Zadarski odvjetnik Šime Pavlović koji je napisao knjigu ‘Javna nabava’ otkriva kako se u Hrvatskoj, ali i u nekim drugim državama Europske unije u postupcima javne nabave zamračuju milijarde eura proračunskog novca

Korumpiranu osobu najlakše je prepoznati po tome što je do jučer bila nitko i ništa, a onda je preko noći stekla zavidan položaj, bogatstvo, moć”, rekao je u razgovoru za Nacional autor knjige “Javna nabava”, ugledni zadarski odvjetnik Šime Pavlović. Osim što je poznat kao veliki stručnjak za kazneno pravo, Pavlović je vrlo plodan autor te mu je “Javna nabava” već 22. knjiga koju je napisao o različitim problemima koji obilježavaju hrvatsko društvo. Tako je 2018. napisao “Komentar zakona o pranju novca i financiranja terorizma”, a 2020. objavio je svoju 21. knjigu, o Europskoj konvenciji i Europskom sudu za ljudska prava, na 1400 stranica. Ovih dana iz tiska je izašla i knjiga “Javna nabava” u kojoj Pavlović na više od 1500 stranica obrađuje temu javne nabave, kroz koju godišnje prolazi četvrtina nacionalnog bruto dohotka ne samo Hrvatske, nego i Europske unije. Pavlović je u razgovoru za Nacional potvrdio da je javna nabava u Hrvatskoj prožeta korupcijom i kriminalom te zato svi segmenti hrvatskog društva trpe velike gubitke.

NACIONAL: U svojoj knjizi „Javna nabava“ ističete podatak da je Hrvatska prva po percepciji korupcije u Europskoj uniji te da je, prema statističkim podacima iz Izvješća za 2019. godinu, u Republici Hrvatskoj vrijednost sklopljenih ugovora o javnoj nabavi roba, usluga i radova iznosila 54,1 milijardu kuna bez PDV-a. Budući da postoje procjene prema kojima je čak i na razini EU-a u prosjeku između 10 i 25 posto vrijednosti javnog ugovora zbog korupcije pretrpjelo gubitke, znači li to da u Hrvatskoj najmanje pet milijardi kuna iz javnih nabava, a moguće čak i do 15 milijardi (25 posto), nestane u raljama korupcije na godišnjoj razini?

Egzaktne podatke moguće je dobiti samo iscrpnim pregledom svih predmeta javne nabave provedene u 2019. godini. Iskreno govoreći, nitko razuman ne bi se prihvatio tog Jobova posla. Što nam onda preostaje? Služeći se podacima iz javne percepcije ostaje nam jedino plasirati neprovjerene informacije te kazati kako u Hrvatskoj ne cvjetaju ruže na stabljici poštenja i morala…