Liječnica iz vukovarske ratne bolnice Mirjana Semenić Rutko za Dnevnik N1 govorila je o osjećajima u vrijeme sjećanja na žrtvu Vukovara.

“Zapalila sam svijeće za sve koji su ovdje s nama proveli tri mjeseca i, nažalost, nema ih, ali i za sve druge iz grada kojih više nema”, poručila je.

Kazala je da je Vukovarcima uvijek teško kada dođu ovi dani.

“To je nešto što nama možda nije najljepše, ali želimo održati ta sjećanja i podsjetiti druge na sve što nam se dogodilo. Bez obzira na to što Vukovar i dalje živi, moramo se uvijek sjećati toga i tome su ovi dani i posvećeni”, rekla je Semenić Rutko.

Prisjećajući se svojih dana u bolnici kazala je:

“Imala sam praksu kakvu nisam očekivala. Stalno smo dobivali vijesti da će doći do evakuacije pod zaštitom UN-a. Bili su prisutni tu negdje, ali nisu nas zaštitili jer vjerojatno nisu niti imali prilike. Bili su preslabi u odnosu na vojsku koja nas je okruživala.”

Na pitanje što je bilo najteže, vukovarska liječnica je odgovorila:

“Radite svaki dan od jutra dok se ne obavi sve. Svaki dan je bilo sve više ranjenika. Kada je to odrasli čovjek, to možete napraviti, ali najteže je bilo kada dođe žena koja je u podrumu nastradala, kojoj je snaha stradala s djetetom ili kada su pronijeli dijete od šest mjeseci koje je nastradalo. Onda promislite i na svoje obitelji u podrumima. To je najteže jer s odraslim čovjekom možete pričati, s djetetom ne možete.”

Govoreći o nestalima, rekla je da misli da puno njih neće biti kažnjeno.

“S mržnjom ne vrijedi živjeti, ona uništava samog sebe. Gradimo jedan život koji ne smatram suživotom jer ni s kim ne živim, svatko živi svoj život i družimo se s onima koji su nam dragi. Svjesni smo tko su nam susjedi, tko je što učinio, ali se s tim ne opterećujemo”, poručila je.

Zaključila je da je njezin cilj i cilj svih oko nje normalan život s onima koji s njima žele tako živjeti.