Dok se znanstvenici svim silama trude da pronađu lijek i cjepivo za covid-19, svijet je obilježio 40. godišnjicu jedine prave pobjede čovječanstva nad virusom – iskorjenjivanje velikih boginja.

U svibnju 1980. predstavnici svih članica Svjetske zdravstvene organizacije okupili su se u Ženevi i službeno proglasili da velike boginje, dva stoljeća nakon otkrića cjepiva, pripadaju povijesnim udžbenicima.

Velike boginje visoko su zarazna bolest koja se prenosi kapljičnim putem ili dodirivanjem kontaminiranih predmeta. Simptomi su visoka temperatura i osip koji je preživjele unakazio, a često i oslijepio.

Mnogi ih nisu preživjeli. Virus je ubio do 30 posto zaraženih, odnosno ukupno više od 300 milijuna ljudi samo u 20. stoljeću.

Misli se da su velike boginje postojale tisuće godina. Najstariji trag lezija na koži koje se povezuju s tim virusom otkriven je na mumiji egipatskog faraona Ramzesa V.

Razorna bolest bila je i cilj prvoga svjetskog cjepiva, koje je otkrio znanstvenik Edward Jenner 1796.

Od vrata do vrata

Ideja o iskorjenjivanju velikih boginja pojavila se tek dva stoljeća poslije, 1958., za vrijeme privremenog ‘detanta’ Rusa i Amerikanaca”, kaže američki epidemiolog Larry Brilliant.

U vrijeme kad su velike boginje bile endemska bolest u više od 30 zemalja i ubijale su više od dva milijuna ljudi na godinu, Sovjeti su predložili da se na iskorjenjvanju virusa pokaže čemu služi globalna suradnja.

Akciju su predložili na godišnjoj skupštini WHO-a. “Amerika se odmah složila”, rekao je Brilliant.

Četiri desetljeća kasnije, dok se svijet oporavlja od šoka izazvanog covidom-19, oni koji donose odluke trebali bi se ugledati na tadašnje neumorne napore da se izoliraju zaraženi velikim boginjama i pronađu njihovi kontakti. To bi trebalo poslužiti kao nadahnuće, rekla je dužnosnica WHO-a Rosamund Lewis.

“Iz iskustva s velikim boginjama mnogo možemo naučiti o tome kako odgovoriti na covid”, rekla je.

WHO ispočetka nije imao dovoljno novca za ozbiljan rad na iskorjenjivanju velikih boginja, ali kad je napokon pokrenuo globalnu kampanju 1967. godine, stručnjaci su za zaraženim osobama tragali “od vrata do vrata”, rekla je Lewis.

Ona prigovara da je mnogim zemljama trebalo predugo da shvate važnost tog “temeljnog oružja javnog zdravlja” protiv covida-19.

Stručnjaci kažu da je utvrđivanje kontakata od ključnog značaja dok se ne razvije cjepivo za covid.

Otkriće cjepiva za velike boginje prije više od 220 godina bio je “osnovni element pobjede” nad tom bolesti, kaže Angela Teresa Ciuffi,  profesorica mikrobiologije na sveučilištu u Lausannei.

Jenner je doošao na ideju za cjepivo nakon što je shvatio da mljekarice koje su bile zaražene kravljim boginjama nisu dobile velike boginje. Stoga je iskoristio relativno bezazlen virus za cjepljenje protiv mnogo opasnijeg.

‘Bioteroristička prijetnja’

Napredak u razvoju cjepiva, uključujući i ukidanje potrebe da se čuva u hladnjaku, uvelike je utro put iskorjenjivanju.

Nakon desetljeća dugih napora, posljednji poznati slučaj velikih boginja zabilježen je u Somaliji 1977. Posljednja europska epidemija bila je u Jugoslaviji pet godina prije.

Od tada se raspravlja trebaju li se uništiti uzorci variole vere.

Samo dva mjesta u svijetu imaju odobrenje za čuvanje uzoraka, Centar za kontrolu i prevenciju bolesti u Altanti (CDCP) i Ruski istraživački centar virologije i biologije (VECTOR) u Novosibirsku. Washington i Moskva tvrde da im uzorci trebaju za istraživačke svrhe.

No strahuje se da bi preostali uzorci mogli predstavljati bioterorističku prijetnju. “U usporedbi s velikim boginjama, covid-19 je pokazna vježba”, tvrdi Davide Evans, virolog sa Sveučilišta Alberta u Kanadi.

Kad bi se ponovno pojavile, “velike bi boginje imale katastrofalan učinak jer bi ušle u svijet neimunih ljudi”, upozorila je Rosine Ehmann s njemačkog mikrobiološkog instituta.