Liječnik Osama Sallom u potresom pogođenoj regiji sjeverne Sirije opisao je bolnicu u kojoj je radio kao “podsjeća na ratnu zonu”.

Mahniti napori da se spasi stotine zarobljenih ispod ruševina nastavljaju se nakon snažnog potresa koji je rano u ponedjeljak pogodio jugoistočnu Tursku i sjevernu Siriju, usmrtivši više tisuća ljudi.

Dr. Osama Sallom, iz Sirijsko-američkog medicinskog društva (SAMS), radi u bolnici Bab Al Hawa, koja je primila više od 400 žrtava i izvijestila o više od 50 smrtnih slučajeva.

“Većina pacijenata su djeca koja krvare i umiru od hladnoće nakon što su zaglavljena ispod ruševina”, rekao je Sallom, prenosi Sky.

“Tražimo ispod ruševina, ali jako je hladno. Svakog sata primamo sve više pacijenata i naša je bolnica pretrpana pacijentima koji pune hodnike”, dodao je.

Sallom je istaknuo da im u bolnici nedostaje osoblja i opreme te da su svi odjeli pretrpani pacijentima, uglavnom ženama i djecom. “Svi su nam kreveti puni – ljudi moraju ležati na podu. Nakon nekoliko sati neće biti mjesta”, rekao je.

“Podsjeća na ratnu zonu – mnogim ljudima budi traumatična sjećanja. Svakog trenutka čujem kako kola hitne pomoći dolaze s novim žrtvama. Šanse da se ljudi spase smanjuju se svakim satom”, istaknuo je sirijski liječnik.

Granica je, dodao je Sallom, potpuno zatvorena, a pacijent sei ne mogu uputiti u Tursku, što je bolnicu u kojoj radi jako opteretilo. “Moramo se sami nositi s kompliciranim ozljedama – imamo samo jedan CT skener i nemamo specijaliziranu opremu. Postoji velika potreba za CT skeniranjem, ali pacijenti moraju čekati tri ili četiri sata na pregled”, rekao je.

Također je govorio o kontinuiranim naknadnim potresima koji su se javljali “svakih pet minuta” i bili su “vrlo jaki”. “Katastrofalno je i sami se bojimo. Moj prijatelj, upravitelj bolnice, izgubio je obitelj dok su mi žena i dijete u Turskoj”, poručio je.

Situacija je Salloma podsjetila na bombardiranje Alepa 2016. godine kada su uništene bolnice, kuće i ubijene stotine civila. “Tako sam tužan. Ovaj incident je gori za Sirijce jer smo mnogo godina živjeli kao ratom razorena zemlja. Sada imamo isti osjećaj. Gubimo nadu da ćemo spasiti djecu zbog ogromne potrebe za potrošnim materijalom i lijekovima koji će nestati u nadolazećim satima”, zaključio je.