Objavljeno u Nacionalu br. 590, 2007-03-05

U VRHU AMERIČKE VOJSKE zaredale su smjene zbog katastrofalnih uvjeta u kojima žive ranjenici koji se liječe u Washingtonu u vojnoj bolnici ‘Walter Reed’

U petak, 2. ožujka, ministar obrane Robert Gates smijenio je najbližeg suradnika, ministra vojske Francisa Harveyja, jer je ugrožen ugled američke vojske u najosjetljivijoj stvari – odnosu prema ranjenicima. U središtu skandala je najpoznatija američka vojna bolnica “Walter Reed” u Washingtonu, gdje se liječi svaki četvrti američki vojnik ranjen u Iraku i Afganistanu, a ostali prođu kroz tu bolnicu i šalju se u druge.

Prije dva tjedna novinarke Washington Posta, Dana Priest i Anne Hull, objavile su dramatična svjedočanstva teških ranjenika koji se žale na loše uvjete i birokratske teškoće u toj bolnici. Opisale su loše stanje u zgradi broj 18 bolničkog kompleksa gdje su teški ranjenici koji više nisu na bolničkoj skrbi, ali još svakodnevno dolaze u bolnicu na razne terapije. Ranjenici moraju prebroditi brojne birokratske komplikacije, a opisani su i brojni drugi skandalozni propusti u najelitnijoj američkoj vojnoj bolnici, središnjem mjestu i jezgri cijelog sustava medicinskog zbrinjavanja ranjenika iz Iraka, Afganistana i s drugih inozemnih bojišta.

Na samom početku članka Dana Priest i Anne Hull su napisale: “U sobi u kojoj leži vojni specijalac Jeremy Duncan dio zida pod teretom je crne plijesni. Kad taj ranjeni vojni inženjerac stane pod tuš i pogleda gore, kroz rupu na stropu vidi dno kade na gornjem katu. Cijela zgrada, sagrađena između dva svjetska rata, često smrdi kao kakav jeftini restoran. Svugdje se vide znakovi zapuštenosti, mišji izmet, mrtvi žohari, uprljani tepisi, jeftini madraci. To je svijet zgrade 18. Duncan nije očekivao da će tako izgledati mjesto gdje će se oporavljati kad je – nakon što je u veljači prošle godine u Iraku teško ranjen – dopremljen u bolnicu ‘Walter Reed’ sa slomljenom kralježnicom, otkinutim uhom, jedva preživjevši ranjavanje zbog teškog krvarenja. Ali taj bivši stari hotel kraj ulaza u bolnički kompleks, samo sedam kilometara od Bijele kuće, dom je stotina vojnih invalida koji se oporavljaju od rana zadobivenih u Iraku i Afganistanu. Oni više nisu na bolničkom liječenju, ali im je još potrebna terapija u bolnici pa stanuju po ovakvim zgradama unutar bolničkog kompleksa te svakog dana odlaze na terapiju. Neki pate od ozljeda mozga, drugi su ostali bez ruku ili nogu, treći imaju ozlijeđene kralježnice ili pate od posttraumatskih psihičkih tegoba. Njihov broj raste eksponencijalno, sada nadmašuju broj pacijenata na bolničkom liječenju u omjeru 17:1. Zauzeli su svaku slobodnu sobu u krugu bolnice i izvan nje, većina ih na takvim terapijama provede deset mjeseci, neki i dulje od dvije godine. Nisu svi u tako groznim uvjetima kao u zgradi 18, ali ta zgrada simbolizira širi problem odnosa bolnice prema ranjenicima, tvrde vojnici, članovi njihovih obitelji i medicinsko osoblje s kojima su razgovarale reporterke Washington Posta dok su četiri mjeseca radile na ovoj temi.”

Potom opisuju hladne sobe, susrete sa štakorima, probleme s prehranom, nedostatak toplih obroka, ali i birokratske komplikacije. Često prođu mjeseci prije nego što dobiju uputnice za terapiju, jer prethodno moraju skupiti bezbrojne dokumente, donijeti potvrde čak osam uprava. Često potrebna dokumentacija u tim upravama o njihovu sudjelovanju u ratu nije potpuna. Nema čak ni potvrda da su bili u Iraku. Neki su vojnici, kako bi dokazali da su ratovali i da su ranjeni u Iraku, morali donijeti fotografije s bojišta, drugi su to dokazivali odlikovanjima. Razna dokumentacija nalazi se u 16 kompjuterskih baza, koje nisu povezane.

Mnogi ranjenici u tako teškom stanju da nisu sposobni pribaviti dokumentaciju, a nitko im ne daje potrebne informacije. Neki invalidi ne mogu stići do ureda gdje se dokumenti izdaju. Drugi su dezorijentirani i odviše labilni da bi strpljivo čekali na dokumente, ili se teško snalaze u stranom gradu kakav je za njih Washington. U posebno su teškom stanju ranjenici hispanskog podrijetla koji ne znaju engleski, jer nijedan činovnik ne zna španjolski. Neki vojnici čekaju mjesecima da ih pozovu na terapije, pa se ustanovi da su njihovi dokumenti izgubljeni.

Za vojnike s psihičkim tegobama, koji se ne mogu sami za sebe brinuti, nitko se ne brine. Jedan narednik vodi dokumentaciju o po stotinjak takvih pacijenata, ali i među tim narednicima ima ozlijeđenih ili psihički dezorijentiranih veterana. Neki frustrirani vojnici jednostavno odu iz bolnice, prekinu terapiju i nestanu, a da nitko ne zna što je s njima niti se trudi da to utvrdi. Zato su se u nekim od tih svratišta vojnici samoorganizirali pa se svakog jutra prebrojavaju da vide jesu li svi na broju. Neki su se odali alkoholu i drogi pa je zabilježeno nekoliko slučajeva smrti od trovanja alkoholom, a dvojica vojnika poginula su u prometnoj nesreći kada su napustili bolnicu i drogirani se odvezli automobilom. Ispred ulaza u bolnicu mogu se vidjeti dileri droge.

Članak je snažno uzdrmao ugled bolnice “Walter Reed”, ali i cijele američke vojske, kao i samohvalu Pentagona kako ranjenim američkim vojnicima pruža vrhunsku medicinsku skrb i najveću moguću brigu u posttraumatskom razdoblju. Bolnica je osnovana 1909. a nosi ime vojnog liječnika Waltera Reeda, koji je u 19. stoljeću unaprijedio američku vojnu medicinu. Bolnica danas ima četrdesetak zgrada s oko 5500 soba. Uz mornaričku vojnu bolnicu u Bethesdi kraj Washingtona smatra se najboljom državnom bolnicom u SAD-u. Te dvije bolnice prihvaćaju gotovo sve američke ranjenike koji se iz Iraka i Afganistana obično preko Njemačke evakuiraju u SAD. Poput cijele američke vojske, i bolnica “Walter Reed” držala se u maksimalnoj medijskoj diskreciji, tobože zato da se ne uznemiruju pacijenti i čuva njihova privatnost.
Washington Post prekinuo je šutnju i javnost se zgrozila. Ministar obrane Robert Gates nekoliko dana zatim posjetio je bolnicu “Walter Reed” i obznanio da će “ljudi odgovorni što su pacijenti živjeli u neadekvatnim uvjetima biti pozvani na odgovornost”.

Sljedećih dana ministarstvo obrane po hitnom je postupku smijenilo zapovjednika bolnice general bojnika Georgea Weightmana, koji je na tom položaju bio samo šest mjeseci, vrhunskog vojnog kirurga koji se istaknuo u 82. padobranskoj diviziji te kao šef medicinske službe američke vojske u prvom razdoblju iračkog rata. Odstranjen je s dužnosti jer je “vodstvo vojske izgubilo povjerenje u njegove zapovjedne sposobnosti, da se može suočiti s rješavanjem problema Vojnomedicinskog centra ‘Walter Reed’”. To priopćenje potpisao je ministar vojske Francis Harvey.

Pretpostavljalo se da će general bojnik Weightman prvi odgovarati zbog takvog stanja, to više što se nespretno branio, tvrdio da su novinari napuhali aferu. Ali na opće iznenađenje umjesto njega za privremenog šefa bolnice postavljen je njegov nadređeni, general pukovnik Kevin Kiley, zapovjednik Američkog medicinskog zapovjedništva. Ali kad je objavljeno to imenovanje, skandal se samo produbio, jer su novinari podsjetili da je upravo Kiley možda i najodgovorniji za ono što se događa u bolnici, jer je bio zapovjednik bolnice u prethodnom razdoblju. Zbog svega toga ministar obrane Gates smijenio je i Harveyja i Kileyja.

Novi zapovjednik bolnice postao je general Eric Schoomaker, dosadašnji šef bolnice u bazi Fort Detrick u Marylandu. Za Gatesa je nezgodno što su se pojavili još neki medijski materijali koji također uvjerljivo pokazuju da stanje u američkoj vojnoj medicini nije onakvo kako se dosad idealizirano prikazivalo. CNN je došao do dokumenta koji pokazuje da odgovornost za ono što se događalo u “Walteru Reedu” seže više od zapovjedništva bolnice. Taj je dokument u Pentagon poslan upravo iz bolnice “Walter Reed” prije šest mjeseci, a u njemu zamjenik zapovjednika bolnice upozorava na probleme u pružanju terapija ranjenicima koji više nisu na bolničkoj njezi, što znači da je Pentagonu bio upozoren, ali ništa nije poduzeo.

Na kraju je i sam Bush u redovitom subotnjem obraćanju naciji preko radija govorio o situaciji u toj bolnici i rekao da je zbog nje “duboko uznemiren”. Najavio je osnivanje posebnog dvostranačkog povjerenstva koje će preispitati kvalitetu medicinske njege za ranjene vojnikete najavio povećanje budžeta za zdravstvenu zaštitu veterana u idućih šest godina za 83 posto, sa 20 na 36 milijardi dolara.

Crna plijesan i rupe na krovu

Ranjenici iz Iraka koji više nisu na bolničkoj skrbi, ali svakodnevno prolaze razne terapije, smješteni su zgradi nekadašnjeg hotela u sklopu kompleksa bolnice Walter Reed, kako bi bili blizu odjela na kojima se liječe, u prljavim sobama s pokvarenim instalacijama, gdje se crna plijesan raširila po vlažnim zidovima, a u nekim sobama pacijenti čak gledaju nebo kroz rupe na krovu.

Tuđman i Šušak u ‘Reedu’

U bolnicu “Walter Reed” dosad su na redovite medicinske godišnje preglede dolazili američki predsjednici i potpredsjednici, u njoj se liječe vodeći političari, ali i brojni inozemni državnici. U hrvatskoj je javnosti dobro poznato da su se u njoj od malignih bolesti liječili nekadašnji predsjednik Franjo Tuđman i njegov ministar obrane Gojko Šušak. Upravo je Nacional u studenom 1996. prvi u Hrvatskoj objavio šokantnu vijest da Tuđman boluje od karcinoma želuca i da je hitno prebačen u bolnicu “Walter Reed“. Šušak se u “Walteru Reedu“ liječio od karcinoma pluća, a operirao ga je tada najbolji američki plućni kirurg Hermes C. Grillo.