Opera HNK u Zagrebu održala je posljednju premijeru u ovoj kazališnoj sezoni – „Turandot“ Giacoma Puccinija – nastalu u koprodukciji HNK i Associazione Arena Sferisterio – Macerata Opera Festivala. Predstava je ishod kreativnog projekta ricci/forte, a premijerom je ravnao Marcello Mottadelli, u režiji Stefana Riccija. ‘’Turandot’’ je posljednja Puccinijeva opera koju, shrvan teškom bolešću i smrću 1924., nije uspio dovršiti. Operu je dovršio skladatelj Franco Alfano dvije godine kasnije. U nastojanju da se odmakne od verizma, Puccini je posegnuo za njemačkom obradom legende o kineskoj princezi Turandot koju je prije toga obradio talijanski pisac Carlo Gozzi, dok se priča temelji na starome perzijskom epu iz 12. stoljeća. Okrutna kineska princeza Turandot prisiljava svoje potencijalne plemenite prosce da odgovore na tri zagonetna pitanja. Već je mnoge pogubila kad se Nepoznati princ (mladi Calaf), koji skriva svoje ime, beznadno zaljubi u princezu. Intervju je povodom premijere dao talijanski dirigent Marcello Mottadelli, kojemu je ovo prva suradnja s nekim hrvatskim kazalištem.

NACIONAL: Kakvo ste iskustvo imali s ansamblom HNK u Zagrebu?

Bilo je apsolutno predivno raditi sa svima njima. Čvrsto sam uvjeren da orkestar čine ljudi, a ne instrumenti. Zbor čine ljudi, a ne pjevači. Imao sam osobnu i umjetničku empatiju sa svima. Opera je opera ako ju radi tim. Prvo je grupni uspjeh, a onda tek pojedinačni.

NACIONAL: ‘’Turandot’’ je jedna od najpopularnijih i najslavnijih opera, je li takvim operama teže ravnati, ili je veći izazov dirigirati neka manje poznata djela?

Ništa za što se čovjek dobro pripremi i na kraju to izvede, nije nimalo lako. Postoje nekoliko načina izvođenja opere. Mi smo vjerojatno išli najtežim putem, na kojem svi zajedno pokušavamo ući jako duboko u muziku, dramu i izvedbu.

NACIONAL: Talijan ste, a mnoge najljepše i najčarobnije napisane opere napisali su upravo vaši sunarodnjaci, talijanski majstori Puccini, Verdi, Donizetti, Rossini… Kako se osjećate znajući da pripadate takvom kulturnom naslijeđu? Osjećate li ponos?

Glazba nema putovnicu. Svi ti skladatelji pripadaju ljudskom rodu, čovječanstvu. Mislim da je moja domovina, Bella Italia, blagoslovljena umjetnošću, posebno zbog svog geografskog položaja. Povezani smo s Europom na sjeveru, a ostatak države ima strateški važnu poziciju na moru.

NACIONAL: Kako se opera doživljava u Italiji? Smatra li ju se nacionalnom baštinom ili Talijane nije previše briga?

Nažalost, trenutačno je situacija s operom u Italiji doista kritična. Na posljednjem smo mjestu u EU-u kad je u pitanju državna financijska potpora operi, a svake godine je sve gore. Naša je tradicija, naravno, ogromna, imamo publiku, ali osnovni problem je taj što su glazbu stavili kao obavezu u škole, a sve je manje mogućnosti za mlade talentirane pjevače da nastupaju.

NACIONAL: Kako vidite operu danas? Mislite li da je dobila na vrijednosti ili je posve izgubila utjecaj?

Opera nikad neće umrijeti. Opera se mijenja, naravno, kao i društvo, kultura, hrana, sve oko nas se mijenja.

NACIONAL: Zašto vi uživate u operi?

Opera mi je u krvi. Uglavnom uživam u talijanskom repertoaru. Osjećam da je opera dio mog svakodnevnog života i nikad se ne mogu posve isključiti od nje. Glazba je najvažniji dio mog života.

NACIONAL: Dirigirali ste širom svijeta, koja vas je publika najviše iznenadila?

Južnokorejska publika. Oni su stvarno gladni klasične glazbe. To je vrlo mlada i vrlo topla publika. Ali najvažnije je to da solisti i dirigenti, kad završi neki nastup, odlaze upoznati publiku jer oni se žele fotografirati. Ali hvala svakoj publici, bez njih ne bi bilo nas.

NACIONAL: Libreta poput ovog opere ‘’Turandot’’ su remek-djela, kako su uspjela preživjeti sva ta stoljeća, a da još uvijek imaju dašak modernosti i aktualnosti? Cijenimo li dovoljno takva djela?

Da, libreto za ‘’Turandot’’ zaista je poseban i odlično se slaže s kulturnim utjecajem verizma. Neke opere poput Puccinijeve „La Bohème“ ili „Pagliacci“ Ruggera Leoncavalla mogu se postaviti danas bez ikakvih naznaka o tome kad su pisane. To je ljepota opere.

NACIONAL: Kakvi su vam planovi nakon Zagreba?

Glazbeni sam koordinator Rumunjske nacionalne opere u Iaşiju, gdje u lipnju imam nastupe ‘’Seviljskog brijača’’, ‘’Rigoletta’’ i ‘’Aide’’, a sezonu završavamo zanimljivim koncertom fado glazbenice Elene Moșuc. Nakon toga imam jako puno nastupa u Europi i svijetu i zahvalan sam svaki dan na mogućnosti da živim glazbu.