Dinko Babić s Instituta za medicinska istraživanja u četvrtak je u ‘Novom danu’ N1 televizije govorio o mogućim posljedicama dođe li do nuklearne katastrofe.

Babić je objasnio da Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada od 1959. godine na svakodnevnoj razini prati stanje o radioaktivnosti u okolišu. “Mi to svake godine radimo, pa radimo i sad. Ništa nije zabilježeno, imamo uređaje koji rade non-stop i dosad se ništa nije dogodilo. To su vrlo osjetljivi uređaji”, pojasnio je.

Dodao je da uređaj mjeri dozu zračenja, to je energija deponirana po masi koja dolazi od ionizirajućeg zračenja, ona mjeri sve. To im je, kaže, sustav za rano upozorenje, a kad vidimo da nešto ulazi u crveno područje van normale, onda se kreće na analitiku drugih stvari.

Stanje u Ukrajini, poručuje, pomno se prati. “Mi smo dio jedne opće europske i svjetske mreže, ta mreža je nakon černobilske katastrofe izrazito gusta, svi je prate i mi preko mailova dobivamo najnovije podatke ako se radi o nečemu sumnjivom. Da se nešto dogodi, mi bismo mailom odmah dobili uputu da se posvetimo točno tome. Radioaktivnih tvari ima jako puno i morate znati na što se i kad koncentrirati”, rekao je.

Kolege iz Švedske, dodaje, neki dan su im poslali e-mail u kojem su naveli da su napravili simulaciju što bi se dogodilo da dođe do curenja iz černobilske nuklearke i to je pokazalo da bi taj radioaktivni oblak otišao prvo malo južno pa bi onda otišao direktno na Moskvu.

Na pitanje koliko bismo vremena imali pripremiti se za eventualnu nuklearnu katastrofu, Babić je rekao da iskustva pokazuju da vremena zapravo – nema i da se treba pripremiti prije nego što se nešto dogodi. “Prema iskustvima iz Černobila i iz Fukushime, ovisno o vremenu, atmosferskim prilikama i sličnom, vremena za pripremu u tom trenutku kad se nešto dogodi nema, treba se pripremiti prije, pogledati skloništa, pripremiti što treba, pripremiti kalijev jodid i to je to. Javnost može biti mirna, mi radimo 24 sata dnevno i pratimo situaciju”, rekao je Babić.

Naveo je i da pri Civilnoj zaštiti i MUP-u postoji Odjel za radiološku i nuklearnu sigurnost, oni donose odluke i upućuju stanovništvo da se ponašaju na ovaj ili onaj način, a oni kao institut i laboratorij osiguravaju podatke. “U slučaju da primijetimo da je nešto sumnjivo, istog časa to šaljemo u MUP”, rekao je za N1.

“Nuklearno oružje proizvodi sličnu vrstu radijacije kao što proizvodi nuklearna elektrana, jedino je proces fisije urana u nuklearki kontroliran. Problemi su u radionukleidima koji su ili vrlo agresivni ili kratkoživući, poput joda, a drugi su dugoživući radionukleidi poput cezija i stroncija. Oni imaju dugačko vrijeme raspada i to su elementi koji kemijski mogu zavarati tijelo, cezij glumi kalij, stroncij glumi kalcij, a posljedice su radijacijska bolest i narušavanje integriteta DNK, utječe na sposobnost stanice da se dijeli na genetski materijal”, zaključio je.