Umirovljenici se vraćaju na tržište rada. Neki su “zamrznuli” mirovine, drugi uskoče tu i tamo poslodavcu “na crno”, treći pod stare dane registriraju paušalne obrte.

Hrvatska se, deset godina od ulaska u Europsku uniju, stubokom promijenila. Od zemlje u kojoj se moljakalo za bilo kakav posao i bježalo u prijevremene mirovine ne bi li se izbjeglo otkaz, do situacija kojima danas svjedočimo gdje radnici ucjenjuju poduzetnike i državu, da će im, ako im ne poprave plaće, već sutra otići tamo gdje će ih plaćati više, piše Slobodna Dalmacija.

Procesi kojima se danas svjedoči dogodili su se i drugim tranzcijskim zemljama koje su prije Hrvatske postale dijelom EU-a. Prvo su ih u valovima napustili građani u punoj životnoj snazi ponudivši svoje znanje i vještine upravama tvrtki u Njemačkoj, Irskoj, Švedskoj, Austriji…, da bi nakon toga odande gdje su otišli, ponestalo radne snage. Kad je Hrvatska u svijet poslala otprilike tristo tisuća gastarbajtera, sistem je počeo štekati.

Nedostatak radne snage

Prvo je turizam ostao bez radne snage iz Slavonije i BiH, a nakon toga građevinarstvo i trgovina. Ugostiteljima fali kvalificirane i nekvalificirane radne snage, prijevoznicima svih vrsta – također. No, da je voda došla do grla, pokazuju podaci koji svjedoče o manjku radnika u zdravstvu, školstvu, pravosuđu, policiji… Da ljudi “pucaju”, i da više ne misle crnčiti za kikiriki, svjedoče najavljeni štrajkovi sudaca i službeničkog osoblja, zatvorskih čuvara, medicinskih sestara.

“Sive pantere”, ovako su Slovenci “krstili” umirovljenike kad su oni, svjesni svoje brojčane snage, osnovali političku stranku pa su ih ostali s područja bivše Jugoslavije u tome slijedili.

Umirovljenici koje još služi zdravlje, većinom oni koji su tek prebacili šezdeset i petu, rado koriste mogućnost rada do polovice punog radnog vremena bez obustave mirovine. Lani je, do kolovoza, prema službenim podacima bilo 23.640 umirovljenika koji su odlučili opet zasukati rukave. Barem još toliko je vojnih umirovljenika,  ratnih veterana, koji primaju mirovine iznad državnog prosjeka, a okolo rade “na divlje”, najčešće po gradilištima, koćaricama ili po kuhinjama restorana kao pomoćno osoblje. Mnogi se izdržavaju i kao kućni majstori gdje ih se plaća na ruke.