sudeći namjerni, već događali, a to su slučaj Franak i RBA zadruge.

NACIONAL: Do kada bi se nastavile sumnjive transakcije u Zabi da to nisu razotkrile američke vlasti, američka ministarstva financija i pravosuđa i tajne službe?

One bi se sigurno nastavile i nikada ne bi bile ni razotkrivene niti detektirane. Hrvatska narodna banka ne bi na to reagirala. Nije pitanje do kada bi ti bilo nego jednostavno – to bi bilo.

‘Hrvatske institucije ne rade svoj posao i nedjelovanjem čine ogromnu štetu našem financijskom sustavu. Centralna banka nije detektirala nijednu od više tisuća sumnjivih transakcija u Zabi’

NACIONAL: Jesu li u ovom slučaju zakazale i hrvatske vlasti, ministarstva financija i pravosuđa i obavještajna zajednica? Zašto nitko od njih nije primijetio da je kroz Zabu na sumnjiv način prošlo gotovo dvije milijarde kuna?

Definitivno su zakazale obavještajne službe. U bankarskom sustavu se radi o velikoj količini novca i tu su prisutna jaka lobiranja. Može se pretpostaviti da banke i ljudi koji peru svoj ili tuđi nelegalni novac imaju svoje ljude u institucijama koje ste spomenuli i koji su međusobno povezani. Teško je to dokazati ili apsolutno tvrditi, ali meni nije jasno na koji se način tako velika količina novca neopaženo našla u sustavu, a da obavještajna zajednica to nije znala, kako je moguće da su napravljeni toliki propusti. Treba postaviti pitanje odgovornosti tih službi, ali ipak najviše HNB-a i guvernera Vujčića jer oni baš u svrhu sprječavanja ovakvih poslova imaju službe koji trebaju detektirati te nezakonite radnje.

NACIONAL: Zašto se u Zagrebačkoj banci nije kontrolirao veliki broj transakcija koje se zbog visine transferiranih novčanih iznosa, sukladno Zakonu o sprječavanju pranja novca, moraju temeljito kontrolirati?

Postoji opravdana sumnja da se tu radilo o namjernim propustima iako to treba tek dokazati, ali dosta indikacija ukazuje upravo na to. Ne vidim iz kojih bi razloga banka puštala da se to događa, a da od toga nije imala koristi. Zašto bi predsjednik uprave “iz osobnih razloga” potiho otišao, a nakon njega još dvojica članova uprave. Jesu li oni imali koristi od toga i koji su to interesi bili, je li postojao dogovor između klijenata i menadžmenta banke, to treba odmah istražiti DORH.

NACIONAL: Mislite li da se ovakve stvari događaju i u drugim hrvatskim bankama?

Uprave koje su na čelu većih banaka u Hrvatskoj se međusobno poznaju, kreću se u istim krugovima i ako je nešto dopušteno Zagrebačkoj banci, zašto ne bi bilo dopušteno i drugima. S obzirom na to da centralna banka to nije regulirala, posljedica može biti jedino anarhija u bankarskom sustavu, a anarhija je pogodno tlo za korupciju i kriminalne strukture. Je li se to sigurno događalo i u drugim bankama, jesu li te kriminalne strukture upravo izabrale naš bankarski sustav preko kojeg će obavljati sumnjive novčane transakcije možemo samo sumnjati. Treba postrožiti i proširiti nadzor i na druge banke.

NACIONAL: Kakve posljedice i opasnosti afera može prouzročiti, je li ugrožena i nacionalna sigurnost?

Imamo veliki problem jer ne znamo u koje se svrhe taj novac koristio, naše institucije i obavještajne službe to moraju istražiti. Ovo može utjecati i na sveukupnu ekonomiju i financijski sustav. Paralelno s tim događa se i epidemije koronavirusa, a ako Zagrebačku banku sada zadese neke velike krize, ako ljudi zbog narušenoga povjerenja povuku svoje štednje i depozite mi ćemo imati veliki problem. Zato se treba uključiti i politika i o ovom problemu raspravljati u Saboru. Zato sam podnio zahtjev predsjedniku Sabora i predsjednici Odbora za financije da guverner s viceguvernerima dođe u Sabor i podnesu služeni izvještaj. Nevjerojatno je i nedopustivo da najvažnija institucija u državi za ovakvu katastrofu sazna iz medija.

NACIONAL: Je li Hrvatska postala pogodno područje za pranje novca s obzirom na razmjere sumnjivih transakcija koje su prošle kroz Zagrebačku banku?

Upravo tako. Poznata je špranca da kriminalne strukture koje se bave ilegalnim radnjama izabiru države u kojima institucije ne funkcioniraju. Naše institucije se obračunavaju s minornim kriminalom, a dok se ne počnu obračunavati s pravim kriminalom mi u državnom proračunu nećemo imati novca za demografiju i poticaje za mlade da ne odlaze iz zemlje. Zamislite samo koliko je sada oštećen državni proračun.

NACIONAL: Kakav epilog očekujete?

DORH se već trebalo uključiti, ako ne prije onda barem nakon pisanja Nacionala. Pod hitno trebaju istražiti što se događalo, treba saznati koje su bile cirkulacije novca, za što se i za koga se taj novac nekontrolirano uplaćivao. To može biti za neke jako opasne i ozbiljne stvari, ali i ljude. Zagrebačka banka kao pravna osoba mora dobiti veliku financijsku kaznu, a za odgovorne osobe treba se utvrditi ima li kaznene odgovornosti. Ne može sve završiti samo na tome da su predsjednik i članovi uprave dali ostavke. Treba ispitati i procesuirati odgovornost prema društvu i prema institucijama, po mogućnosti da to ne traje godinama.

‘Uz postojeću epidemiju koronavirusa, ako Zabu sada zadese neke velike krize, a ljudi zbog narušena povjerenja povuku svoje štednje i depozite, imat ćemo veliki problem u Hrvatskoj’

NACIONAL: Do kuda bi trebala sezati odgovornost, treba li otići i guverner Vujčić, treba li doći do smjene vodstva u Hrvatskoj narodnoj banci i promjene ustroja ove institucije?

Apsolutno. Guverner Vujčić za početak bi trebao ponuditi ostavku. Ovo je velika afera europskih i svjetskih razmjera, uključile su se inozemne institucije, a najveće je odgovornost na Vujčiću. U ovakvim slučajevima u većini država guverneri bi dali ostavku jer nisu detektirali velike razmjere kriminalnih radnji. Moralno bi bilo da guverner ode sam, a ako to ne želi, onda da barem ponudi ostavku, da dođe pred Sabor pa da onda on odluči o tome. Neka politička odgovornost padne na vladajuću većinu. Smatram da on mora otići. Zato sam i tražio da se sazove izvanredna sjednica Sabora o tome što se događa u hrvatskom bankarskom sustavu. Treba doći guverner s cijelom garniturom viceguvernera i objasniti javnosti što, kako i zašto se ovo događalo. Moramo mu postaviti pitanja i tražiti odgovore na temelju kojih bi Sabor kao zakonodavac mogao prepoznati koje političke poteze treba povući. Ako se sve zadrži izvan ove institucije, onda ispada da je Hrvatska narodna banka iznad Sabora. Hrvatska centralna banka nije dopustila da državna revizija dođe kontrolirati njen rad. Zašto oni nisu htjeli da dođe državna revizija? Vjerojatno zato što nešto skrivaju. Onaj tko ništa ne skriva sam će pozvati državnu reviziju. Mi imamo viceguvernere koji su u HNB-u jako dugo, u više mandata, vrlo su utjecajni i odgovorni su za loše politike centralne banke. Svi oni trebaju otići.

NACIONAL: Hrvatska narodna banka proziva se zbog nereguliranosti u mnogim drugim slučajevima – Franak, RBA kreditne zadruge. Otok Rab postao je otok slučaj zbog velikog broja ljudi stradalih zbog nezakonitih kredita austrijskih kreditnih zadruga. Radi li se tu o pranju novca?

Postoji dosta kaznenih prijava koje su oštećenici podigli upravo zbog sumnji da se radilo o pranju novca. Pitanje je čiji je to bio kapital i od kuda je došao. Treba ispitati je li Raiffeisen banka preko tih manjih kreditnih zadruga plasirala sumnjivi kapital, jesu li im one i služile za plasman ilegalnog novca. Nije se provjeravala kreditna sposobnost, već se samo gledalo da se plasira novac i to u gotovini. Keš iz Austrije prenosio se u torbama, a zalog je bila isključivo imovina, prvenstveno na otocima, na atraktivnim lokacijama.

NACIONAL: Na vaš prijedlog jednoglasno je usvojen zakon o ništetnosti takvih kredita. Kasnije je na Europskom sudu pao jedan od elemenata tog zakona koji samo treba doraditi u skladu s europskim pravom. Što se čeka da se to popravi?

Kada je došla ta presuda ja sam zatražio sastanak s Vladom i da njihovi pravni stručnjaci prouče presudu i da izmijenimo zakon prema sugestijama Europskog suda. Moja intencija je bila da ga uskladimo s europskim pravom, a da mu se zadrži poanta, kako bi ljudi i dalje imali zaštitu kada je zakon bio na snazi. Odgovor hrvatske vlade je – ignoriranje.

NACIONAL: Smatrate li da vas je Andrej Plenković prevario nakon što ste 2017. spasili njegovu vladu. Je li vam žao što ste tako postupili?

Nije mi žao zbog toga, dok je zakon bio na snazi velik broj deložacije je odgođen, mnogi ljudi su ispregovarali uvjete, imali su veću pregovaračku poziciju jer je zakon bio na njihovoj strani. U godinu dana mnogo ljudi se izvuklo. Nakon što je došla presuda Europskog suda, Vlada nije promptno reagirala, što je trebala, ignoriraju me i sad je moram inicirati izmjene i dopune tog zakona. Ja iza svojih odluka stojim i mnogo mi znači što je taj zakon, dok je bio na snazi, pomogao velikom broju ljudi. Ja sam morao iskoristiti taj moment da nametnem temu koja je bila relevantna i gdje je i Vlada, bez mojeg uvjetovanja, trebala to riješiti. Nažalost, u Hrvatskoj sve funkcionira po principu interesa pa onda moraš nešto uvjetovati. Ovo nije bila politička trgovina već politički dogovor. Nisam ništa tražio za sebe, ni ja niti nitko iz moje uže i šire obitelji nemamo kredit kod tih zadruga. Moj politički cilj bio je legitiman, a hoće li oni svoj dogovor ispuniti do kraja imat ćemo priliku vidjeti ako Vlada prihvatiti prijedlog izmjena i dopuna zakona koje sam prošli tjedan uputio u proceduru. Očekujem maksimalnu podršku Vlade kojoj bi trebalo biti u interesu da uskladi taj zakon o ništetnosti s europskim pravom. Vladi i HDZ-u za ovo ne treba više od mjesec dana i izgovora nema. Ako im to nije u interesu onda njihova priča o antikorupciji, poboljšanju institucija i da su pomogli ovršenima i blokiranima pada u vodu.

NACIONAL: Koliko ste puta u ove tri i pol godine mandata razgovarali s Plenkovićem?

Razgovarao sam s njim samo jednom i to o prijedlogu ovog zakona. Rekao sam mu da imam jasan politički cilj koji će pomoći velikom broju hrvatskih građana koji su nepravedno i protuzakonito oštećeni. Zbog tog političkog cilja bio sam spreman podržati Gordana Jandrokovića za predsjednika Sabora.

‘Vujčić i HNB nisu dopustili da državna revizija dođe kontrolirati njen rad. Zašto nisu htjeli da dođe državna revizija? Vjerojatno zato što nešto skrivaju. Onaj koji ništa ne skriva sam će pozvati državnu reviziju’

NACIONAL: Rođeni ste 1991. i najmlađi ste zastupnik u Saboru. Kao mladi čovjek kako ocjenjujete rad ove institucije? Je li ona u službi građana i poboljšanja kvalitete njihovog života ili tu svatko gleda osobni interes?

Ja sam se i kandidirao na izborima jer sam smatrao da ova institucija ne služi dovoljno hrvatskim građanima. Nakon tri i pol godine mandata, moje je iskustvo samo potvrdilo moje prijašnje mišljenje. Uloga našeg Sabora je mala, gotovo nikakva, zastupnici nemaju utjecaja na zakonske akte i promjene. Nema političke parlamentarne kulture. Funkcioniramo na primitivan način parlamentarne demokracije i ono što Vlada predloži, većina izglasa. Nema prostora da neki oporbeni zastupnik predloži nešto što ima smisla pa da se to podrži i prihvati. Čak ni zastupnici iz vladajuće grupacije nemaju inicijative i sve dolazi centralistički iz vlade. Ako je mala uloga zastupnika u donošenju odluka, kako onda oni mogu zastupati građane koji su ih birali.

NACIONAL: Je li vam danas žao što ste 2016. napustili Živi zid?

Žao mi je što je ta opcija upropaštena zbog vodstva koje nije bilo mudro, zbog toga što su se stvari radile na anarhičan način bez strukturirane organizacije i bez da je organizacija imala glavu i rep. Poslije se dogodilo ono što sam predvidio, došlo je do velikog raspada zbog toga što su se ljudi posvađali. Živi zid nisu bili samo istaknuti pojedinci kao što su Sinčić, Pernar, Bunjac ili ja, nego su Živi zid bili svi ljudi koji su za nas glasali i koji su osjećali potrebu da opcija takvog karaktera treba biti zastupljena i da treba ukazivati na probleme koje nitko u Saboru nije otvarao. Bez obzira na sve mislim da je Živi zid to radio, zastupnici su govorili o problemima građana koji si ih birali. Tu najviše likuje HDZ i SDP jer se mnoge njihove politike sada lakše usuglašavaju. Živi zid su pokrenuli mladi ljudi iz pozitivnih motiva i plemenitih ciljeva, nažalost na tome je i ostalo. To iskustvo je sad iza mene.

NACIONAL: Kakvi su vam planovi?

Htio bih izaći na sljedeće parlamentarne izbore i vidjeti jesu li građani prepoznali moj rad i trud. Svjestan sam da bi bilo vrlo teško ići sam i stoga razmišljam o pristupanju opciji Stranka s Imenom i Prezimenom. Vidjet ćemo hoće li se ta platforma proširiti. Naše mjesto bilo bi oko političkog centra, bez svjetonazorskih konotacija. Nijedna politička opcija ni stranka nisu me kontaktirali niti me oni zanimaju. Meni su privlačne nove opcije s novim ljudima.

NACIONAL: Tko bi bio bolji predsjednik HDZ-a, Andrej Plenković ili Miro Kovač?

Kritički gledam i na mandat Andreja Plenkovića i na politike koji bi uveo Miro Kovač. Plenković se nije obračunao s korupcijom, neefikasnim pravosuđem i neefikasnim institucijama poput Hrvatske narodne banke. Kovač i njegova ekipa naginju skretanju Hrvatske svjetonazorski udesno, a to mi se ne sviđa jer zagovaram građansko društvo u kojem svatko ima slobodu.