Više od polovice malignih bolesnika suočenih s teškom dijagnozom psihički obolijeva, najčešće od depresije i anksioznosti, no u 80 posto slučajeva to ostaje neprepoznato i neliječeno, upozoreno je u srijedu u HAZU na simpoziju posvećenom psihoonkologiji.

Osječka psihijatrica Sandra Anton istaknula je kako je velik broj psihičkih oboljenja onkoloških pacijenata još uvijek neliječen zbog nedovoljne psihijatrijske ekipiranosti onkoloških timova, iako je tendencija da se pristupa individualizirano i cjelovito, a te bolesnike liječi klinički i psihijatrijski.

Onkološke klinike u svim KBC-ima i Klinici za dječje bolesti, iako nedovoljno ekipirane, imaju stručnjake za psihološku pomoć pomoć oboljelima u svim stadijima liječenja, ali i pomoć njihovim obiteljima i medicinskom osoblju.

Kao zadaća za budućnost nameće se potreba bolje educiranosti timova primarne zdravstvene zaštite, s obzirom da onkološka dijagnoza i liječenje utječu na sve aspekte života, te izazivaju veliki stres za oboljelog i za obitelj, suočene sa strahom, bespomoćnošću i nemogućnošću kontrole, istaknuo je psihijatar Križo Katinić iz Klinike za psihijatriju KBC-a Sestre milosrdnice.

Na skupu je pozdravljeno povećanje broja postelja za palijativne bolenike u novoj mreži javne zdravstvene službe, te je istaknuto da je prije dva mjeseca na Klinici za psihološku medicinu KBC-a Zagreb otvorena posebna ambulanta za psihoonkologiju, sa suportivnom psihološkom pomoći onkološkim bolesnicima, ali i palijativnom skrbi onima s najtežim dijagnozama.

Kako je pojasnila predstojnica Klinike Marijana Braš, orijentirani su na liječenje boli i kontrolu ostalih simptoma, psihosocijalnu podršku, ali i na rad s obitelji te održavanje kvalitete života oboljelog.

Bolesnicima je potrebna pomoć kako bi se što lakše nosili s agonijom, a njihove obitelji sa smrću i žalovanjem. “Obiteljima u žalovanju važno je pomoći da ne razviju osjećaj krivnje zbog smrti bliske osobe, a osoblje na onkološkim odjelima treba osposobiti za komunikaciju s oboljelima i emocionalnu podršku jer se s izlječenjem od depresije i boli oboljelima vraća i želja za životom”, ustvrdila je Braš te poručila kako više nije upitno treba li nam psihoonkologija, već kako i koliko ljudi treba za to educirati.

Andreja Bogdan iz Hrvatske psihološke komore upozorila je na potrebu ponovnog uključivanja psihologa u zdravstveni sustav iz kojega su isključeni prije 20 godina, tako da ih u tom sustavu trenutačno radi svega 230, i to kao nezdravstveni radnici.