Hrvatski plivači nikad neće zaboraviti 1992. godinu i rampu za odlazak na Olimpijske igre u Barcelonu. Miloš Milošević i Tomislav Karlo bili su legitimni kandidati za medalju
“I moja punica bi htjela na Olimpijadu”, tad je Antun Vrdoljak (kao predsjednik HOO-a) izjavio bez da je trepnuo okom. Demantirao je kako je u Miloševićevom slučaju u pitanju bilo ‘brojanje krvnih zrnaca’.
“Neosporno je da je Miloš Milošević bio talentiran plivač. Sjećam se da je bilo dosta zločestih komentara na moj račun, a mi smo imali pravo na samo jednog plivača, a njega je trebalo podijeliti na šest. Milošević je kasnije postao jedan od mojih najdražih sportaša”, godinu kasnije tvrdio je Vrdoljak.
Profesor Žarko Puhovski, suosnivač i predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora prije tri mjeseca se prisjetio:
“Imali smo velikog plivača Miloša Miloševića kojemu je tadašnji predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora poručio da s takvim prezimenom ne može očekivati da će u njega previše uložiti”!
Miloš Milošević rođeni je Splićanin. Karijeru započeo u Mornaru da bi prešao u riječko Primorje te ostao živjeti na Kvarneru.
Apsolutna plivačka svjetska klasa. Još tih ranih ’90-ih svjetski prvak, europsko srebro i bronca. ‘Zlatni delfin’ jer svijet je oduševljavao upravo u toj plivačkoj disciplini, delfin na 50 ili 100 metara.
U Hrvatskoj je dominirao ‘uzduž i poprijeko’. Bez konkurencije. Ona druga, svjetska konkurencija, strahovala je od splitskog Riječanina, tresli su se startni blokovi kad bi Mićo zauzeo svoje mjesto u jednoj od središnjih staza.
Prva velika medalja osvojena 1992. u finskom Espoou, a posljednja cijelo jedno desetljeće kasnije u njemačkoj Riesi kad je bio srebrni na Europskom prvenstvu.
U Sheffieldu 1998. postao je europski prvak i – svjetski rekorder! Svjetski prvak bio je još 1993. Ali godinu prije toga, s osvojenim europskim odličjem, nije bio dovoljno ‘dobar’ za Olimpijske igre??? Nije ‘bilo mjesta’.
Bit će da je u pravu ipak Puhovski (i svi koji imaju dovoljno godina da se sjećaju te, sad već davne 1992). Nekad sjajni redatelj sjeo je na poziciju predsjednika HOO-a i nije vidio potencijalnu medalju za Hrvatsku nego gledao koja su prezimena podobna, a koja pogrešna.
Nesumnjivo uz podršku s vrha državnih vrhova. Dok su Banski dvori imali otvorenu telefonsku liniju s beogradskim Miloševićem, onaj splitsko-riječki dobio je rampu za odlazak na Olimpijadu.
Nikad o tome nije javno govorio. Iako je žestoki temperament, Mići je to – ispod časti. On je svoje rekao u bazenu: osvojivši sedam svjetskih i europskih medalja, obarajući svjetske rekorde. Za Hrvatsku.
Komentari