Objavljeno u Nacionalu br. 596, 2007-04-17

ZDRAVKA BAŠIČEVIĆ, UDOVICA UMJETNIKA Dimitrija Bašičevića, jednog od osnivača Gorgone, nezakonito rasprodaje slikarove radove koji na svjetskom tržištu umjetnina imaju cijenu i do 100.000 eura

Dvadeset godina nakon smrti Dimitrija Bašičevića Mangelosa, po mnogima genijalnog konceptualnog umjetnika, koji je poznatiji i cjenjeniji u svijetu nego u Zagrebu gdje je živio od studentskih dana do smrti 1987., njegova novosadska obitelj otkrila je nevjerojatan skandal: tvrde da Mangelosova udovica Zdravka Bašičević rasprodaje njegov opus, a njegovu bratu Vojinu Bašičeviću, umirovljenom pedijatru i sveučilišnom profesoru na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu, želi uskratiti pravo na nasljedstvo.

Kako je ispričala Mangelosova nećakinja Ivana Bašičević, Vojin Bašičević već 20 godina na zagrebačkom sudu vodi spor s bratovom udovicom Zdravkom Bašičević, rođenom Neimarović, oko Mangelosove ostavštine. Ona im osporava pravo na polovicu njegova opusa, koji je po nekim procjenama iznosio oko 400 radova. “Budući da bračni par Dimitrije i Zdravka Bašičević nisu imali djece, po tada važećem zakonu njegova se ostavština trebala dijeliti između mog oca, Mangelosova brata, i nje”, objasnila je Ivana Bašičević. Također, postoje jasne indicije da je nakon njegove smrti “nezakonito i bez njihova znanja naveliko rasprodavala Mangelosov opus raznim galerijama i kolekcionarima”. Riječ je o velikoj zaradi, kaže, jer po mišljenju stručnjaka Mangelosovi radovi danas mogu postići na svjetskom tržištu cijene od 20 do 100 tisuća eura. Tome u prilog govore i tvrdnje zagrebačkih galerista koji kažu da se Mangelosova djela naveliko traže i u Zagrebu i da mogu postići vrlo visoke cijene.

Ivana Bašičević kaže da je tragove o prodaji Mangelosovih radova pronašla na internetu. Primjerice, na web stranici pariškog Centra za modernu umjetnost George Pompidou piše da su 1994. kupili od udovice Bašičević čak 24 Mangelosova rada. Na kupnju Mangelosovih djela, nastavlja, upućuju i informacije iz newyorškog Muzeja moderne umjetnosti, te drugih institucija. Zatim je istražila kataloge Mangelosovih izložbi po svijetu u zadnja dva desetljeća i primijetila kako sa svakom novom izložbom njegovi radovi prestaju biti njezino vlasništvo i pojavljaju se novi vlasnici. “Problem je u tome što su Mangelosovi radovi dio ostavštine i ne smiju se prodavati prije završetka procesa”, objasnila je Ivana Bašičević. “Time su Mangelosova udovica i te institucije prekršile zakon.”

Ivana Bašičević otkrila je još nekoliko sramotnih detalja. “Mangelosova udovica osporava nam i pravo na dio slika mog djeda Ilije Bašičevića Bosilja, poznatog naivnog slikara, te na kolekciju slika mog oca Vojina Bašičevića u kojoj se među ostalim nalaze djela Save Šumanovića i Ivana Generalića, a koje su se u trenutku Mangelosove smrti nalazile u njegovu stanu u Freudenreichovoj ulici na Gornjem gradu u Zagrebu”, kaže ona. S udovicom su vodili i drugi sudski spor zbog vikendice na Hvaru, koju je izgradio, kaže, njezin otac vlastitim novcem.

Ivana Bašičević smatra da je riječ o unaprijed planiranoj akciji, koja je smišljena s ciljem da se novosadskom dijelu Mangelosove obitelji oduzme pravo na legalni dio Mangelosove ostavštine. Udovicu je u početku zastupao odvjetnik Milan Vuković, nekadašnji predsjednik Vrhovnog suda, koji je imao važnu ulogu u HDZ-u, a sada je njezina odvjetnica Sanja Tafra, Vukovićeva kći. Ivana i Vojin Bašičević promijenili su tri odvjetnika, a sud ih je stalno uvjeravao da je u ovom slučaju teško utvrditi istinu, te ih upućivao, kaže, da prihvate ono što im je nudila Mangelosova udovica. Nedavno su se obratili i Hrvatskom helsinškom odboru, koji je obećao da će pokušati ispitati i ubrzati proces. Naime, Ivana Bašičević tvrdi da je još 1992. Vojin Bašičević prevarom eliminiran iz ostavinske rasprave. “Poziv za ročište obješen je na oglasnu ploču zagrebačkog suda umjesto da je poslan u Novi Sad ili uručen našem odvjetniku u Zagrebu”, ispričala je Ivana Bašičević. “Nismo znali za ročište pa se nismo pojavili na sudu, a tada je sud na prijedlog odvjetnika Vukovića zaključio da je Vojin Bašičević odustao od nasljedstva. Tada je počeo rat i mi više nismo mogli dolaziti u Zagreb, a Mangelosova udovica je u međuvremenu prodala njihov stan i kupila drugi u Šenoinoj, a vikendicu na Hvaru prepisala na svoje ime i zatim je prodala. Moj otac je odustao od svega, čak i od v lastite kolekcije slika, zatim od rukom pisane autobiografije mog djeda Ilije Bašičevića, te od dijela zagrebačkog stana, najviše zbog svojih godina i velikog razočaranja”, nastavila je. “Tražimo samo dio Mangelosova opusa iz emotivnih, a ne materijalnih razloga, jer su moj otac, stric i djed bili jako bliski.”

Dimitrije Bašičević Mangelos, poznat i kao Mića, bio je jedan od osnivača grupe Gorgona, promotor naivne i apstraktne umjetnosti, autor nekoliko knjiga i monografija, a njegovi radovi su posmrtno izlagani u New Yorku, Londonu, Berlinu, Portu, Grazu, Barceloni, Kasselu i drugim gradovima, i to u najvećim muzejima svijeta kao što su pariški Centre Pompidou, newyorška Moma i londonska Tate Gallery. Rođen je u Šidu 1921. u obitelji kulaka Ilije Bašičevića Bosilja. Tijekom Drugog svjetskog rata otišao je zajedno s bratom Vojinom Bašičevićem i ocem u Beč gdje su radili u tvornici, a zatim su upisali studij – Mangelos filozofiju i povijest umjetnosti, a brat medicinu. No obojica su diplomirali u Zagrebu. Vojin Bašičević je otišao u Novi Sad, a Mangelos je ostao u Zagrebu gdje se zaposlio prvo u JAZU, a zatim u Modernoj galeriji. Bio je jedan od osnivača, a zatim i kustosa Galerije primitivne umjetnosti, a mirovinu je dočekao u Galerijama grada Zagreba, današnjem Muzeju suvremene umjetnosti. Godine 1958. oženio se zubnom tehničarkom Zdravkom Neimarović, koja je iz prvog braka imala sina Marija Bruketu. On je diplomirao elektrotehniku i danas živi u SAD-u. “Njihov je brak u posljednjim godinama bio vrlo loš, a to je najbolje vidljivo iz činjenice da ga ona nije došla posjetiti u bolnici u Novom Sadu nakon što je operirao aortu”, kaže. “Kao razlog je navela bolest psa.”

Za vrijeme Drugog svjetskog rata nastala su njegova prva umjetnička djela, a u 50-ima je napravio danas slavnu seriju radova, jedinstvenu u svjetskim razmjerima. To su zapravo tekstovi na različitim jezicima – engleskom, francuskom, latinskom i hrvatskom, koje je Mangelos upisivao u male bilježnice oponašajući rečenice na starim školskim pločama. Nazivao ih je sljedećim imenima: tabula rasa, alfabet, pejzaž itd., a kao podloge je koristio različite materijale – daske, papire, bilježnice, knjige i globuse, koji se smatraju njegovim najvažnijim radovima. Osim bilježnica radio je u tehnici akrila na drvenim pločama, te temperi na papiru i kartonu. Uzeo je pseudonim Mangelos koji je koristio za svoj “privatni eksperiment, nazvan noart”. Veći dio svog umjetničkog rada predstavio je javnosti 1977. na retrospektivi Gorgone, a konačnu umjetničku afirmaciju dobio je na velikim retrospektivama u Beogradu i Zagrebu 1986. Umro je u Zagrebu u studenome 1987.

Ivana Bašičević magistrica je menadžmenta i voditeljica Fondacije Ilije Bašičevića Bosilja u Šidu. Živi u Novom Sadu, a već se nekoliko godina bavi ostavštinom svog djeda Ilije Bašičevića – promovira njegovu umjetnost u inozemstvu, organizira izložbe i prati rad njegova muzeja u Šidu u Srbiji. Kaže da se kao njegova nećakinja htjela baviti i Mangelosovom ostavštinom. “Nije poanta u vlasništvu, u materijalnom, jer cijene slika rastu i padaju”, kaže. “Danas je Mangelos veliki hit na svjetskom tržištu, međutim, sutra može biti zaboravljen. Zato sam htjela osnovati obiteljsku fondaciju Bašičević u sklopu koje bi se radilo na očuvanju njegova imena, što je jako važno, osobito sada kada se konačno revalorizira njegov umjetnički opus. Također sam htjela u povodu 20. godišnjice Mangelosove smrti napraviti veliku izložbu u studenome u Beogradu gdje postoji puno ljubitelja njegove umjetnosti. Čak se zadnje tri godine dodjeljuje Nagrada Mangelos najboljem mladom umjetniku. To financira jedna američka fondacija, a laureat dobije šestomjesečno usavršavanje u Americi.”

Prisjećajući se praznika u Zagrebu, objasnila je kako je Mangleos uvijek sve pisao malim slovima, bez interpunkcije, i privatna pisma i stručne tekstove, tako da su njegovi radovi katkad teško čitljivi. “Čitav njegov umjetnički rad bio je određen s dvije osnovne misli: vjerovao je da u cijeloj povijesti umjetnosti, od Altamire do Picassove ‘Guernice’, nema promjene niti napretka, a s druge strane je smatrao da će umjetnost nestati pod utjecajem industrijske civilizacije”, kaže. “Srećom, nije bio u pravu. Kad je otkrio naivnu umjetnost, zaključio je da je nakon dugog vremena pronašao ‘spontani način izražavanja’.”
Njegov otac Ilija Bašičević Bosilj počeo je slikati sa 60-ak godina, nakon što je u socijalizmu izgubio zemlju u Šidu. Mangelos je bio jako nezadovoljan očevim hobijem i poderao mu je prve radove. No Bosilj je nastavio slikati i Mangelos je u očevu neobičnom likovnom svijetu čudnih likova, koji su nalikovali na izvanzemaljce, otkrio “originalnost i pravo bogatstvo”. “Odlučio mu je organizirati izložbu u Galeriji Rad u Beogradu, ali bez spominjanja njegova imena, jer se bojao da ga ne optuže kako protežira vlastitog oca”, nastavila je Ivana Bašičević. No izbio je veliki skandal. Anonimnost umjetnika i originalnost radova zaintrigirali su javnost i počele su kružiti priče da su to radovi jednog od braće Bašičević. Nitko nije mogao vjerovati da je autor seljak iz Šida. Čak je pokrenut sudski postupak i Bosilj je morao slikati na sudu kako bi potvrdio autorstvo svojih radova. Zbog pritiska javnosti i struke Mangelos je na kraju morao podnijeti ostavku u tadašnjim Galerijama grada Zagreba.

Kasnije se Ilija Bašičević vinuo u sam vrh svjetske naivne umjetnosti. Njegove radove rano je zapazio danas pokojni švicarski galerist Hilt, vlasnik galerije u Baselu, koja je specijalizirana za umjetnost 20. stoljeća. Priredio mu je veliku izložbu i zatim kupio stotinjak njegovih slika. Na izložbi su bili izloženi i vrlo specifični portreti Sofije Loren, koje je zapazio njezin suprug Carlo Ponti i zatim ih kupio kao dar svojoj slavnoj supruzi.

“Moj otac Vojin Bašičević bio je do 50. godine samac i sav novac je ulagao u kupnju slika”, nastavila je. “Mangelos je u Zagrebu u stanu od 150 kvadrata u Freudenreichovoj ulici napravio veliki depo u potkrovlju gdje je čuvao sve slike, koje je kupio moj otac, te radove svog oca Bosilja. Na žalost, ne postoji precizan popis svih radova. U to vrijeme Mangelos još nije bio priznat kao umjetnik, iako je stalno slikao. Njegova prva izložba u Ateljeu Toše Dapca prošla je potpuno nezapaženo, što ga je rastužilo, jer je želio postati priznat. A vikendica na Hvaru je posebna priča”, rekla je. “To je prekrasna kuća na litici, u kojoj smo svake godine ljetovali. Glasila je na mog oca, koji ju je sam gradio vlastitim novcem, znači, ni Mangelos niti njegova supruga nisu bili vlasnici niti su u njoj ljetovali. Mangelos nije volio more, a Zdravka je svijetle puti i nije podnosila sunce, a posinka nije zanimao Hvar – on je ljetovao u Dubrovniku, Španjolskoj, Portugalu. Kad je počeo rat, nismo više tamo odlazili, ali smo plaćali režije i porez. No Zdravka Bašičević je u fiktivnom sudskom sporu vikendicu prepisala na svoje ime i zatim je prodala bračnom paru Mravak, koji živi u Njemačkoj. I taj spor još traje.”

Ivana Bašičević otkrila je još nekoliko pikanterija: udovica Bašičević i newyorški galerist Peter Freeman, Mangelosov prodajni agent, imaju zajedničku kolekciju Mangelosovih djela. Na pitanje gdje je 400 slika opisanih u katalozima izložbi kaže da je odgovorila da su te slike njezine i da joj ih je Mangelos darovao “iz ljubavi”. Na zadnjem ročištu je predložila čudnu nagodbu: ponudila je dijeljenje Mangelosovih umjetničkih radova – 600 malih bilježnica u koje je on upisivao bilješke i slikao – na pola. Odnosno, svaki nasljednik bi dobio pola od svake bilježnice, što znači da bi se listovi trgali. “Takav je prijedlog neozbiljan i umjetnički neopravdan”, zaključila je Ivana Bašičević. Također je izjavila da je njihov stan u Freudenreichovoj ulici tijekom rata bombardiran i da je sve izgorjelo, uključujući kolekciju slika Vojina Bašičevića, Mangelosove knjige i autobiografiju Ilije Bašičevića. “Kad se na sudu postavilo pitanje kojim je novcem kupila stan u Šenoinoj ulici, odgovorila je da je to njezina stvar”, dodala je Ivana Bašičević.

U Zagrebu su na revalorizaciji njegova umjetničkog rada najviše radili bračni par Branka Stipančić i Mladen Stilinović, koji je napravio jedan jedini intervju s Mangelosom. Htjeli smo saznati priprema li se izložba u povodu 20. obljetnice Mangelosove smrti, međutim, i Branka Stipančić i udovica Zdravka Bašičević nisu željele razgovarati o tome.

TVRDOGLAVI I UPORNI BAŠIČEVIĆI

Braća Vojin i Dimitrije Bašičević bili su vrlo bliski – o svemu su se konzultirali pismima, koja se čuvaju u Novom Sadu, a obojica su bili vezani uz oca sve do njegove smrti 1972., vjerojatno zato što su rano ostali bez majke. Ivana Bašičević kaže da su sva trojica bili vrlo tvrdoglavi i uporni, a težak rad im je bio temelj života. Otac Ilija Bašičević Bosilj počeo je slikati sa 60-ak godina, nakon što je u socijalizmu izgubio zemlju u Šidu. Mangelos je bio jako nezadovoljan očevim hobijem i poderao mu je prve radove. No Bosilj je nastavio slikati i Mangelos je u očevu neobičnom likovnom svijetu čudnih likova, koji su nalikovali na izvanzemaljce, otkrio “originalnost.”

RAT S UDOVICOM

Zdravka Bašičević, Mangelosova supruga, osporava pravo njegovu bratu Vojinu Bašičeviću na polovicu slikarova opusa, koji po nekim procjenama iznosi oko 400 radova. Osim toga, udovica koja živi u Zagrebu novosadskom dijelu obitelji osporava pravo i na slike Ilije Bašičevića Bosilja, tvrdi Ivana Bašičević.

OD KULAKA DO NAIVCA

Ilija Bašičević Bosilj, nekadašnji kulak, počeo je slikati nakon što je izgubio zemlju. Sin Mangelos nije se slagao s ­novim očevim hobijem, no on je nastavio slikati i postao veliki slikar naive. Poznati su njegovi portreti Sofije Loren koje je kupio njezin suprug Carlo Ponti.

SPOR I OKO LJETNIKOVCA

S Mangelosovom udovicom vodi se i dugogodišnji spor zbog vikendice na Hvaru koju je, kaže Ivana Bašičević, izgradio njezin otac, a ne Mangelos. Udovica je kuću pripisala na sebe a onda je prodala osobama iz Njemačke. Sudski spor još traje.