Nakon što je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij najavio da će predsjednici Turske i Azerbajdžana, Erdoğan i Alijev, posredovati u pregovorima Ukrajine i Rusije oko rata u Ukrajini, a Europa se priprema za ratnu ekonomiju i prihvaćanje više od pet milijuna ukrajinskih izbjeglica, razgovarali smo sa Sinišom Maleševićem, 53-godišnjim sveučilišnim profesorom iz Dublina. Malešević je predstojnik odsjeka za sociologiju najvećeg sveučilišta u Irskoj, University Collegea u Dublinu. Izabran je i za redovitog člana Kraljevske irske akademije znanosti (Royal Irish Academy) i Europske akademije znanosti (Academia Europea). Studij sociologije završio je u Zagrebu, gdje je neko vrijeme radio na Institutu za razvoj i međunarodne odnose. Magistrirao je u Pragu i Lancasteru, a doktorirao na Sveučili­štu u Corku. Već 26 godina živi u Irskoj, a bio je gostujući profesor i na poznatim sveučilištima u Europi: London School of Economics, na sveučilištima u Uppsali, Amster­damu i Bruxellesu. Nedavno su mu objavljene knjige „Grounded Nationalisms“ u izdanju Cam­bridge University Pressa, kao i „Contemporary Sociological Theory“ u izdanju Sage iz Londona. Američko sociološko udruženje ocijenilo je njegovu knjigu „The Rise of Organized Brutality“ iz 2017. godine najboljom knjigom iz oblasti nasilja, rata i mira. Na hrvatski su mu prevedene dvije knjige: „Sociolo­gija rata i nasilja“ i „Države-nacije i nacionalizmi“. Malešević je specijalist za teorije nacionalizma i nacionalne države, kao i organizirano nasilje i ratove, a knjige su mu prevođene na svjetske jezike: španjolski, ruski, kao i mandarinski, dominirajući jezik u Kini.

NACIONAL: Prilikom donošenja rezolucije Europskog parlamenta protiv ruske invazije u Ukrajini, razmišljalo se i o proglašenju zone zabrane leta ruskim zrakoplovima u ukrajinskom zračnom prostoru. Od toga se odustalo, a ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij prošloga tjedna javno je žestoko kritizirao NATO zbog te odluke, optužujući ga da će biti odgovoran za poginule Ukrajince. Bi li takva odluka o proglašenju zone zabrane letenja uvukla NATO u rat u Ukrajini?

Znali su u Bruxellesu da se to ne može napraviti. U Bosni i Hercegovini devedesetih godina NATO je proglasio zonu zabrane letenja, ali sada to nije mogao učiniti. U tom slučaju morao bi se sukobiti s ruskim avionima.

NACIONAL: Nalazi li se svijet pred novom Jaltom? U tome ima i simbolike, jer riječ je o gradu na ukrajinskom poluotoku Krimu, koji su 2014. zaposjeli Rusi i inkorporirali ga u teritorij Ruske Federacije.

To je u skladu s tezom da je ovo početak novog hladnog rata, ali situacija je danas posve drugačija nego u to vrijeme. U vrijeme hladnog rata postojao je bipolarni svijet s dvjema moćnim državama koje su vodile dva velika saveza: SAD s NATO-om i Sovjetski Savez s Varšavskim paktom. Danas je svijet multipolaran. Imamo Ameriku puno slabiju nego što je bila sedamdesetih i osamdesetih godina zbog unutarnje političke dinamike, kao i sa slabijim konsenzusom unutar društva. SAD je politički, ekonomski i kulturno izrazito podijeljeno i time oslabljeno društvo. Etablirali su se novi čimbenici kao što je Kina, koja je postala puno važniji međunarodni faktor, a tu je i Indija. I Rusija je kao država puno slabija od Sovjetskog Saveza iako je kao vojni faktor ostala važna, ali je ekonomski i politički sve slabija.

‘U vrijeme Sovjetskog Saveza taj je savez imao posve odvojenu ekonomiju od ostatka svijeta. Današnja ruska ekonomija integrirana je u globalnu ekonomiju i ovisna o globalnim promjenama’, smatra Siniša Malešević. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Rusija je ekonomski slabija, ali s obzirom na energetske izvore, izvore nafte i prirodnog plina kao i nalazišta rijetkih metala važnih za proizvodnju čipova, i dalje je utjecajna.

Ima energiju, ali je izvozi na osnovi tehnologije koja se uvozi sa zapada. Ruski energetski sustav je tehnološki dosta ovisan o zapadu. Ovaj rat i globalne sankcije dovest će Rusiju u narednim godinama do ekonomskog kraha. Rusija je izbačena iz skoro svih važnijih ekonomskih organizacija. U vrijeme Sovjetskog Saveza taj je savez imao posve odvojenu ekonomiju od ostatka svijeta. Današnja ruska ekonomija integrirana je u globalnu ekonomiju i ovisna o globalnim promjenama. Skoro svi ruski oligarsi vezani su za Zapad.

NACIONAL: Koliko je točna teza da su ti ruski oligarsi regrutirani iz obavještajne zajednice iz koje dolazi i sam Vladimir Putin, pa se od njih ne treba očekivati da će se odvažiti na njegovo svrgavanje s vlasti?

Neki od njih vezani su za Putina i kao prijatelji, još iz razdoblja dok je djelovao u Sankt Peterburgu. Uglavnom su mu bili lojalni, a oni koji su mu otkazali poslušnost otišli su na Zapad ili su, poput Mihaila Hodorkovskog, završili u višegodišnjem zatvoru. Neki od njih su ubijeni, neki su nestali. Ruski oligarsi vezani su za Putina, ali su isto tako ekonomski ovisni o globalnoj ekonomiji koja je izvan Rusije, na Zapadu i u Kini.

NACIONAL: U dijelu analiza navodi se mogućnost da Putina s vlasti skinu upravo ruski oligarsi. Koliko je to realno?

Vladimir Putin može uvesti ratno stanje u Rusiji, a u takvim okolnostima on preuzima apsolutnu kontrolu nad svim državnim institucijama. Vojnim, policijskim, obavještajnim, političkim, a i ono malo slobodnih medija bit će zatvoreno. Kratkoročno oligarsi, kao ni itko drugi, ne mogu Vladimiru Putinu ništa, ali dugoročno on ne može opstati. Velika je vjerojatnost da će ruska ekonomija kolabirati i to će imati posljedice na cjelokupno društvo. Tada možemo očekivati veći otpor građana Rusije.

NACIONAL: Koliko je opasna zapovijed Vladimira Putina da se nuklearno oružje stavi u stanje visoke pripravnosti? Možemo li očekivati nuklearni sukob?

To je znak Putinove političke nemoći, a ne znak njegove snage. Ruski stratezi su se šokirali konsenzualnom reakcijom Zapada. Očekivali su da će Zapad biti podijeljen, da će se slično ponašati kao 2014. nakon ruske okupacije Krima kad su Rusiji uvedene neke sankcije, ali ništa slično onome što se sada događa. Nisu očekivali takav odgovor Zapada i svih globalnih institucija, a ni toliki otpor Ukrajinaca.

NACIONAL: Zašto mislite da je prijetnja nuklearnim oružjem znak Putinove nemoći?

I sam rat u Ukrajini znak je Putinove nemoći. NATO ne mora ratovati da bi pokazao moć u Europi. Ako nekoga vojno napadnete, to znači da politički pritisci nisu uspjeli. Niste bili u stanju nešto postići bez oružja. Nečija je moć slaba ako se oslanja samo na silu.

NACIONAL: U nekim analizama spominje se da to rusko nuklearno oružje nije kvalitetno održavano pa je upitna i njegova upotreba. Je li ono, unatoč tome, opasno za svijet?

Rusija posjeduje najveći arsenal nuklearnog oružja na svijetu – preko 2400 strateškog nuklearnog oružja, većinom interkontinentalne balističke projektile. Nešto od toga je iz razdoblja Sovjetskog Saveza, a nešto je i novijeg datuma. To što možda ono nije dovoljno kvalitetno ne znači da nije dovoljno da se uništi planeta. U svom arsenalu Rusija posjeduje i manje nuklearne projektile koje bi mogla selektivno koristiti. I to je opasno jer bi pokrenulo ciklus korištenja nuklearnog oružja, što bi bilo dovoljno za kraj života na Zemlji, ali ne vjerujem da smo blizu tome.

NACIONAL: Je li svijet u sličnoj situaciji kao i u jesen 1962. godine, u vrijeme kubanske raketne krize, kada je Sovjetski Savez pokušao instalirati nuklearne projektile na Kubi? To se smatra i najkritičnijim događajem hladnog rata u konfrontaciji SAD-a i SSSR-a.

Postoje neki elementi toga, ali danas imamo i veliki rat u srcu Europe, ovaj u Ukrajini. Takvog vojnog konflikta nije bilo u vrijeme kubanske krize. U to vrijeme postojala je velika opasnost od nuklearnog sukoba, a danas se NATO nema namjeru direktno umiješati u rat u Ukrajini. Slat će oružje i vojnu pomoć, dozvoliti odlazak manjih skupina dobrovoljaca, ali ništa više od toga.

NACIONAL: Je li ovaj rat u Ukrajini, s druge strane, spasio političku karijeru Borisa Johnsona, britanskog premijera u vašem neposrednom susjedstvu?

To je točno. Boris Johnson je bio vrlo blizu padu s vlasti, ali sada se više ne govori o njegovoj lošoj vladavini. Baš u vrijeme najvećeg lockdowna bio je organiziran veći broj zabava u Downing streetu na kojima je on sudjelovao, a kada je to objavljeno, britanska javnost jako mu je zamjerila. S druge strane, građani nisu mogli ići u posjet svojim članovima obitelji koji su ležali bolnicama. To je dodatno oslabilo njegovu poziciju, koja je ionako bila slaba. Gubio je potporu i unutar svoje Konzervativne stranke. Sada je te rasprave u Parlamentu zaustavio rat u Ukrajini. Isto tako, sada se smirio konflikt između Europske unije i Velike Britanije oko Sjeverne Irske, ali to će i dalje ostati problem u odnosima između Bruxellesa i Londona. Pojavio se sada zajednički veliki problem, rat u Ukrajini, koji treba rješavati.

NACIONAL: Kolike su šanse da Ukrajina nakon svega sada uđe u Europsku uniju?

Europska unija nikada nije bila ujedinjenija pa se lakše dogovaraju i donose odluke. Ne vjerujem da će biti nešto od punopravnog članstva Ukrajine u Europskoj uniji. Ipak, zanimljivo je kako se preko noći mogu promijeniti stvari. Moguće je da Bruxelles eventualno nagovijesti otvaranje pregovaračkog procesa za Ukrajinu, ali ne vjerujem da će se i to dogoditi tako brzo kako nekima djeluje. Znamo koliko na to čekaju Crna Gora i Sjeverna Makedonija, jer to je spori proces.

NACIONAL: Putinu nije uspio projekt instaliranja proruskog predsjednika Viktora Janukoviča na čelo Ukrajine 2014. godine. Janukoviča je tada svrgnula „narančasta revolucija“ s Majdana, glavnog trga u Kijevu.

Mislim da će Rusi ponovo pokušati dovesti Viktora Janukoviča ili nekog njemu sličnog u Kijev i instalirati ga na vlast. Međutim, mislim da Janukoviča danas više nitko ne podržava u Ukrajini osim u Donbasu, onom dijelu na istoku Ukrajine koji je pod ruskom kontrolom. Danas su čak i mnogi koji su prije simpatizirali Rusiju promijenili stranu. U Ukrajini je proradio taj nacionalni element, a s druge strane, kakva-takva Ukrajina je demokratska država za razliku od Rusije. Ne žele živjeti u Rusiji, autokratskoj državi. I taj je element važan.

‘Budući da će rat u Ukrajini biti puno krvaviji nego što su stratezi u Kremlju mislili, Putinova će pozicija oslabjeti. To se već vidi iz ponašanja Aleksandra Vučića i Milorada Dodika u Bosni i Hercegovini’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Kopernikanski obrat nastao je i u njemačkoj politici dolaskom kancelara Olafa Scholza. Scholz je zaustavio puštanje u pogon plinovoda Sjeverni tok 2, a istodobno je u proračunu predvidio dodatnih 100 milijardi eura za vojne potrebe. To je ogroman iznos pa to pomalo podsjeća na vrijeme u kojem je Hitler propagirao Drang nach Osten, politiku vojnog širenja na istok Europe. Nasuprot toj politici, danas smo svjedoci Putinove politike širenja ruskog utjecaja prema europskom zapadu.

Tako izgleda, a u Njemačkoj se dogodila ogromna promjena. U Njemačkoj, zemlji koja je nakon Drugog svjetskog rata razvijala ideologiju pacifizma, drastično je promijenjen odnos prema vojsci. Svoju kulminaciju ta je ideologija doživjela 1970. kada je socijaldemokratski kancelar Willy Brandt kleknuo u konclogoru u Auschwitzu u spomen na 1,1 milijun poljskih Židova koji su tu skončali. Zanimljivo da se to događa u trenutku kada njemačku vladu ponovo vodi socijaldemokrat Olaf Scholz, a ne demokršćanka Angela Merkel. Ona je odbijala povećati vojni proračun u vrijeme kada ju je napadao američki predsjednik Donald Trump zahtijevajući da taj dio proračuna podigne na iznos od dva posto njemačkog BDP-a. Scholz je praktički preko noći pristao promijeniti pristup. Tih dodatnih 100 milijardi dolara njemačkoj vojsci ogroman je iznos. S druge strane, Putin je ujedinio Europu onako kako dosad nije bila ujedinjena. Tako je potpuno promijenio geopolitičku situaciju. I Švedska i Finska, neutralne države koje nikada nisu podržavale NATO, sada razmišljaju o tome da postanu njegove članice.

NACIONAL: Tih dodatnih 100 milijardi eura za njemačku obranu ogroman je novac. Kako će kancelar Scholz pravdati tu odluku njemačkim građanima?

Jednostavno. Ta odluka kancelara Olafa Scholza također je dokaz koliko je i stanovništvo Njemačke u strahu od rata. Putin napada Ukrajinu, koja nije tako daleko od Njemačke.

NACIONAL: Vladimir Putin prijeti i Švedskoj i Finskoj…

Prijeti, ali ne vjerujem da on može nauditi tim zemljama. On je već sada dobrim dijelom u okruženju NATO-a i tu se ništa neće promijeniti. Čak je i Švicarska izašla iz politike zamrzavanja i prikrivanja računa u švicarskim bankama, što nikada još nije učinila. Sada je otvorila i tu opciju zbog rata u Ukrajini.

NACIONAL: Jesu li u Švicarskoj zamrznuti računi i ruskim oligarsima?

Zasad su onemogućili poslovanje nekim ruskim bankama, a to čak ni u vrijeme Drugog svjetskog rata Švicarska nije uvela njemačkoj državi. Nije uvodila restrikcije u raspolaganju tim novcem.

NACIONAL: Putinu Blitzkrieg nije uspio, a to je, kako se čini, bio glavni cilj ruske invazije na Ukrajinu. Bivši ministar vanjskih poslova Miro Kovač, međutim, objasnio je da su i Hitleru kada je krenuo Blitzkriegom na Poljsku trebala tri tjedna da uđe u Varšavu...

Kada je Hitler krenuo u invaziju na Poljsku, bili su drugo vrijeme i druga tehnologija. Sve je bilo sporije. Naprimjer, njemačka vojska je bila ovisna o konjima za transport. Tijekom rata koristila je 2,75 milijuna konja. U 21. stoljeću je posve nova tehnologija i sve je brže no što je bilo četrdesetih godina prošloga stoljeća. Putinov Blitzkrieg trebao se dogoditi u dva, tri dana ili neće biti ništa od Blitzkriega. Oko velikih gradova u Ukrajini stvoreni su obruči pa će ovaj rat trajati. Urbani konflikti su teški, dugotrajni i krvavi. Ukrajinske velike gradove nemoguće je brzo osvojiti. Još se ne zna je li Putinov plan okupirati cijelu Ukrajinu ili do rijeke Dnjepar. Odnosno, planira li okupirati samo njenu polovicu, istočni dio Ukrajine.

NACIONAL: Uvedene su ekonomske sankcije Rusiji, ali one imaju i bumerang efekt. Ostavljaju posljedice i na ekonomije zapadnih zemalja, posebno u Europi odnosno Europskoj uniji. Koliki su dosezi tih sankcija? Amerika će biti manje pogođena. Vrijednost rublje i eura pada, a vrijednost dolara raste.

U Europskoj uniji su svjesni da će sankcije imati posljedice i na ekonomije članica Europske unije. Europska unija zato balansira. Da uvede što rigoroznije sankcije Rusiji, ali da one opet imaju što manje posljedice na ekonomije članica Europske unije. Bit će negativnih posljedica i na europsku ekonomiju, ali će one biti kratkoročne. Naći će se alternative. To će daleko više pogoditi rusku ekonomiju. Rusija će vjerojatno biti izbačena iz svih važnijih međunarodnih organizacija.

NACIONAL: Rusiji se to događa u vrijeme globalne ekonomije i multilateralizma.

Rusija će se morati sve više oslanjati na Kinu, a pitanje je koliko će Kina to moći prihvatiti. S druge strane, kineska ekonomija je još više globalna od ruske ekonomije, pa će biti veći pritisak i na Kinu. U političkom pogledu Rusija će biti sve slabija vojno i politički. Bit će ovisna i morat će se sve više oslanjati na Kinu, a to ima svoju cijenu. Kina postaje sve jača u ekonomskom, a dugoročno i vojnom pogledu. Mislim da je invazija na Ukrajinu bila katastrofalna odluka Vladimira Putina. Kao što nekoliko izvještaja pokazuje, nije slušao savjete vojnih znalaca. Pouzdavao se u informacije da u Ukrajini ne postoji podrška samostalnoj ukrajinskoj državi.

NACIONAL: U Ukrajini, kao i cijelom prostoru bivšeg Sovjetskog Saveza, značajno je prisutan ruski jezik. Tako i neki ukrajinski pisci pišu na ruskom, a ne ukrajinskom jeziku. Slično je u Moldaviji, Azerbajdžanu… Je li Putina i ta činjenica zavarala?

Ruski je na području bivšeg Sovjetskog Saveza lingua franca, jezik koji uvelike prelazi granice matične zemlje. U Ukrajini skoro svi znaju ruski. Neki govore ruski kao prvi, a neki kao drugi jezik. Neki govore ukrajinski, a znaju i ruski. Recimo, u Harkivu, koji napadaju Rusi, većina stanovništva govori ruski. Ali Rusi sada uništavaju taj grad te će nekadašnja simpatija prema Rusiji sada nestati, pa je i zato ova Putinova odluka o invaziji na Ukrajinu bila katastrofalna. Drugačija situacija je samo u dijelu Donbasa koji je i prije rata bio okupiran.

NACIONAL: Vladimir Putin dugo je testirao zone „zamrznutih sukoba“ kao što su bile Južna Osetija i Abhazija u Gruziji, na području Kavkaza. Kao što je sada nedavno priznao ukrajinske pobunjeničke republike Donjeck i Lugansk tako je 2008. godine priznao i Južnu Osetiju i Abhaziju. Scenarij je sličan, ali rat se ovoga puta nije zaustavio. Potom je anketirao i Krim, koji nije imao izravnu kopnenu vezu, pa je izgradio most kojim je Krim povezao s Rusijom ugradivši u njega i kompletnu infrastrukturu. Ne samo prometnu, nego i energetsku infrastrukturu kroz koju se Krim snabdijeva iz Rusije plinom, strujom i vodom?

Istina je da je Vladimir Putin u cijelosti inkorporirao Krim u ruski teritorij. Otkad je došao na vlast, politički se ostvarivao kroz ratove. U Drugom čečenskom ratu, od kolovoza 1999. do kraja travnja 2000. godine, korišteno je grozno nasilje i tada je kao ruski premijer postigao popularnost jer je slomio otpor Čečena. Kada ga je ruski predsjednik Boris Jeljcin postavio za premijera, Vladimir Putin je imao dva posto podrške u ruskoj javnosti, da bi mu kasnije popularnost naglo porasla. Tada su se desile i eksplozije podmetnutih bombi u zgradama u Moskvi, koje se procjenjuje da je inscenirao FSB, ruski nasljednik KGB-a. To je bio povod za Drugi čečenski rat, a Vladimir Putin je profitirao kao nekakav heroj. Potom je bio izabran i za predsjednika Rusije. Bilo je to dvije godine prije čečenskog terorističkog napada u moskovskom kazalištu Dubrovka, kada je 40 terorista otelo 912 osoba, a u akciji njihova oslobađanja poginulo 130 civila.

NACIONAL: No invazija Rusije u Gruziji prošla je posve bezbolno za Putina, bez snažnijeg odgovora Zapada.

Činjenica je da je sličnu formulu Vladimir Putin 2008. godine koristio u Gruziji iako je to bio puno manji rat, jer je i Gruzija puno manja zemlja. Tamo je i tadašnji predsjednik Miheil Sakašvili napravio velike političke i vojne pogreške. Putin je to ponovio 2014. godine aneksijom Krima, a potom i sudjelovanjem u ratu u Siriji.

NACIONAL: U rat u Siriji Putin se uključio pod egidom sprječavanja prodora islamskog radikalizma u crnomorsku regiju i područje Kavkaza. Sada slično pokušava opravdati i invaziju na Ukrajinu. Navodno da bi zaustavio širenje NATO-a na ruske granice iako je NATO već tamo prisutan preko baltičkih država.

Sve to je posljedica imperijalnog pogleda na svijet Vladimira Putina. On razmišlja slično kao što su u 19. stoljeću razmišljali imperijalni vladari, jer on ima apsolutnu kontrolu nad državom. Međutim, Ukrajina je puno veći zalogaj. Kada se 2014. godine dogodila aneksija Krima, Ukrajina je imala slabu vojsku, ali danas ima 200.000 puno bolje obučenih i motiviranih vojnika. Ruski vojnici nisu motivirani jer su to uglavnom mladi regruti, većinom od 19 do 20 godina, koji često pokazuju da ne znaju gdje se nalaze, a nisu ni dobro trenirani.

NACIONAL: Vladimir Putin govori da je krenuo u rat zbog denacifikacije Ukrajine, ocjenjujući valjda da su u Ukrajini na vlasti nacisti, kao uostalom, po njemu, i u Europi. Pokušava evocirati Drugi svjetski rat nakon kojeg se Rusija našla među pobjednicima. Je li mu taj pokušaj veliki promašaj?

Ta ideja denacifikacije je besmislena. Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenskij je po majci i po ocu Židov. Meni je to bio veliki šok, jer je to toliko neracionalno da će Rusiju stravično koštati. Ako izgubi ovaj rat, Rusija više efektivno neće biti velika sila. Bit će regionalna sila jer ima nuklearno oružje, ali velika svjetska sila više ne može biti. I ruski stratezi su se šokirali. Očekivali su da će Zapad biti podijeljen, da će se ponašati kao 2014. nakon okupacije Krima. Nisu očekivali ovakav odgovor Zapada i svih globalnih institucija.

NACIONAL: Kako objašnjavate uopće tu Putinovu parolu o „denacifikaciji Ukrajine“?

Činjenica je da u Ukrajini postoje neke radikalne desničarske političke grupacije koje žele rehabilitirati ukrajinski ekstremistički pokret iz Drugog svjetskog rata, kao što je Desni sektor. To je priča o Stepanu Banderi, vođi nacionalnog pokreta u Ukrajini, koji je tijekom Drugog svjetskog rata surađivao s nacistima. I poklič koji se danas koristi „slava Ukrajini“ koristio se u to vrijeme. Taj poklič se najviše koristio tridesetih i četrdesetih godina tako da ima prilično negativne konotacije. Dakle, te radikalne desne grupacije postoje, ali one su u Ukrajini ipak manjina. To su političke stranke, koje su imale i paravojne formacije u vrijeme sukoba u Donbasu, ali su one sada integrirane u okvirima ukrajinske vojske. Ta tradicija radikalnog ukrajinskog nacionalizma postoji posebno u zapadnom dijelu Ukrajine, ali to su marginalne grupe. Kako je i sam predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenskij Židov, utoliko je to besmislenije.

NACIONAL: Rat u Ukrajini odražava se na cijenu energenata, plina i nafte, ali sigurno će se odraziti i na cijenu hrane. Rusija je najveći izvoznik pšenice, Ukrajina odmah iza nje, drugi najveći izvoznik pšenice, a Europska unija počela se pripremati za ratnu ekonomiju.

Kao izravna posljedica rata u Ukrajini jasno je da će rasti cijene energenata i hrane. Ali te su cijene rasle i prije tog rata.

NACIONAL: Otvara li se sada veći prostor utjecaju Kine na globalnoj razini, koja bi mogla biti i neka vrsta posrednika između Zapada i Rusije?

Kina ima puno jače ekonomsko utemeljenje. Prije pandemije bio sam u Yinchuanu, gradu u Kini od tri milijuna stanovnika, a to je za Kinu manji grad. To je sedamdeseti grad po veličini u Kini, a nalazi se na sjeverozapadu, u regiji Ningxia koja se smatra manje razvijenim dijelom Kine. I taj je grad veoma razvijen. Ako ga usporedimo s ruskim gradovima, uz izuzetak Moskve i Sankt Peterburga, to su dva različita svijeta. Kina je postala ekonomski vrlo razvijena država te je i dalje u ekonomskom usponu. To se nije moglo reći za Rusiju ni prije ovog rata.

NACIONAL: Koliko će Vladimiru Putinu u postojećim okolnostima pomoći velika potreba Kine za plinom, a tako bi mogao nadomjestiti i eventualni prekid isporuke plina Europskoj uniji?

Rusi će se sada morati više orijentirati na Kinu, Indiju, Pakistan, zemlje s također velikim tržištima. Ali Kina će sada u tom potencijalnom partnerskom odnosu postati senior partner i diktirati uvjete suradnje.

NACIONAL: Kakve mogu biti refleksije rata u Ukrajini na regije Jugoistočne Europe i Zapadnog Balkana?

Početkom invazije postojao je strah da kad bi Vladimir Putin brzo osvojio Ukrajinu, mogao bi napraviti slično u Moldaviji. Tamo već drži pod kontrolom Pridnjestrovlje (Transnistriju) što bi mu bilo lako okupirati, ali procjenjivalo se da bi slično mogao postupiti i na Balkanu. Budući da će rat u Ukrajini biti puno krvaviji nego što su stratezi u Kremlju mislili, Putinova će pozicija oslabjeti. To se već vidi iz ponašanja Aleksandra Vučića i Milorada Dodika u Bosni i Hercegovini. Oni su ušutjeli, kao i Dragan Čović, predsjednik bosanskohercegovačkog HDZ-a. Ta situacija može imati i pozitivne učinke u regiji. Srbija je u Ujedinjenim narodima glasala za rezoluciju u kojoj je osuđena ruska invazija na Ukrajinu. Vučić sada mora balansirati zbog izbora u travnju, a većina stanovništva i srpski tabloidi proruski su orijentirani. Kako god bilo, Srbija će se sada morati snažnije opredijeliti za Europsku uniju. Rusija će vojno, politički i ekonomski biti slabija, a Srbija je okružena članicama NATO-a.