Dokument se odnosio na isplate Ukrajinskom nogometnom savezu (FFU). Iz njega proizlazi da je novac namijenjen FFU-u ili pojedinim ukrajinskim nogometnim klubovima, UEFA dulje od 15 godina isplaćivala tvrtki sa sjedištem u karipskom poreznom utočištu Britanskim Djevičanskim otocima. Uplate su bile adresirane na Newport Management Limited, a sve do 2016. nitko iz UEFA-e nije se potrudio doznati tko stoji iza te tvrtke. Ili taj trud možda nije bio poželjan. Sada je, pak, u internom spisu dokumentirana uznemirujuća sumnja da je čovjek koji kontrolira Newport ni manje ni više nego Igor Surkis, jedan od najutjecajnijih ukrajinskih oligarha. Igor Surkis bio je predsjednik NK Dinama Kijev od 2002., a brat mu je Grigorij Surkis, koji je kontrolirao Dinamo Kijev od 1993. do 1998. godine, nakon čega se prebacio na karijeru UEFA-ina dužnosnika. Od 2000. do 2012. Grigorij Surkis bio je predsjednik FFU-a, a od 2004. do 2019. također je bio član Izvršnog odbora UEFA-e, djelujući ponekad i kao zamjenik predsjednika Michela Platinija.

U “internom podsjetniku” također je dokumentirano putovanje UEFA-ine delegacije u Ukrajinu u prosincu 2016. godine, u misiji provjere pridržava li se Dinamo Kijev pravila UEFA-ina Financijskog fer playa (FFP). Kad su UEFA-ini revizori dobili pristup klupskim knjigama, otkrili su da je “treća strana … registrirana na Britanskim Djevičanskim otocima” pružala značajnu financijsku potporu kijevskom Dinamu.

Ta „treća strana“ bio je Newport Management Limited. U internom izvješću navodi se da su sva UEFA-ina plaćanja ukrajinskoj federaciji bila izvršena na isti offshore račun “koji je Newport koristio za isplate plaća i transfera u korist Dinama iz Kijeva”.

Bio je to jasan pokazatelj da nešto ne štima u UEFA-inu Odjelu financija: milijune namijenjene nacionalnom udruženju organizacija je godinama uplaćivala tvrtki u poreznoj oazi i povezanoj s jednim jedinim timom, bez da je to itko u UEFA-inu sjedištu na Ženevskom jezeru primijetio ili o tome izvijestio.

Među podacima koje je Der Spiegelu ustupila zviždačka platforma Football Leaks brojni su dokumenti koji ocrtavaju opsege protekcije. UEFA je naposljetku pokrenula internu istragu usmjerenu razotkrivanju sumnjivih novčanih tokova, koja će UEFA-i otkriti dubine vlastita neuspjeha.

U internom izvješću navodi se da su sva UEFA-ina plaćanja ukrajinskoj federaciji bila izvršena na isti račun koji je Newport koristio za isplate plaća i transfera Dinama iz Kijeva

Jedan dokument posebno je eksplozivan. Zaposlenik UEFA-ina Odjela financija poslao je 11. siječnja 2017. e-mail dvojici odvjetnika koji su bili angažirani u istrazi. Priložio je tri tablice u Excelu s podacima o tome koliko je često i u koje svrhe UEFA plaćala Nogometnom savezu Ukrajine između 26. rujna 2002. i 2. prosinca 2016. godine. Uplate su uključivale premije za klubove koji sudjeluju u europskim natjecanjima i klubove čije je igrače angažirao nacionalni tim. Uključivale su i solidarni doprinos te novac za obuku sudaca, antirasističke kampanje, izgradnju nogometnih igrališta i drugih sportskih objekata. Dokumenti govore da je UEFA između rujna 2002. i srpnja 2008. isplatila oko 50 milijuna švicarskih franaka namijenjenih FFU-u. Između rujna 2006. i prosinca 2016. suma je bila 338,6 milijuna. U tablicama je navedeno gotovo 400 plaćanja tijekom razdoblja od 14 godina. Sva su uplaćena na račun Newporta. Do početka 2016. uplate su se vršile preko računa tvrtke u banci Coutts u Zürichu, a nakon toga na račun Banke Cipra.

Postoji „sporazum o zastupanju“ iz travnja 1999. između Newporta i Nogometnog saveza Ukrajine, koji je karipskoj tvrtki dao punu punomoć nad financijskim poslovanjem FFU-a. Bilo je to klasično zataškavanje pravog vlasnika Newporta, ali bilo je dovoljno da dužnosnici FFU-a uvjere UEFA-in Odjel financija da su plaćanja toj tvrtki legitimna. Kao objašnjenje za Newportovu uključenost navedena je “razmjena valuta”.

Veze Newporta i Dinama iz Kijeva sežu u rane 1990-e, kada je klub preuzeo Grigorij Surkis. U listopadu 1992. tvrtka je upisana pod brojem 71912 u trgovački registar u Road Townu na Tortoli, glavnom otoku Britanskih Djevičanskih otoka. Uskoro je offshore tvrtka, kako se čini, postala tajni crni fond Dinama iz Kijeva, kako je istaknuto u ugovoru koji je klub potpisao s Newportom 27. srpnja 1993. Kako je 28. srpnja 2010. produžen na dodatnih 20 godina, taj sporazum očito vrijedi i danas. Dokument iz srpnja 2010. godine, na šest stranica, pojašnjava taj odnos: Dinamo Kijev predaje Newportu kontrolu nad svim komercijalnim aspektima poslovanja, uključujući televizijska i marketinška prava te transfere igrača. Zauzvrat, kako stoji u ugovoru, Newport osigurava “financijska sredstva potrebna da bi ekipa Nogometnog kluba bila konkurentna i sposobna postići visoke sportske rezultate”.

Brojni ugovori između Dinama i njegovih nogometnih profesionalaca koje se može pronaći u riznici Football Leaksa, otkrivaju kako Newport posluje. Jedan primjer je austrijski reprezentativac Aleksander Dragović, koji je iz Kijeva prešao u njemački klub Bayer Leverkusen u ljeto 2016. U ljeto 2013. potpisao je petogodišnji ugovor s uobičajenim formalnostima – trajanjem ugovora, obvezama kluba i obvezama igrača – između Dragovića i Dinama iz Kijeva. Međutim, financijski detalji bili su uključeni u “suglasnost s ugovorom”, dodatni dokument. Tu je navedeno da će se offshore tvrtka Newport brinuti o plaći i ostalim isplatama. Navedeni su neto iznosi: osnovna plaća u iznosu od 1,5 milijuna eura po sezoni, s naknadom za transfer od milijun eura i ostalim bonusima vrijednim najmanje 300.000 eura.

Vrhunski branič i švicarski reprezentativac Admir Mehmedi, koji je u kijevski Dinamo prešao iz FC Züricha u siječnju 2012. i sada igra za njemački VfL Wolfsburg, također je pregovarao s karipskom tvrtkom i za svoju prvu punu sezonu dogovorio neto osnovnu plaću 850.000 eura, naknadu za transfer od 100.000 eura i bonuse vrijedne dodatnih 150.000 eura. Novac je Newport uplatio na Mehmedijev račun u banci UBS u Zürichu.

Iz ugovora Newporta i Dinama iz Kijeva iz 2010. godine nije jasno tko je zapravo vlasnik tvrtke na Britanskim Djevičanskim otocima. U preambuli se uopće ne spominje adresa tvrtke. Ciparski odvjetnik potpisao je u ime Newporta, ali on je očito bio samo paravan. Jer Newport je zapravo bio pod kontrolom Igora Surkisa. Barem tako piše u presudi Visokog suda pravde u Londonu iz 2009. godine. Ta presuda bila je odgovor na tužbu bivšeg poslovnog partnera koja je Igoru Surkisu uručena dok je u studenome 2008. putovao u London na utakmicu Lige prvaka između svog tima Dinama iz Kijeva i FC Arsenala. Čini se da sve do interne istrage, koja je započela u prosincu 2016., nitko u UEFA-i nije bio posebno zainteresiran za istinu o Newportu. Iz korespondencije je jasno da nitko u UEFA-inu sjedištu nije znao tko kontrolira tu tvrtku. “Gledajući unatrag, možda smo te procedure previše olako prihvaćali”, napisao je zaposlenik UEFA-ina Odjela financija početkom 2017. dvojici odvjetnika koji su istraživali sporne isplate. Ali imao je spremno i opravdanje, napisavši da nije bilo pritužbi da nestaje novac.

Der Spiegel je 12. lipnja kontaktirao Igora Surkisa, predsjednika Dinama iz Kijeva, radi komentara o financijskom poslovanju Newporta i svojoj ulozi u toj tvrtki. Klub je odgovorio e-mailom koji je također proslijeđen Njemačkom vijeću za tisak i međunarodnoj nevladinoj organizaciji Reporteri bez granica. Istraga Der Spiegela uključivala je 22 konkretna pitanja poput: je li Newport proslijedio više od 380 milijuna eura, koje je dobio od UEFA-e, odgovarajućim primateljima; kontrolira li Igor Surkis još uvijek Newport; može li Igor Surkis dokazati da Dinamo Kijev nije profitirao ni centa od UEFA-ina novca… Međutim, klub nije detaljno odgovorio ni na jedno pitanje. Umjesto toga, u odgovoru su se požalili da im rok od osam dana “ograničava zakonsko pravo na pravično komentiranje”. U odgovoru se dalje navodi da su poslovni odnosi između kijevskog Dinama i Newporta “ranije bili predmetom brojnih revizija fiskalnih vlasti Ukrajine, UEFA-ina nadzornog tijela za financijsku kontrolu klubova (CFCB), neovisnih revizora i drugih inspekcijskih tijela. Klub je insistirao da “te inspekcije nisu otkrile nepravilnosti, što svjedoči o zakonitosti financijskih odnosa unutar organizacije“.

Dinamo Kijev optužio je Der Spiegel da “krši osnovna etička načela novinarstva”. Nadalje, klub se žalio da su pitanja “očigledno optužujućeg karaktera, sadrže neutemeljene tvrdnje, iskrivljene i pristrane procjene činjenica”. Klub je također optužio Der Spiegel da sudjeluje u “kampanji blaćenja” Dinama iz Kijeva i Newporta koju provodi Nogometni savez Ukrajine.

Dinamo Kijev odbacio je sumnje u pranje novca preko offshore tvrtke i sumnje u pronevjeru UEFA-ina novca, nazvavši ih ‘neutemeljenima’ i ‘manipulativnima’

Na drugi zahtjev za komentarom klub je 25. lipnja odgovorio drugim e-mailom. U ime Igora Surkisa, Dinamo Kijev odbacio je sumnje u pranje novca preko offshore tvrtke Newport i sumnje u pronevjeru UEFA-ina novca, nazvavši ih “neutemeljenima” i “manipulativnima”. Ustvrdili su da se pitanja o utjecaju predsjednika kluba na UEFA-in Odjel financija, osobno ili preko drugih osoba poput brata Grigorija, “temelje isključivo na spekulacijama”. Klub je Der Spiegelu ponudio sastanak s Igorom Surkisom, ali uz napomenu da je to moguće tek nakon što se Surkis vrati s odmora.

Grigorij Surkis nije odgovorio na pitanja koja mu je Der Spiegel poslao, poput: je li bio uključen u Newport; je li iskoristio svoj utjecaj kao dugogodišnji član Izvršnog odbora UEFA-e kako bi osigurao da se plaćanja namijenjena FFU-u i dalje isplaćuju Newportu do 2016. godine…˝UEFA je Der Spiegelu potvrdila da je njezin Odjel financija sva plaćanja namijenjena FFU-u između 1999. i 2016. usmjeravao offshore kompaniji Newport Management Limited. UEFA je također potvrdila da su tek u prosincu 2016. shvatili da se njihova plaćanja Ukrajinskom nogometnom savezu vrše na isti račun koji je koristio Dinamo Kijev preko svoje tvrtke na Britanskim Djevičanskim otocima. Od tada su se plaćanja obavljala izravno na račun FFU-a u Ukrajini. Napomenuli su da je komisija istraživala postupke koji su uslijedili do svibnja 2017. i utvrdila da “nije bilo očiglednih kršenja UEFA-inih disciplinskih propisa od strane službenika FFU-a ili UEFA-e”.

Ipak, postoji slučaj iz ožujka 2015. koji tu verziju, kako ju je izložio predstavnik FFU-a tijekom UEFA-ine istrage, dovodi u pitanje. Predstavnik je tvrdio da je FFU od UEFA-e pismeno tražio da prestane plaćati preko Newporta. No ta poruka, poslana telefaksom, navodno je prošla neopaženo, a novac je UEFA nastavila slati Newportu – punih 100 milijuna eura samo od ožujka 2015. do prosinca 2016. Faks je otkriven tek tijekom interne istrage.

Kada je pravni direktor UEFA–e Alasdair Bell u veljači 2017. saznao za taj faks, uputio je e-mail izvršnom direktoru organizacije. “Ako je to originalni faks koji je FFU poslao UEFA-i 19. ožujka 2015., a na koji nikada nismo odgovorili, to otvara neka ozbiljna pitanja”, napisao je Bell. “Možda bi u toj fazi netko zbrojio dva i dva i sjetio se da je predsjednik Dinama iz Kijeva brat člana UEFA-ina Izvršnog odbora? Ili možda ipak ne… “

Drugi visoki UEFA-in dužnosnik odgovorio je Bellu: “Pitanje je: je li to bio previd (izgubili su faks, jednostavno su zaboravili odgovoriti) ili su primili “naredbu” iz hijerarhije? Ta priča nije gotova.“

U odgovoru na upit Der Spiegela o spornom faksu, UEFA je navela da ne postoje podaci prema kojima je UEFA primila takav faks od ukrajinske federacije u ožujku 2015. i da je ta činjenica potvrđena u internom istražnom izvješću. Napomenuli su da su, međutim, početkom 2016. godine od FFU-a zaprimili pisani zahtjev da nastave uplaćivati Newportu, ali na račun na Cipru umjesto na račun u Švicarskoj.