Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, maturantima koji polažu vjeronauk kao izborni predmet, i ove godine savjetuje da dobro prouče Ispitni katalog te da se, prilikom učenja, koriste udžbenicima i priručnicima koje je propisalo i odobrilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja te literaturom koja je navedena u ispitnom katalogu. Ispit iz ovog predmeta i prošle je godine izazvao nezadovoljstvo, no kad je u pitanju kurikulum za nastavni predmet Katolički vjeronauk, od nekih se, blago rečeno, upitnih stavova ni ove godine ne odustaje.

Na ispitu će se baš kao i prošle godine provjeravati znanje iz četiri područja – poznavanje i razumijevanje čovjeka i svijeta u Božjemu naumu, poznavanje i razumijevanje Riječi Božje i vjere Crkve u životu kršćana, poznavanje i razumijevanje kršćanske ljubavi i morala na djelu te poznavanje i razumijevanje Crkve u svijetu.

Nadalje, iz NCVVO-a savjetuju i proučavanje određenih dijelova Biblije, a to su:

Knjiga Postanka 1. – 3. poglavlje (Post 1-3)
Iz Evanđelja: Isusovo rođenje, muka, smrt i uskrsnuće, prispodobe o Božjemu milosrđu i kraljevstvu Božjemu (barem dva primjera), zapovijedi ljubavi (Lk 10, 27) te Isusov odnos prema grešnicima (Lk 7, 36–50 – Dj 1–5)
Poslanica Hebrejima 1. poglavlje (Hebr 1, 1)

No što je tu zapravo problematično?

U nastavku razrade obrazovnih ishoda s područja kršćanske ljubavi i morala na djelu – ubojstvo, pobačaj i eutanazija su izjednačeni kao povreda ljudskog života dok se navodi kako je moralno nedopustiva umjetna oplodnja.

Foto: NCVVO

Iako pobačaj izaziva brojne podjele u nizu društava, uspoređivanje žena, koje su se zbog niza razloga odlučile na pobačaj, s ubojicama, krajnje je neprihvatljivo te se izravno upliće u pravo žene na izbor, kroz smišljeno nametanje osude i stigmatizacije. Štoviše, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije sama zabrana pobačaja opasna je smrtonosna te će se mnoge žene, kako nam je i povijest pokazala, ukoliko im se zabrani pravo na legalan pobačaj, odlučiti na isti u nesigurnim uvjetima.

Važno je napomenuti da unatoč tome što se na taj način, tako barem tvrde ‘pro life’ inicijatori, želi smanjiti broj pobačaja, istovremeno se u školama na Vjeronauku uči isključivo o prirodnim metodama kontracepcije, koje su krajnje nepouzdane, a klasične su okarakterizirane kao ‘grešne’. Paralelno s time u školama nedostaje seksualne edukacije iako je baš ona najbolja mjera kojom se prevenira pobačaj, a ne njena zabrana.

No, nije samo uspoređivanje pobačaja sa ubojstvom problem na koji će naići oni koji će priručnik uzeti kao gral (ne)znanja.

Moralno nedopustivom se u daljnjem tekstu navodi umjetna oplodnja. Sama umjetna oplodnja, zapravo je potpomognuta oplodnja, način na koji brojni parovi koji nisu u mogućnosti zbog zdravstvenog stanja dobiti dijete, zahvaljujući medicini imaju priliku postati roditelji.

Vlč. Antun Sente st., župnik župe Sv. Antuna Padovanskog iz Sesvetskih Sela, za HKM je kazao: “Crkva uči da je svaki ljudski život svet i to od začeća do prirodne smrti. Crkva uvijek i svakako suosjeća s ljudima koji nemaju mogućnost začeti prirodnim putem. Kod umjetne oplodnje najčešće dolazi do oplodnje više jajnih stanica, koje se kasnije često koriste i u nemedicinske svrhe. Zametak se, primjerice, može dati i drugom paru, a to bi dovelo do brojnih braće i sestara koji se međusobno ne poznaju. Zameci se mogu – a to se najčešće i događa – i trajno zamrznuti ili pak uništiti, a to je veliki grijeh.”

Međutim, u današnje vrijeme, neplodnost predstavlja veliki javnozdravstveni problem koji zahvaća 10 – 15 % parova reproduktivne dobi, a predviđanja su da će do 2030. u većini razvijenih zemalja pa i kod nas, učestalost biti čak 30 posto. U Hrvatskoj je medicinski potpomognutom oplodnjom i izvantjelesnom oplodnjom rođeno gotovo 50.000 djece, a u svijetu njih 9,5 milijuna.

Razvojem i usavršavanjem postupaka medicinski potpomognute oplodnje, velikom broju parova omogućeno je ostvarivanje roditeljske uloge. Iz tog razloga Ispitni katalog Nacionalnog centara za vanjsko vrednovanje obrazovanja, koji navodi medicinski potpomognutu oplodnju, krajnje je nedopustiv. Štoviše, služi kao poticaj i daljnju stigmatizacija ljudi koji su zahvaljujući napretku medicine izliječili problem nepolodnosti.

Ove godine, pitanja su još nepoznanica, ali sudeći po prošlogodišnjem ispitu NCVVO-a ne očekujemo puno.

Na ljetnom roku na prošlogodišnjoj državnoj maturi iz vjeronauka saznali smo kako je jedno od pitanja učenicima bilo “Kako se naziva poimanje svijeta prema kojemu se svijet tumači samim sobom i odbacuje postojanje Boga?”, a ponuđeni su odgovori liberalizam, nihilizam, relativizam i sekularizam. Točan odgovor, prema Nacionalnom centru za visoko vrednovan bilo je – sekularizam, iako on ne odbacuje Boga već se radi o ideji odvajanja države od vjere i religije.

Osim toga učenike su pitali “Kako se naziva namjerni zahvat kojim se bolesna osoba usmrćuje uskraćivanjem liječenja ili davanjem smrtonosnih tvari?”, čime su krajnje banalizirali kompleksan proces na koji se odlučuju pacijenti u terminalnim fazama bolesti kako bi si otklonili patnju i bol.