Rođen je u Fužinama 20. svibnja 1922. godine. Prvi cjelovečernji film mu je “Plavi 9”. Slijede “Djevojka i hrast” i “Od 3 do 22” te melodramatske komedije “Imam dvije mame i dva tate” i “Tko pjeva zlo ne misli” koje su kritičari uvrstili među najbolje hrvatske filmove svih vremena. Volio je svoj posao:

“Bilo da je riječ o filmu ili o televiziji, najveća je vrijednost za svakog od nas koji se bavi tim poslom sam tok rada. To nas potpuno preokupira u vremenu dok djelo nastaje, to nas dovodi u posebne međusobne veze, to nas na neki način i obogaćuje, a sve ono kasnije zapravo se događa izvan nas. Meni će ostati doživljaj nastajanja onog što smo zajedno radili.

Radost su živi ljudi koji se tu okupe. Fantastično i najljepše u ovom poslu jest da ste u jednoj određenoj situaciji odjednom spojeni s nizom zgodnih i zanimljivih ljudi koji se svi vežu oko iste ideje i cilja. Budući da svi streme k istom, brzo, kako to u životu inače nije moguće, stvara se jedno nevjerojatno prijateljstvo.

Ljudi se fantastično druže dva, tri, četiri mjeseca, koliko posao već traje, ‘do kože’ su vezani u jednoj stvari, a kad se raziđu, ostaju prijatelji na daljinu, dok se ponovno ne sretnu u nekom poslu. Ljudi tako stvore neku zajednicu, počevši od snimatelja, kostimografa do glumaca, pa do djece. To je čudesan život, život koji se živi izvan života, po strani, paralelnim glajzom, da tako kažem, ali istovremeno potpuno preokupira. U životu sam napravio dosta filmova, ali uvijek se sjećam pojedinih ljudi, zapravo, te atmosfere u kojoj su uvijek neki drugi ljudi oko mene, ali atmosfera je uvijek sjajna.”

Krešo Golik preminuo je u rujnu 1996. u Zagrebu.