Prošlog je tjedna sramežljivo u javnost pristigla vijest o postavljanju triju podzemnih spremnika za smeće na zagrebačkom Gornjem gradu, ispred glavnog ulaza u jedinu očuvanu baroknu palaču Zrinski iz 17. stoljeća, koja je pojedinačno zaštićeni spomenik kulture. Za to ne bismo niti znali da nismo prošetali Trgom Franje Markovića ili vidjeli fotografije na privatnim Facebook profilima stanara. Na društvenim je mrežama vijest odjeknula kao šok i nevjerica, ali stigla je samo u jedan javni medij. Niti jedan zagrebački portal nije prenio tu vijest.

Nekoliko članova Vijeća gradske četvrti Gornji grad – Medveščak potvrdilo je za Nacional kako za taj projekt lokalni mjesni odbor nikada nije dobio dokumente koji bi išli na dnevni red redovne ili izvanredne sjednice, a točka nije stavljena ni na dnevni red sjednica Vijeća gradske četvrti do danas. Nije bilo ni javne rasprave unutar mjesne zajednice ili Vijeća gradske četvrti Gornji grad – Medveščak. Sadašnji vlasnici i stanari palače, Igor Krpan i Mare Sesardić Krpan, u razgovoru za Nacional pojašnjavaju kako nisu ni na koji način od Grada ili gradskih službi bili unaprijed obaviješteni ili upozoreni kako na ovoj lokaciji počinju radovi postavljanja podzemnih spremnika.

„Cijela je priča počela tako što su se u sedam sati navečer, dan prije početka radova, pred kućom našla dva mlada geodeta i s plavim sprejevima počeli ispred fronte palače Zrinski, na udaljenosti od 1,5 metara, iscrtavati plavi kvadrat. To sam vidio kroz prozor, sišao i pitao ih što rade, na što su mi odgovorili kako će se tu postaviti spremnici za otpad. Pitao sam ih i kako će to i kada ići u proceduru, a oni su mi odgovorili da radovi počinju sutradan u sedam ujutro. Kako su rekli, tako je i bilo“, tumači Igor Krpan, diplomirani povjesničar umjetnosti koji s drugim stanarima palače nije zaprimio nikakvu obavijest, osim zalijepljenog komada papira napisanog rukom, na kojem je pisalo kako mole sve građane za strpljenje radi budućih radova.

Gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević i njegov zamjenik Luka Korlaet ‘na udaru’ su vlasnika palače Zrinski. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

I zaista, 13. ožujka u sedam sati ujutro, počeli su radovi, došla je teška mehanizacija, bageri, i rupa dimenzija 10 metara dužine, širine 5 metara i dubine 4 metra brzo je iskopana sa svrdlima i drugim glomaznim alatom, od čega su na fasadi palače nastale ozbiljne vertikalne pukotine. Palača je bila obnovljena pod nadzorom konzervatora, pa na njoj nisu postojala ranija oštećenja koja su se sada mogla produbiti.

„Zvali smo sve nadležne službe i podignuli smo šest prijava na sve gradske institucije koje su za to odgovorne, ali apsolutno nitko na to nije reagirao. Dobili smo podršku samo putem društvenih mreža, ali nitko nije došao u izvid ili konzervatori da pogledaju situaciju. Radovi su se kretali nevjerojatnom brzinom za hrvatske uvjete. Tvrdnja da je ta lokacija najbolja također nije točna. Naime, uspio sam kontaktirati neke gradske službenike koji se nisu htjeli predstaviti, već su govoreći kako predstavljaju institucije – a to su sve pripadnici stranke Možemo! pod okriljem Luke Korlaeta koji je odgovoran za sve ovo i navodno je osobno odobrio svaku lokaciju za spremnike – rekli kako tu ne mogu apsolutno ništa napraviti jer je sve već ‘papirnato riješeno’, što znači kako su sami sebi napisali sve dozvole za akcije koje su predvidjeli, bez ikakve kontrole ičega“, pojašnjava Igor Krpan.

Palaču Zrinski je kao pojedinačno kulturno dobro zaštitilo Ministarstva kulture i medija, ali je nadležnost zaštite prepuštena Gradskom zavodu za zaštitu spomenika. Igor Krpan smatra kako je to oksimoron. „To je nemoguće jer ako je Gradu prepuštena ovlast nad upravljanjem državnim odlukama, zašto onda Tomislav Tomašević nije premijer? To je potpuno ista razina. Kada se država odriče svojih prava koje je ustanovila temeljem ustavno-pravnog sustava, onda može sutradan prepustiti i premijersko mjesto. To onda više nije pitanje demokracije, već nečijih odluka koje su skrivene od javnosti pa se pitam u kakvoj mi to zemlji zapravo živimo. I to onda više nije pitanje Grada, već cijele države gdje su razine odlučivanja i donošenja odluka u kriznom stanju. Jer kako objasniti da se ovo napravi točno ispred grba Zrinskih, zadnjih hrvatskih banova“, ističe Krpan.

Mare Sesardić Krpan i Igor Krpan, vlasnici i stanari palače Zrinski ispred koje su postavljeni spremnici. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Iznenađuje opća šutnja srodnih struka na ovu situaciju, ne samo konzervatora i arhitekata, već posebice povjesničara umjetnosti. Do danas se niti jedno strukovno društvo nije oglasilo, niti predstavnici instituta ili katedri za povijest umjetnosti, kolega koji se bave baroknom arhitekturom, no u razgovorima smo saznali kako ili nisu znali za ovu situaciju, do koje je mjere devastirana lokacija ili naprosto nisu stigli proći tim dijelom grada, koliko se sve brzo odvijalo. S druge strane, u medijima je ovaj slučaj vrlo malo istaknut i sve je jako dobro stavljeno u pozadinu.

Mare Sesardić Krpan nada se kako se možda ipak radi o nedostatku informacija i kako će se ipak nakon ovog intervjua netko sigurno javiti i pokrenuti, dok Igor Krpan smatra da se radi i o povratku straha od istine, straha od vlastitog mišljenja i autocenzuri.

„Postoji pritisak na individualnu slobodu mišljenja i stavova te kako bi se neke njihove akcije mogle reflektirati na njihove karijere, obitelji, djecu. Radi se o potpunoj propasti i negaciji vlastite povijesti i tradicije, negaciji kulturnog identiteta, a to sigurno nisu stvari koje doprinose razvoju društva i grada, a još manje naporima da mi svi zajedno živimo u miru i toleranciji, što bi nam Ustav trebao omogućavati. Radi se o nesavjesnom i lakomislenom shvaćanju grada i države, koja je bazirana na jednoj wannabe politici gradonačelnika i wannabe politici političara i stručnjaka, doktora arhitekture koji ne žive svoje doktorate u praksi. Njihova politička pozicija sa stručnim pozicijama kolega s kojima sam i sâm u nekom odnosu kao povjesničar umjetnosti je zapravo tragikomična – pa i uvredljiva – na štetu baštine. Ovo su presedani neshvatljivi za europska poimanja baštine i civilizacije, bliže barbarizmu i divljaštvu. Kad su Avari probili granice Rimskog Carstva, rušili su sve pred sobom. U ovom trenutku svi smo na udaru teškog barbarizma i devastacije“, tumači Igor Krpan koji je mnogo putovao po Europi i svijetu, proučavajući povijesnu arhitekturu drugih metropola. Ne može zamisliti da se takva intervencija s dozvolom konzervatora dogodi u bilo kojoj drugoj europskoj zemlji s bogatom baroknom arhitekturom i spomenicima, a kamoli u Zagrebu, koji ne broji mnogo sačuvanih baroknih svjetovnih zdanja.

„Naša arhitektonska povijest bazira se na briljantnim postignućima koja su vrlo selektivna i epizodna, i nema ih mnogo. Nemamo poput Pariza ili Venecije pet stotina atrakcija pa ako jednu devastiramo, to neće oštetiti baštinu. Imamo desetak ili dvadesetak atrakcija i to ne u jednom gradu, ali samo kvantitativno manje. Nemamo suficit atrakcija. Ako ćemo se tako ponašati prema svojoj kulturi, onda ćemo i završiti kao korov“.

krpan navodi primjer kako je u parku Grič pred četiri godine ponovno postavljena velika kamena i mramorna skulpturalna fontana našeg poznatog kipara Ivana Rendića koja je svojedobno sklonjena da ne bude oštećena u ratovima. „Prije tri mjeseca vidio sam da je fontana razbijena i smrskana u komade i odmah sam podnio prijave Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture, Komunalnom redarstvu i Gradu Zagrebu. Da ja kao građanin nisam skrenuo pažnju na fontanu, to bi vjerojatno ostalo nepoznato. To sve pokazuje selektivnu brigu za baštinu“, ističe Krpan.

Njihova susjeda i suvlasnica Marina Bobić također je pogođena ovakvim smještajem spremnika za smeće. U izjavi za Nacional ističe kako je apsolutno neprimjereno spremnike staviti ispred zgrada, u neposrednoj blizini prozora. „Ne radi se samo o zgradi koja je spomenik nulte kategorije na razini države, no očito je to moguće. Osjećamo se potpuno nemoćno kao stanovnici i stanari. Trg jest javna površina i možda u zakonu postoji mjesto gdje stoji kako se stanare ne treba pitati za ovakve zahvate, ali morali su nas barem informirati i pitati za mišljenje. Otpad i miris pred prozorima ugrožava miran i spokojan život. Moramo riješiti problem smeća, ali ne na ovakav način. Nejasno mi je tek što će o nama misliti turističke grupe iz zemalja s jakom tradicijom očuvanja baštine. Vodiči će im pokazivati podzemne smetlarnike ispred palače Zrinski. Što će oni misliti o nama? Živjela sam petnaest godina u Beču i takve stvari su tamo nezamislive. Upropaštena nam je kvaliteta života, nazadujemo civilizacijski“, ističe Marina Bobić.

Sadašnji vlasnici i stanari palače, Igor Krpan i Mare Sesardić Krpan, s prozora su fotografirali nenajavljene radove. FOTO: Privatna arhiva

Jedan član Mjesnog odbora potvrdio je za Nacional kako ta točka nikada nije došla na dnevni red jer bi svi članovi odbora morali dati pristanak. „Netko je iz Vijeća gradske četvrti potpisao suglasnost bez da je išta ikome rekao. Nema pisanog traga. K nama je morao doći i zahtjev za micanje jednog parkirnog mjesta, to nismo isto dobili. Poslali smo zahtjev za obavijest tko je to potpisao bez naše suglasnosti, ali to sigurno nećemo dobiti. Stavili smo u zapisnik da nismo obaviješteni o postavljanju podzemnog spremnika. Stanari su na WhatsAppu formirali grupu ‘Gornjogradski problemi’ kako bi komentirali ovu situaciju. Građani su izvan sebe da se smeće odlaže ispred palače iz 17. stoljeća i da turisti ubuduće fotografiraju spremnike uz ovu palaču. Doći će nam mesarske muhe, štakori… a bilo je toliko manje ugrožavajućih lokacija“, tumači osoba koja je željela ostati anonimna.

Svi sugovornici ističu kako namjera istupa nije individualiziranje devastacije prostora i vizure palače Zrinski, već upozoravanje kako je grad pun takvih malih povijesno i kulturološki vrijednih mikrolokacija koje su jednako vrijedne. Zašto bi se nešto što treba biti nevidljivo i podzemno stavljalo u takav prvi plan, pita se Igor Krpan, uz fasadu spomenika kulture. Prema njemu, Zagreb je postao nevoljeni grad onih koji ga percipiraju kao poligon vlastitih ambicija. Mare Sesardić Krpan smatra kako moramo naglašavati i ambijentalnu vrijednost Trga Franje Markovića na kojem se nalazi palača.

„To nije ulica, već trg. Govorimo o fronti Gornjeg grada prema jugu. Palača Zrinski je prva fasada, prva linija arhitekture nakon Strossmayerova šetališta. To je jako vidljiva lokacija. Sutra podzemni spremnik može osvanuti bilo gdje, ispred nekog spomenika po toj logici. A bunili su se protiv Bandićevih spremnika na Trgu bana Jelačića. Sada se radi još nešto gore. No što god mislili o bivšem gradonačelniku, on bi ipak poslušao struku i građane kad bi se previše zaletio“, ističe Mare Sesardić.

‘Netko je iz Vijeća gradske četvrti potpisao suglasnost bez da je išta ikome rekao. Stavili smo u zapisnik da nismo obaviješteni o ovome’, kaže član Mjesnog odbora

„Gornji grad ima osam pristupnih mjesta i nevjerojatno je da je baš taj najmanji trg, nekadašnji Kapucinski trg, morao dobiti spremnik. Taj trg ima čak tri pristupna mjesta; iz Mesničke sa stubama, iz Strossmayerova šetališta i iz smjera kule Lotrščak. Dakle, na sjecištu pristupnih čvorova, kretanja prometa i turista, preko puta budućeg Povijesnog muzeja, u blizini škole, treba zabiti spremnike za smeće. Smisao gradske uprave je da voli grad i poštuje građane, a ne da ih gazi. Građani su prva linija obrane grada. Svi se na to pozivaju, od Dubrovnika do Venecije. Jedino u Zagrebu postoji tiranski i despotski odnos prema građanima. Je li to osveta građanskoj tradiciji Zagreba?“ pita se Igor Krpan.

Smatra kako bi cijeli slučaj trebalo podići na državnu razinu, s obzirom na to da sva strana veleposlanstva, diplomati, europski i svjetski političari kada dolaze u Dverce, Vladu RH ili Sabor, prolaze upravo tom trasom, a Mare Sesardić zatražit će pomoć i od europskih institucija koje se bave baštinom: „Nevjerojatno je da u Hrvatskoj svatko tko gradi kuću ili bazen mora graditi prema minimalnoj granici od 3 metra prema tuđem objektu i prozoru ili 5 metara od javnog puta. Kako je moguće da se spremnik sagradi na 1,5 metara od fasade palače? Ukazujem na to da podzemni spremnici nemaju dovoljno propisanih uvjeta za gradnju u zakonima RH“.„To je već samo po sebi državno pitanje jer je ova palača bila prva i zadnja banska palača za primanje, a preko ovog malog trga odvija se pristup svim institucijama države, osim Predsjedničkih dvora. Tu je prolazio papa Ivan Pavao II., George Bush, Emmanuel Macron, kralj Charles II., svi europski dužnosnici. Mi smo prije njihova dolaska bili pod sigurnosnim mjerama, zavarivali su se svi šahtovi i osiguravali prozori, a njihove službe sigurnosti su nam dolazile i boravile u palači s nama. I sad odjednom ovdje imamo spremnike od 50-ak kubika koji mogu biti sigurnosna prijetnja u takvim situacijama. To je nevjerojatno. To nije samo ekološka bomba“, ističe Igor Krpan.

„Kako je moguće da se ovo dogodi ljudima koji se navodno bave zelenim politikama, ljudima koji su obećavali? Pokazalo se da nemaju osjetljivost na ljude i prostor“, pita se Mare Sesardić Krpan. „Rekli su kako će surađivati s građanima, da neće biti autokrati i centristička vlast, već gradska vlast koja duboko ide u probleme, sluša ljude. Oni ne poštuju svoja predizborna obećanja radi kojih su dobili glasove. Tomašević ne govori istinu i po pitanju odvoza biootpada na kompostanu Zrinjevac. Ljudima tamo smrdi, a u blizini je škola, zatvorska bolnica, vrtić, Policijska akademija, bolnica u Dubravi, Šumarski fakultet i njegovo poljoprivredno dobro, spomen-šuma Dotrščina, dio parka prirode Medvednica i Maksimirska šuma. Ljudi koji žive na području Markuševca, Bukovca i Gračana, dižu transparente i protestiraju, a gradonačelnik im odgovara kako je to protest za predizbornu kampanju s drugim strankama. Umjesto da je otišao tamo i pokušao dati opcije stanovnicima. Kakva je to zelena politika? Gradonačelnik po tom pitanju radi kardinalne greške“, smatra Mare Sesardić Krpan.

Možda je sada prilika za Grad da se kroz Zakon o komunalnom otpadu, odnosno Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama, odredi da moraju postojati uvjeti na kojoj se udaljenosti od fasade i prozora može graditi. „Moramo nešto poduzeti jer na ovaj način gradonačelnik može postaviti još spremnika ljudima na metar od prozora, a da to potpiše Gradski zavod za zaštitu spomenika. To je najveći problem“, naglašava Mare Sesardić Krpan.

Iz Grada je na Nacionalov upit stigao sljedeći odgovor: „Odlukom o komunalnom redu određeni su mjesni odbori na području grada Zagreba na kojima se miješani i reciklabilni otpad odlaže u podzemne spremnike. Predmetna lokacija za obuhvat korisnika Mjesnog odbora Gornji grad je najprihvatljivija, uzimajući u obzir položaj podzemnih i nadzemnih komunalnih instalacija, pristup kamionima Čistoće te sigurno i nesmetano odvijanje prometa, i za to su ishođene sve potrebne suglasnosti. Napominjemo i da su podzemni spremnici dizajnirani tako da je njihov vrlo mali dio iznad zemlje, a velika većina spremnika je ispod zemlje. Zbog toga se i postavljaju u centru grada kako ne bi narušavali njegovu vizuru, kao što se to radi i u Ljubljani, za razliku od puno uočljivijih nadzemnih kontejnera od 1100 litara koji su do sada bili korišteni.“

Ministarstvo kulture i medija poslalo je Nacionalu odgovor, vezano uz postavljanje podzemnih spremnika za smeće ispred palače Zrinski:

„Slijedom Vašeg upita, obavještavamo Vas da postavljanje triju podzemnih spremnika za smeće ispred glavnog ulaza u baroknu palaču Zrinski na Gornjem Gradu nije u nadležnosti Ministarstva kulture i medija, nego Grada Zagreba i Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode iz kojeg Ministarstvo nije primilo dopis vezano uz taj slučaj, niti su konzervatori Ministarstva konzultirani s tim u vezi. Nemamo saznanja na koji način je Grad Zagreb planirao postavljanje spremnika i jesu li u taj postupak uključeni stručnjaci Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. Ukoliko su se uslijed bušenja podzemnih rupa za spremnike pojavile pukotine na pročelju, kao i bilo koje oštećenje, nastalo novim zahvatom, izvođač predmetnih zahvata dužan ih je sanirati.“

FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL