Ante Simonić, bivši potpredsjednik HSS-a iz Rijeke, ali i potpredsjednik vlade za znanost u vladi Ivice Račana, danas sedamdesetogodišnji neovisni predsjednički kandidat, u razgovoru za Nacional rekao je da je napustio stranku baš zbog predsjedničke kandidature, a ne zbog nesporazuma s predsjednikom HSS-a Krešom Beljakom. Kada je sredinom srpnja najavljivao svoju predsjedničku kandidaturu, ovaj sveučilišni profesor emeritus izjavio je da se intelektualci moraju aktivirati u borbi za opće dobro, jer „što je čovjek sposobniji, njegove su dužnosti i obveze prema društvu veće“. Dan kasnije ispisao se iz HSS-a, u kojem je u zadnje vrijeme bio pasivni član. „Mislio sam da je bolje da to što prije raščistim. Nastavljam svojim dosadašnjim putem kojim sam, smatram, išao i u HSS-u. Slijedim projekt općeg dobra, bez ikakvih ekstrema, a to je ono što je HSS uvijek zastupao. Sada stranka ide nekim drugim putem, a ja zato tražim svoj vlastiti put“, rekao je Simonić za Novi list najavljujući u srpnju svoju kandidaturu. Iako je bio i potpredsjednik vlade i hrvatski veleposlanik u Kini od 2008. godine, kada je na mandat otišao u kvoti predsjednika Stjepana Mesića, a ne premijera Ive Sanadera, Ante Simonić je relativno nepoznat hrvatskoj javnosti. Za vrijeme mandata u Kini oženio se s Ritom Zhao, Amerikankom kineskog podrijetla. Supruga mu je diplomirala multimedije na Sveučilištu Berkeley u Kaliforniji, a doktorirala na pekinškom Beijing Sport Universityju. Istaknuta je novinarka, fotografkinja, glazbenica, slikarica, poslovna žena i humanitarna aktivistica.

NACIONAL: Bili ste potpredsjednik HSS-a, a u srpnju ove godine napustili ste stranku. Je li to bilo zbog toga što je predsjednik HSS-a Krešo Beljak odbio podržati vašu kandidaturu na predsjedničkim izborima ili smatrate da je HSS skrenuo previše ulijevo, pa ste zato istupili iz stranke?

Ništa od toga. Najavio sam da ću izaći iz HSS-a baš zato što sam se na nagovor prijatelja odlučio kandidirati na predsjedničkim izborima. Nisam imao nesporazuma u HSS-u, a i sam Krešo Beljak mi je poželio sreću u budućem djelovanju.

NACIONAL: Nije problematično biti stranačkim kandidatom. HDZ kandidira aktualnu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, iako je ona nominalno nestranačka osoba. Morala je HDZ napustiti kada je preuzela dužnost predsjednice.

Ja se i kandidiram zbog tog apsurda, a očekujem potporu građana Hrvatske neovisno od njihovim stranačkim bojama i preferencijama, potporu onih građana koji žele promjene, a mislim da takvih ima više nego dovoljno. U Ustavu je zapisano da je predsjednik izvanstranačka osoba, a to podrazumijeva da je izvan i bilo kakve grupacije krupnog ili nekog drugog kapitala. Kad je riječ o kapitalu treba znati da se tu radi o moćnicima koji ne žele promjene, jer u postojećim okolnostima očito dobro plivaju. Smatrao sam da je pošteno najaviti kandidaturu na predsjedničkim izborima, ali najaviti i da ću zbog toga izaći iz HSS-a. HSS je bila jedina stranka u kojoj sam bio, u kojoj sam odrastao i koja je dio moje obiteljske tradicije. To je moj svjetonazorski, filozofski okvir o čemu pišem i knjige.

NACIONAL: Znači niste imali problema u komunikaciji s Krešom Beljakom.

Priznajem da se nismo baš razumjeli, ali nismo se ni sukobljavali. On vodi stranku kako misli da je treba voditi, a legitimno je izabran. Nisam sudjelovao u tim izborima, ali poštovao sam i poštujem svoju donedavnu stranku. Ne mogu ništa reći protiv onih koji su donosili odluke. Imali su za to mandat, a Krešo Beljak ima mandat voditi stranku kao predsjednik onako kako misli da je najbolje. Kada sam se odlučio kandidirati za predsjednika Republike mislio sam da moram biti nezavisan. Nisam želio da iza mene stoji itko tko kontrolira financije, a da poslije toga govorim da sam nezavisan predsjednik. Besplatnog ručka i večere nema. Predsjednik tijekom cijelog svog mandata mora biti nezavisan tako da mi nije jasno kako predsjednica u trenutku kada još obnaša predsjednički mandat može biti i kandidat bilo koje stranke. Nije mi jasno kako već u ovom trenutku može dobiti kandidaturu HDZ-a, dakle, kandidaturu jedne stranke, a da ostane nezavisna. To je u formalnom smislu i ustavno pitanje.

NACIONAL: Hoćete li tražiti očitovanje Ustavnog suda?

Razmišljam o tome. Kandidirao sam se između ostalog i zato što želim da se u ovoj zemlji već jednom počnu poštovati ustav i zakoni. Što je netko na višoj društvenoj ljestvici i ima veću političku moć ima i veću odgovornost. Svjedočimo velikim privilegijama najmoćnijih na čemu se temelji i ova navodna stabilnost aktualne vlade Andreja Plenkovića. Imamo ministre ogrezle u kriminalu, a ostaju na funkcijama sve dok medijski pritisak i pritisak javnosti ne postane nepodnošljiv. Održavaju se na funkcijama stranačkim manipulacijama. To dovodi u pitanje funkcioniranje sudstva, ali i zdravu pamet građana. Nakon što neka osoba ne može više biti ministar, jer moralno i politički nije podobna preko noći postaje moralno politički podobna da opet postane saborski zastupnik. Sve se to događa u vrlo stabilnim političkim okolnostima, što je nevjerojatno. Ponavljam, to vrijeđa zdravu pamet i osjećaje za pravdu kod građana.

‘Nakon što neka osoba ne može više biti ministar, jer moralno i politički nije podobna preko noći postaje moralno politički podobna da opet postane saborski zastupnik. To vrijeđa zdravu pamet’

NACIONAL: Kako mislite u 12 dana zakonskog roka prikupiti potrebnih 10.000 potpisa potpore za kandidaturu bez stranačke infrastrukture? Napokon, izborna kampanja košta i treba za nju novac. Gdje ćete nabaviti novac?

S tim neću imati problema. Dat ću sve od sebe da kao predsjednik osiguram našim građanima ono na čemu inzistiraju, a to je dostojan život. Ostao sam živjeti u ovoj zemlji, a u njoj nisam bio samo u razdoblju kada sam bio veleposlanik u Pekingu ili na školovanju u Americi i Belgiji. Hrvatska je moja domovina i za nju se treba boriti. Za nju se više ne bori samo puškom i vojskom nego i znanjem i moralom. Cilj mi je pomoći u tome, a znam da to i mogu. Kampanju ćemo financirati donacijama i kroz “crowdfunding”. Pribavljamo novac na naš žiro-račun, a svatko tko nas želi podržati uplatit će koliko može. Nudimo naš politički program, a očekujemo da će građani u programu prepoznati i šansu za sebe.

NACIONAL: Znači li to i da ćete onima koji uplate veće financijske iznose vratiti usluge postanete li predsjednik: savjetničkim mjestom u predsjedničkom uredu, omogućavanjem poslovnih prilika?

Vratit ću općim dobrom, ozdravljenjem društva, a ne posebno uplatiteljima. Svaka će ta uplata biti registrirana zbog transparentnosti. To je u skladu sa zakonom i sve mora biti potpuno čisto: ime donatora, adresa, OIB. Tako se stvara dvosmjerna komunikacija između političara i ljudi koji im daju glas. Za pretpostaviti je da će oni koji će davati novac vjerovati u moj program.

NACIONAL: U Uzdolju kod Knina maskirani napadači pretukli su hrvatske Srbe koji su gledali utakmicu Crvene zvezde, a predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nije ih posjetila. Što biste vi učinili da ste bili na njenom mjestu? Biste li ih posjetili?

Otišao bih u Uzdolje. Rekao bih njima, ali i cijeloj hrvatskoj javnosti i svijetu da je Hrvatska temeljem ustavnih odredbi zemlja u kojoj se poštuju sva ljudska prava. Zalažem se za jednakost svih njenih državljana bez obzira na njihovo etničku pripadnost, spol, dob, imovinski status. To je temelj i bogatstvo hrvatskog društva bez kojeg ovo društvo ne može biti kvalitetno i napredno. U suprotnom u njemu ne bih živio. Imamo dobar Ustav i zakone, ali problem je što ih mi ne poštujemo. Najvažnija dužnost predsjednika je inzistirati na poštovanju ustava i zakona. Ovu zemlju su branili i Srbi u Hrvatskoj. I oni su građani Hrvatske.

NACIONAL: Ali bilo je i Srba koji su je napadali.

Točno. Bilo je, ali zato smo je branili i obranili, dobili smo domovinu. Ali, ona nije uređena kako smo željeli. Spreman sam sudjelovati u politici da bi se ova zemlja učinila boljom. Kolike su nam šansu davali međunarodni čimbenici da ćemo uspjeti? Male ili nikakve, a uspjeli smo. Kolike su šanse bile Vatrenih na Svjetskom nogometnom prvenstvu? Nikakve, a igrali smo u finalu i postigli fantastičan rezultat. Bio sam i sportaš, državni reprezentativac u veslanju, a postizao sam dobre rezultate, bio i prvak Hrvatske. Doduše, priznajem da nisam postigao rezultat kao braća Sinković, što je opet fantastično, pravo čudo. Oni nadvisuju svoju konkurenciju, a i njihov trener Bralić na Olimpijadi u Londonu bio je proglašen najboljim veslačkim trenerom u svijetu. To je pokazatelj da se može, iako se u ovoj državi za sport izdvaja 0,06 posto BDP-a. S druge strane, sport u Europi ostvaruje 3 posto BDP-a. Svjetsku kvalitetu imamo u pojedincima i u znanosti i kulturi, ali sustav nam ne radi. Zajedničkim naporom uspjet ćemo urediti državu da postane ugodna za život svih njenih građana. Predsjednik mora izbalansirati odnose među strankama i biti jamac stabilnosti, ali ne stabilnosti temeljenoj na principima političke korupcije, kao što je sada slučaj. Nikome ne bi smjelo pasti na pamet razmišljati o ukidanju stranaka zbog njihovog mišljenja.

NACIONAL: Govorite li to o stavu vašeg protukandidata Miroslava Škore koji predlaže ukidanje SDSS-a, stranke Milorada Pupovca?

Ako netko ima drugačije mišljenje od nas ne možemo mu zabraniti govoriti.

NACIONAL: A što mislite o izjavi Milorada Pupovca koji je ocijenio da je Hrvatska faktor nestabilnosti u regiji i da klizi prema NDH?

Ne slažem se s bilo kakvom usporedbom suvremene Hrvatske s NDH niti prihvaćam da je Hrvatska čimbenik regionalne nestabilnosti. To je jasno. Međutim, jako me brinu činjenice da je sveopće stanje u Hrvatskoj jako teško. Što je hrvatsko društvo iznimno konzervativno, a toliko smo maleni da bi bilo za očekivati da smo elastični. Da ćemo vrlo lako prihvaćati nove ideje, biti među najdinamičnijim zemljama svijeta. Moj program otvoren je prema budućnosti Hrvatske kao otvorene zemlje prema najboljim tekovinama svijeta. Okrenuti se prema novim tehnologijama i znanju, da ljudi ovdje mogu ostvariti svoje profesionalne ambicije. Otišlo nam je 300.000 uglavnom mladih ljudi u najboljim radnim godinama, kuća nam gori…

NACIONAL: Može li predsjednik države biti vatrogasac te kuće koja gori?

Može, a moj je cilj pomoći u tome. Stranački lideri moraju sjesti za stol i definirati minimum konsenzusa za budućnost Hrvatske. Znanje, izvrsnost, demografska politika, zaštita okoliša, sport, briga za stare, umirovljenici, porast zapošljivosti, razvitak gospodarstva. Oko toga se mora postići konsenzus i Vlada mora provesti u djelo taj program.

NACIONAL: Kako biste vi kao predsjednik prisilili na to vladu i stranke, koje imaju svoje posebne interese? Predsjednik nema ovlasti i mehanizme za to.

Kao predsjednik mogu i potaknut ću takve rasprave i dogovore. S dnevnog se reda mora skinuti ono što nas razdvaja: rasprave o partizanima i ustašama.

NACIONAL: Doista mislite da se ta rasprava može skinuti s dnevnog reda kada donosi političke poene? Nerealni ste.

Može se skinuti s političkog dnevnog reda, a ja o tome pišem knjige. Neka se tim temama bave povjesničari i HAZU. Rekonstrukcija i prebojavanja vlastite povijesti ne vodi nas u poželjnu budućnost. Želja mi je da u mom mandatu kao predsjednika to neće biti teme koje će dominirati u Saboru kao što je to danas slučaj. Mora se postići konsenzus oko minimuma prioriteta važnih za Hrvatsku, jer bez toga nećemo moći ići naprijed.

‘Predsjednik mora biti jamac stabilnosti, ali ne stabilnosti temeljenoj na principima političke korupcije. Nikome ne bi smjelo pasti na pamet razmišljati o ukidanju stranaka zbog njihovog mišljenja’

NACIONAL: Je li među tim prioritetima i ulazak u eurozonu? Hrvatska za pet godina želi uvesti euro. Je li vama to prihvatljivo?

Oko tog pitanja treba biti oprezan. Eurozona nam je cilj, ali euro treba uvesti tek u trenutku kada će Hrvatska za to biti spremna, a ne prelamati stvari preko koljena. Vlada je donijela odluku, ali pripreme za to nisu bile kvalitetne. U eurozonu treba ući kada će zemlja biti spremna, jer je to vezano uz rizike kojih bi, osim građana, trebali biti svjesni i političari. Rizike moramo smanjiti, a ne da budemo suočeni s poskupljenjima i novim šokovima. Drugo, odluka o uvođenju eura ne može biti odluka o kojoj odlučuje samo Europska unija. Bude li potrebno bit ću spreman kao predsjednik raspisati i referendum.

NACIONAL: Miroslav Škoro raspisat će referendum za promjenu ustava za veće ovlasti predsjednika, a vi referendum za uvođenje eura u Hrvatsku. Otvorili ste bitku među predsjedničkim kandidatima i za raspisivanje referenduma.

Želim da se o uvođenju eura otvori kvalitetna rasprava koje dosad nije bilo. U toj raspravi trebaju sudjelovati svi: struka, nevladine udruge, a ne samo jedna stranka na vlasti. Ako ne bude konsenzusa onda je logično o tome raspisati referendum i vidjeti što građani o tome misle. U tom će slučaju to biti i stvar njihove odgovornosti, a ne samo ekskluzivno pravo političara. Volio bih da to neće biti potrebno, ali ne bude li oko toga konsenzusa nećemo imati drugog izbora. Ne bih želio da u eurozonu ulazimo, kako je to davno dobro rekao Stjepan Radić, kao „guske u maglu“. Nismo zaslužili biti guske, a još manje ponovo ulaziti u maglu. Mi se za to moramo dobro pripremiti. Ima još jedna dobra poruka iz povijesti HSS-a: ljudima treba reći istinu i oni će to razumjeti. Ne smije ih se lagati i s njima manipulirati. Za ulazak u eurozonu imamo vremena, a ustreba li neka taj ulazak bude dulji od pet godina. Hrvatska treba o tome odlučiti, a ne samo Europska unija. U eurozonu se ne ulazi na koljenima, nego uspravno i glavom. O tome treba dobro promisliti.

NACIONAL: Biste li vi kao predsjednik imali pravo raspisati referendum bez odluke Sabora kao najvišeg zakonodavnog tijela u državi?

Imam jer nije uvijek potrebna suglasnost Sabora. I to su ustavne ovlasti predsjednika koji može raspisati referendum uz supotpis predsjednika Vlade.

NACIONAL: Mislite li da bitkom za pravdu koju najavljujete imate šanse pobijediti na izborima?

To je jedan od elementa mog političkog programa koji pokrećem s timom vrsnih znalaca i etičnih ljudi, sveučilišnih profesora…, a za što ću se zalagati kao predsjednik. Oni su me i zamolili da izdržim i izguram do kraja, da se napokon čuje glas školovanih ljudi.

NACIONAL: Ali većina građana nemaju visoko obrazovanje, a ponajmanje su sveučilišni profesori ili neki od članova HAZU koji vas podupiru.

Govorim o ljudima koji su me poticali da se kandidiram, a ne o građanima koji imaju ekskluzivni pravo i moć izabrati me. Svi mi zajedno okrenut ćemo se onim ljudima kojima je ta pomoć najpotrebnija, onima koji su stradali zbog pokvarenih kredita u švicarskim francima, onima čiji su računi blokirani po čemu je Hrvatska valjda jedinstveni primjer u Europi. Tražit ćemo podršku od najugroženijih, onih koji ne primaju plaće, a sve su to građani Hrvatske o kojima nitko ne vodi brigu, a sami si ne mogu pomoći. Želimo im ponuditi program koji će Hrvatsku učiniti poželjnim mjestom za život ljudi. To je program za građane Hrvatske, a dužnost je onih koji su školovani, koji su na visokim društvenim položajima da brinu za svoje sugrađane i svoju zemlju. Nemamo druge domovine, a nju treba braniti ne samo puškom nego i omogućavanjem boljeg života ljudima, jer ga zaslužuju.

NACIONAL: Kažete da iza vaše kandidature nitko ne stoji. Supruga vam je, međutim, Kineskinja s američkom putovnicom i državljanstvom, a bili ste i hrvatski veleposlanik u Pekingu. Podupiru li vašu kandidaturu onda Kina i Amerika, velike sile koje trenutačno međusobno vode trgovinski rat.

Bilo bi odlično kada bi te moćne države, kao i europske države u našem okruženju podržale Hrvatsku i u tom kontekstu podržale moju kandidaturu. Kandidiram se u Hrvatskoj, a iza mene ne stoji nijedna druga sila, niti država.

NACIONAL: Zalažete se za čiste račune, transparentno financiranje, borbu protiv korupcije. Ali to tvrde i vaši protukandidati. Mislav Kolakušić, aktualni zastupnik u Europskom parlamentu čak je osnovao i udrugu Antikorupcija. Po čemu ste vi drugačiji?

Mislav Kolakušić je vrlo ambiciozan gospodin: želi biti i eurozastupnik, premijer, voditi dva ministarstva, a sve u jednoj osobi. Pitam vas: zvuči li vam to realno?

NACIONAL: Je li uopće moguće riješiti problem korupcije?

To je veliki problem: korupcija je poput hobotnice i pruža krake u najrazličitija područja. Bili smo svjedoci i afere Borg u Agrokoru, zlouporaba vlasti. Zaboga, bivši premijer Ivo Sanader zbog korupcije je u zatvoru, a tek ćemo vidjeti kakav će u konačnici biti rasplet afere Borg, koja je trenutno gurnuta pod tepih, ali to tako ne može ostati. Pogledajte samo smijenjene ministre: Lovru Kuščevića, Tomislava Tolušića, Gabrijelu Žalac. Prisjetimo se odvjetnika Borisa Šavorića koji je pisao zakon o Agrokoru omogućivši masne zarade za savjetničke usluge, a prema medijima u Vladi ga je kao osobu od posebnog povjerenje predstavio premijer Andrej Plenković. Oni su simboli korupcije i smetnja ozdravljenja hrvatskog društva. Nedavna rekonstrukcija Vlade bilo je samo zamagljivanje, nabacivanje šminke na probleme s kojima su se suočili ti visoki dužnosnici od kojih se očekuje da doprinose općem dobru, a ne svojim privatnim interesima. Od građana se rade budale, što je uvredljivo, a nama oduzima šansu da živimo bolje, zapravo, normalno. Zbog takvih stvari u uređenim državama padaju vlade i raspisuju se prijevremeni parlamentarni izbori.

‘Korupcija je poput hobotnice i pruža krake u najrazličitija područja. Bili smo svjedoci i afere Borg u Agrokoru, zlouporaba vlasti. Zaboga, bivši premijer Ivo Sanader zbog korupcije je u zatvoru’

NACIONAL: Kako mislite kao predsjednik riješiti taj problem kada imate sužene ovlasti?

Prema Ustavu predsjednik ima obvezu štiti zakonitost i osigurati funkcioniranje sustava. Dakle, postoje ovlasti, ali ih treba i primijeniti. Okupljam školovane ljude iz naše zemlje koji imaju znanje i ostvarili su rezultat da mi pomognu u realizaciji tog mog projekta. Za predsjednika države traže se iskusni ljudi sposobni izbalansirati odnose među strankama, biti garant stabilnosti u zemlji, ali ne garant stabilnosti zasnovanoj na korupciji i dogovoru ispod stola među političarima. Predsjednik treba okupljati, a ne razdvajati.

NACIONAL: Rekli ste da se za predsjednika trebaju kandidirati ljudi koji su nešto postigli u životu. U vladi Ivice Račana bili ste potpredsjednik vlade zadužen za obrazovanje, znanost, kulturu, zdravstvo i branitelje, a bili ste i hrvatski veleposlanik u Kini. Ipak, u hrvatskoj ste javnosti relativno nepoznati. Što ste vi to postigli u svom djelovanju da vas to verificira za dužnost predsjednika Hrvatske?

Liječnik sam i sveučilišni profesor, a u vrijeme Domovinskog rata bio sam i najmlađi dekan Medicinskog fakulteta u Rijeci, prvi dekan koji je bio bez članske iskaznice Saveza komunista. Imam status profesora emeritusa riječkog sveučilišta, to je počasno zvanje među redovitim profesorima od kojih samo neki dobivaju mogućnost rada na sveučilištu nakon umirovljenja. Mogu, dakle, držati nastavu i voditi znanstvene projekte. Školovan sam i u inozemstvu. Bio sam Fulbrightov stipendista, a u Belgiji sam radio i na institutu jednog nobelovca u Gentu. Bio sam predsjednik Upravnog vijeća Kliničkog bolničkog centra u Rijeci i upravnog vijeća bolnice u Lovranu. Objavio sam stručne i znanstvene članke i knjige, a to se mjeri u stotinama. Bio sam i sportaš, državni reprezentativac u veslanju, prvak Jugoslavije nekoliko puta, a Hrvatske više od 10 puta.

NACIONAL: Jedan od vaših budućih protukandidata Dejan Kovač, mladi znanstvenik s Princetona kaže da će promijeniti paradigmu hrvatske diplomacije. Vrednovat će se rad veleposlanstva, a onda i varijabilni dio plaće diplomata mjeriti po tome koliko su ekonomske koristi donijeli hrvatskim tvrtkama i državi. Koliko ste koristi vi kao veleposlanik donijeli Hrvatskoj? Gdje je ta investicija za izgradnju ravničarske pruge Rijeka-Zagreb-Budimpešta u koju su Kinezi bili spremni uložiti novac?

Moji su planovi i sugestije bili puno veći od ravničarske pruge, a o tome danas pišem i knjige. Riječka luka, koja duboko zadire u europski kontinent ima odlične prirodne predispozicije, jer ima veliku dubinu u odnosu na ostale luke na sjevernom Jadranu. Jedina smo zemlja u Sredozemlju, koja ima more, ali i rijeku Dunav. Moja je koncepcija bila raditi zajedno s lukama sjevernog Jadrana: Venecija, Kopar, Ravena, Rijeka kroz specijalizaciju za pojedinu vrstu tereta. Primjerice, preko Kopra, koji godišnje kroz luku provuče preko milijun kontejnera, a Rijeka ispod 200.000 kontejnera, transportira preko milijun automobila godišnje, pa možda se on može specijalizirati za automobile. Hrvatska ima odlične odnose s Kinom, ali moramo raditi zajedno sa susjedima. O tome postoji i europski projekt, a onda to povezati na koridor broj 10 i na Dunav. Sve te luke i dalje će biti tri puta manje od Rotterdama ili Hamburga. Ali put brodova iz Kine do Rijeke 7 dana je kraći nego njihovo putovanje do Rotterdama ili Hamburga. Također, i put robe iz sjevernih jadranskih luka do srednje Europe višestruko je kraći.

NACIONAL: Kako te luke na sjevernom Jadranu povezati s Dunavom?

Kinezi su napravili željezničku prugu od Chongqinga do Duisburga u Njemačkoj, a Duisburg je povezan kanalima s Dunavom, a kod nas dolazi do Vukovara, gdje treba napraviti veliku luku i treba tu luku kasnije povezati kanalima sa Savom i Kupom. Ti su projekti stari preko 200 godina, ali tehnika nije omogućavala jeftinu izgradnju tog riječnog prometnog koridora. Nije se isplatilo s obzirom na količinu prometa. Tako bi se ostvarila okosnica preko cijele Hrvatske, uključujući i Slavoniju koja se danas prazni od svojih stanovnika, a što je u ovo vrijeme učestalih ekonomskih kriza i opcija za neku vrstu europskog New Deala u čijem bi središtu bila i Hrvatska. Dunav prolazi kroz 11 europskih država i četiri glavna europska grada. Ovo nije samo priča o Rijeci, Vukovaru i Hrvatskoj, ovo je europska priča u kojoj će Europa biti partner dalekim, ali moćnim zemljama.