Sutkinja Marina Braje Meznarić donijela je skandalozno rješenje kojim se oglušila na rješenje predsjednika Općinskog radnog suda Siniše Marinovića

Nacional je koncem proteklog tjedna dobio na uvid skandalozno rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, u kojem se sutkinja Marina Braje Meznarić oglasila nenadležnom za odlučivanje u radnom sporu koji je bivši predsjednik Uprave Janafa Dragan Kovačević pokrenuo protiv svog bivšeg poslodavca Janafa, navodeći da je odluka o otkazu ugovora o radu donesena 25. rujna 2020. nedopuštena. Kovačević i Janaf poslovno su se razišli nakon izbijanja kontroverzne afere s više raznih krakova u kojoj ga Uskok sumnjiči za niz nezakonitosti, što Kovačević energično demantira upozoravajući na brojne ozbiljne propuste Uskoka u postupanju i potpuni nedostatak dokaza za inkriminacije kojima ga tereti, o čemu je Nacional ekstenzivno izvještavao.

Kovačević i Janaf poslovno su se razišli nakon izbijanja kontroverzne afere s više raznih krakova. FOTO: Slavko Midzor/PIXSELL

Skandaloznom se ova odluka može okarakterizirati zato što je Kovačević taj spor pokrenuo prije pune četiri godine, a zbog nepostupanja suda je od predsjednika Općinskog radnog suda Siniše Marinovića zatražio da mu omogući pravo na suđenje u razumnom roku. Marinović je njegovom zahtjevu udovoljio jer se ovakvi sporovi i inače moraju rješavati žurno. Pa je 11. rujna 2023. Marinović donio rješenje prema kojemu je zahtjev Dragana Kovačevića osnovan te je sutkinji Meznarić odredio rok od deset mjeseci u kojem mora riješiti taj predmet. Međutim, ona se na to rješenje oglušila i po proteku danog roka jednostavno se oglasila nenadležnom za postupanje u tom sporu. To je mogla učiniti i prije četiri godine, ali je iz nepoznatih razloga očito kupovala vrijeme.

Dva pravosudna izvora s kojima je Nacional razgovarao o tom slučaju navode da se radi o bezobrazluku upravo zato što se nenadležnom sutkinja mogla proglasiti puno ranije. Jedan pravosudni izvor tvrdi kako se uopće ne treba upuštati u procjenu ispravnosti te odluke, nego je treba promatrati u vremenskom kontekstu. Drugi izvor također navodi da je lako moguće odluka o nenadležnosti ispravna, ali duboko zakašnjela. Kako stvari stoje, Kovačević će odluku o otkazu ugovora o radu osporavati pred Trgovačkim sudom, koji je o tom slučaju već mogao donijeti pravorijek da Općinski radni sud nije otezao. Kovačević u tužbi smatra da mu je odluka o otkazu ugovora o radu donesena preuranjeno, bez poštovanja presumpcije nevinosti, te da sadrži brojne netočne navode.

Rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, u kojem se sutkinja Marina Braje Meznarić oglasila nenadležnom za odlučivanje u radnom sporu Dragana Kovačevića i Janafa. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO, Nacional

Između ostalog, Kovačević je u tužbi u tom kontekstu naveo i sljedeće: „Konkretno, u postupku koji je USKOK pokrenuo protiv tužitelja, ishod može za tužitelja teoretski biti negativan, ali, s obzirom na svoju nedužnost tužitelj je uvjeren da će postupak završiti oslobađajućom presudom. U slučaju da se potonje ostvari, sve radnje koje su državna tijela poduzela u postupku protiv tužitelja pokazale bi se pogrešnima i nezakonitima.

Upravo zbog navedenog, odredbe ZKP-a i Ustava RH sadrže klauzulu koja sve osobe štiti od negativnih posljedica pogrešaka koje počine državna tijela te izričito propisuju da se krivnja za djela koja se okrivljenicima u kaznenom postupku stavljaju na teret utvrđuje tek pravomoćnom presudom. Dakle, tuženik je, suprotno odredbama zakona i Ustava RH, prejudicirajući da je objava USKOK-a istinita i točna, tužitelja unaprijed osudio te mu samo na temelju te objave otkazao ugovor o radu. Takvo postupanje tuženika nije zakonito.“ Kovačević je u tužbi iznio i neke druge detalje koje smatra spornima u otkazu ugovora o radu.