Pisac i diskograf Siniša Škarica autor je ‘Knjige o Gabi’, svojevrsne diskobiografije koju će pratiti dvanaest CD-a u dvama box-setovima s ukupno 258 skladbi

Gabi Novak rođena je u Berlinu 1936. godine, majka joj je Njemica, a otac Hrvat s otoka Hvara. Djetinjstvo je provela u Berlinu da bi se početkom Drugog svjetskog rata preselila na Hvar, a potom nakon rata u Zagreb, gdje živi i danas. Iako je završila grafički smjer u Školi primijenjene umjetnosti te ubrzo počela raditi u Zagreb filmu na animiranim filmovima, već 1958. godine pojavila se kao pjevačica s pjesmom „Sretan put“, temom iz filma Nikole Tanhofera „H-8“. Nakon tog uspjeha posvetila se pjevačkoj karijeri u kojoj je ostvarila izniman opus, a pjesme poput „Sretan put“, „On me voli na svoj način“, „Vino i gitare“, „Kuća za ptice“, „Duga je, duga noć“, „Za mene je sreća“, „Pamtim samo sretne dane“ itd. postale su hrvatski evergrini. Zanimljivo je da je u samom početku karijere surađivala s brojnim jazz glazbenicima među kojima su Luis Armstrong, Herb Geller, John Lewis, Art Farmer, Gary Burton i nezaobilazni Boško Petrović, a kao svoje pjevačke uzore isticala je tadašnje zvijezde jazza Doris Day, Peggy Lee i Helen Merrill. Godine 1970. udala se za Arsena Dedića s kojim je ostvarila brojne suradnje te dobila sina Matiju Dedića, jednog od najvećih hrvatskih jazz pijanista. Svejedno, iako je snimila zavidan broj hitova, pogotovo od 1958. do početka devedesetih, o njezinoj karijeri zna se zapravo vrlo malo. Takozvanu diskobiografiju Gabi Novak temeljito je istražio doajen hrvatske diskografije, glazbenik, publicist i hodajuća enciklopedija povijesti hrvatske pop glazbe Siniša Škarica i objavio u „Knjizi o Gabi“ koja će se s kompletnim njezinim glazbenim opusom ovih dana pojaviti u prodaji.

„To nije biografija Gabi Novak, barem ne u uobičajenom smislu. Zato ni njezino turbulentno djetinjstvo neće biti ispričano tipičnim biografskim narativom i zato, u principu, nisam s njom prolazio kroz njezina sjećanja niti sam pisao dugo koliko se očekuje kad se piše o bogatom životu koji se živi zavidnim intenzitetom, reklo bi se zapaženo sadržajno, i k tome skoro osamdeset i pet godina. Sve je zapravo počelo idejom o ‘diskobiografiji’ Gabi Novak. Kad sam u ožujku završio rad na ‘Diskobiografiji’ Josipe Lisac, četverostrukom CD-boxu s preciznom kronologijom njezina pet desetljeća dugog diskografskog kataloga, i to neposredno prije dodjele joj životnog Porina, odlučio sam slično izdanje posvetiti diskografiji Gabi Novak. Želimir Babogredac, predsjednik Uprave Croatia Recordsa, smjesta je pristao. Zamisao da se konačno antologizira diskografija jedne od najvećih pjevačica s ovih prostora – ako ne i najveće – o kojoj se, zapravo malo zna, bila je da se sve njezine snimke razasute po brojnim nosačima zvuka, ali i slike u katalozima raznih izdavača i glazbenih promotora, okupe u jednom divot izdanju od desetak CD-a“, rekao je autor knjige Siniša Škarica i dodao da se „Knjiga o Gabi“ pretvorila u bogato opremljeno izdanje od gotovo tri stotine stranica.

„Njezin životopis ispričan je kroz život njezinih pjesama. Njezin soundtrack postao je njezina biografija. Svih šest uloga: pjevačice filmskih tema i repertoara pretežno džezističkog izraza – da ne zaboravim prapovijest pjevačice, počela je, a tako ju je Adamič i zapazio, s temama iz crtanih filmova Zagreb filma u kojem je po završetku škole za primijenjenu umjetnost bila zaposlena kao kopistica – zatim trendseterice koja je svjetske uspješnice približila domaćoj publici, pa vlasnice ozbiljnog 60 godina dugog kataloga singlica i longplejki i partnerice u duetima i brojnim vokalnim suradnjama te konačno ikone jednog koloritnog, osebujnog, a često minimiziranog specifikuma kakvim se doživljava kajkavska popevka – sve to temeljito je ispričano u zasebnim, a opet međusobno neizbježno isprepletenim poglavljima sa zajedničkim nazivnikom: stil zvan Gabi“, kaže Škarica i objašnjava da je nemoguće odvojiti karijeru Gabi Novak od lika i djela njezina životnog partnera Arsena Dedića.

„Ako je itko omogućio Arsenu da punim plućima diše i stvara od 70-ih do samoga kraja – to je Gabi Novak. Njih dvoje su svojim zajedništvom, a koje se koji put doimalo i kao suparništvo te je Arsen znao reći – osvajao sam ja nagrade, ali su prva mjesta bila rezervirana za Gabi, Terezu, Vicu, Mišu – na zadovoljstvo hrvatskog glazbeno-kulturnog korpusa izdizali estradu iznad prevladavajućeg zabavnoglazbenog mediokritetstva u kojem su zvijezde šlagerske i narodnjačke kozmetike bile programirane da nariču nad vlastitom sudbinom, što ponekad ni Gabi nije mogla izbjeći, recimo u svojim hitovima poput “Gazi, dragi, srce moje” ili “Želim malo nježnosti i ljubavi”. U tom kontekstu Gabi Novak je u samom vrhu hrvatske pjevačke elite i svakako sinonim moderne pjevačice još od trenutka u kojem je stala pred mikrofon. Nitko prije nje nije mogao  ponijeti tu sliku, a ono što je fascinantno, bez velike galame, njezin – kako ga je pokojni Tenžera nazvao – električni šapat, održava to i danas“ rekao je Siniša Škarica i otkrio kako je planirana promocija knjige u uvjetima pandemije.

„Vrijeme je koronavirusa i sve je otežano i zabrinjavajuće. No kao da nam baš treba knjiga o hrabroj ženi, što Gabi, pored svih superlativa, bez dvojbe jest. Prvi box “diskobiografije” već je tu, knjiga izlazi ovih dana. Nadajmo se da će virus do proljeća biti pobijeđen, do Interlibera, kada bismo zajedno mogli govoriti o knjizi i glazbi. Gabi je, kao i obično, spremna i zapjevati“, zaključio je Škarica.