Objavljeno u Nacionalu br. 435, 2004-03-16

Iako je Uprava državne Financijske agencije nedavno objavila 141 milijuna kuna dobiti u prošloj godini, Nacional raspolaže dokumentima koji dokazuju da je slika o njenom poslovanju lažna, te da se njome prikrivaju enormni i nepotrebni troškovi vanjskih usluga

Iz dobro obaviještenih izvora Nacional doznaje da se sumnja kako je predsjednik Uprave državne Financijske agencije (Fina) Đuro Popijač javnosti nedavno prezentirao lažnu sliku poslovanja Fine u prošloj godini, s navodnih 141 milijun kuna dobiti, kako bi se prikrili enormni i nepotrebni troškovi vanjskih usluga koji su dosegnuli 200 milijuna kuna. Sumnja se da su na djelu poticajni provizijski aranžmani, ali Nadzorni odbor Fine na čelu sa Damirom Kuštrakom i dalje o svemu šuti.

Fina je nedavno postala vlasnikom 71 posto udjela u dioničkom kapitalu Hotelskog poduzeća “Vis”. Nacional otkriva kako je u toj transakciji Fina oštećena za višemilijunske iznose eura.

Cijela priča o HP-u “Vis” počela je kad je prije nekoliko godina Fina sklopila ugovor s Brodsko-posavskom bankom o polaganju oročenog depozita od 75 milijuna kuna. Sasvim je jasno da Uprava Fine nije toliki novac oročila za malu kamatu, kod slabašne regionalne banke, bez posebno jakih razloga. Takvi se poslovi ne rade besplatno, upozoravaju Nacionalovi izvori. Ali Brodsko-posavska banka utrošila je, možda “pojela”, Finin depozit, odnosno nije ga mogla vratiti. Brodsko-posavska banka jedna je od rijetkih rizičnih banaka u Hrvatskoj, jedna od triju koje posluju s gubitkom. Gotovo 9 milijuna kuna gubitaka Brodsko-posavske banke, koja je trebala pratiti slavonskobrodsku privredu, posebice “Đuru Đakovića”, velik je iznos za skromnu aktivu te banke od 129 milijuna kuna. Taj je podatak još paradoksalniji kad se zna da je gubitak u bankarskom poslovanju danas iznimka. Hrvatski bankarsku sustav ima godišnju dobit od 2,8 milijardi kuna.

Depozit je nestao bez traga, a kako ni predsjedniku Uprave banke Gabrielu Sentiću ni Đuri Popijaču nije trebao skandal s pronevjerenim državnim novcem radi polaganja depozita u banku s upitnim rejtingom, morala se pronaći forma koja, naizgled, prikriva sve tragove i zadovoljava sve interese. Rješenje je pronađeno u dionicama Hotelskog poduzeća “Vis”, koje je banka stekla prije nekoliko godina, pretvarajući svoja potraživanja u udjele. Tada je predsjednik Nadzornog odbora Brodsko-posavske banke Antun Milović, nekadašnji predsjednik Izvršnog vijeća Socijalističke Republike Hrvatske i predsjednik Uprave “Đure Đakovića”, postao i predsjednik Nadzornog odbora HP-a “Vis”.

Odlučeno je da banka na ime depozita sporazumno preda Fini svoj udio u HP-u “Vis”. Na dan potpisivanja Sporazuma u Brodsko-posavskoj banci na ime 75-milijunskog depozita ležalo je još 35 milijuna kuna, pa je stoga u Sporazumu “naštimana” vrijednost “Visa” od 37 milijuna kuna (3,7 milijuna eura).

Kako bi se opravdao taj problematičan projekt, bilo je potrebno lažno prikazati stvarnu vrijednost kapitala HP “Vis”. Uprava Fine svjesno je, tvrde Nacionalovi izvori, prihvatila napuhanu vrijednost “Visa”. Iz godišnjeg financijskog izvještaja je vidljivo da je upisani ili temeljni kapital HP-a “Vis” 31. prosinca 2002. vrijedio samo 13,8 milijuna kuna. Bez ikakva stvarnog razloga, godinu dana poslije temeljni kapital “Visa” iznosio je 51,7 milijuna kuna. Stvarna vrijednost “Visa”, predanog Fini u vlasništvo, nije mogla pokriti vrijednost pronevjerenog Finina depozita u Brodsko-posavskoj banci. Tih 71 posto udjela u vlasničkoj strukturi HP-a “Vis” iznosilo je samo 9 milijuna kuna stvarne vrijednosti tvrtke, pa nisu bili dostatni za pokrivanje Finina ulagačkog pothvata u BPB-u vrijednog 35 milijuna kuna. Zato se imovina HP-a “Vis” napuhala četiri puta. Za novu vrijednost “Visa” proglašen je iznos od 51,7 milijuna kuna, od čega bančin udio iznosi 37 milijuna kuna, čime je uredno pokriven Finin depozit.

Fina je 11. rujna 2003. s Brodsko-posavskom bankom potpisala Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na dionicama, čime je banka HP-a “Vis” predala u većinsko vlasništvo Fine. Sporazum precizira da se radi o osiguranju Fininih potraživanja od 3,7 milijuna eura, preračunatog u kune, uvećanog za zakonske zatezne kamate, u Finino vlasništvo prenese 370.809 dionica, iz dviju emisija Brodsko-posavske banke.

Prema Nacionalovim izvorima, Fina u ovom trenutku u bilanci za 2003. godinu ima 100 milijuna kuna takvih dugoročnih plasmana novca i 160 milijuna kuna kratkoročnih plasmana koji sliče na okolnosti deponiranja novca kod Brodsko-posavske banke koja je u teškoćama. Kratkoročna financijska imovina Fine u 2003. godini iznosi 630 milijuna kuna, od čega na depozite otpada 260 milijuna kuna, a na nenaplaćena potraživanja 280 milijuna kuna. Poslovanje Fine tako prati još jedan paradoks: trećina ukupnih godišnjih prihoda nenaplaćena su potraživanja.

Dvojbe o Fininoj poslovnoj politici pojačavaju sumnje u točnost podataka o iskazanoj dobiti, koje je prije mjesec dana javno iznio predsjednik Uprave Fine Đuro Popijač. On je ustvrdio da je dobit Fine u prošloj godini iznosila 140,9 milijuna kuna.

U iskazivanju prihoda i rashoda za 2003. Uprava Fine zaboravila je rezervirati i tako nadoknaditi nestalih 48 milijuna kuna, koji su 1997. ukradeni u podružnici Fine u Vukovaru. U kriminalnoj aferi, informatičkom smicalicom, nestao je gotov novac. Akteri su pohapšeni, ali novac Fina, kao obvezu prema Hrvatskoj narodnoj banci, nikad nije nadoknadila. Na ime rezervacije nije iskazan ni iznos od 20-ak milijuna kuna, što je papirnata vrijednost nove sporne investicije na Visu. Zato je poslovodstvu Fine prije nekoliko dana prezentirana povjerljiva informacija o stvarnom poslovanju Financijske agencije, u kojoj se mnogo realnije govori o dobiti. Za razliku od javnosti servirane informacije, iskazana je dobit Fine samo 50 milijuna kuna. Kad bismo analizirali nenaplaćena potraživanja i plasmane, pitanje je je li Fina uopće poslovala s dobiti.

Fina je lani nabavila stotinjak blindiranih vozila za prijevoz novca, ali ih otplaćuje na leasing. Nelogično je da agencija, koja raspolaže impozantnom količinom mobilnog novca, kapitalne nabave radi po sustavu leasinga. Uz 20 posto beskamatnog depozita u korist davatelja leasinga i petogodišnju otplata kamata na leasing obično iznosi 13-14 posto. FINA, koja ima gotov novac, drži ga u problematičnim bankama s a vista kamatom od 1 posto, a plaća višestruko veće kamate na leasing.
U unosnom poslu distribucije i prijevoza novca pod pratnjom i punjenja bankomata, Fina ima ekskluzivni ugovor sa “Sokolom Marićem”. Taj je ugovor očit primjer štetnog ugovaranja i poslovanja, tvrde Nacionalovi izvori, a tvrdnje su potkrijepili vjerodostojnom dokumentacijom. Provizija “Sokol Marića” za usluge Fini veća je od naplate koju Fina dobiva od poslovnih banaka za koje obavlja posao. Fina poslovnim bankama uslugu prijevoza novca naplaćuje 120 kuna po satu u još 4,5 kuna po kilometru. Ta ista usluga “Sokol Mariću” plaća se 138,20 kuna po satu i 6 kuna po prijeđenom kilometru. U tu cijenu nisu uračunati troškovi leasinga vozila, ni cijena dvojice zaštitara (59 kuna po satu) po vozilu, ni troškovi zaposlenika Fine koji sudjeluju u tom poslu. U izvještaju o financijskom poslovanju Fine za prvih devet mjeseci 2003. navodi se da su “prihodi od prijevoza novca i opsluživanja bankomata” čak 17,4 milijuna kuna. Ali kako su usluge pratnje novca “Sokol Mariću” 10,1 milijun kuna, usluge tehničkog održavanja vozila 7,1 milijun kuna, usluge leasinga 4,9 milijuna kuna, i tako redom, jasno je da su troškovi prijevoza novca i punjenja bankomata tri puta veći od prihoda. Malo će koja tvrtka uporno raditi posao u kojem su ulazni troškovi veći od fakturiranih računa i zarade.