Prema katalonskim simbolima, crna je boja žalosti, a žuta boja srama. U ovom gradu sve je u znaku njihovog najvećeg arhitekte, pa je tako i ova gesta simbolično posvećena Gaudiju.

Tog 7. lipnja 1926. godine je Antoni Gaudi šetao ulicom zanesen novim idejama i vizijama o izgradnji Sagrade Familije. Tako da nije na vrijeme spazio tramvaj, koji ga je pregazio. Kada je ostario nije previše vodio računa o sebi, izgledao je veoma zapušteno, tako da ga u trenutku nesreće nitko nije prepoznao. Zbog zapuštenog izgleda i praznih džepova, taksisti su ga odbili voziti u bolnicu bojeći se da im neće moći platiti vožnju. Nitko nije prepoznao poznatog arhitekta dok ga sljedećeg dana prijatelji nisu pronašli u bolnici za siromašne. Kada su ga htjeli premjestiti u bolju bolnicu, on je to odbio. Umro je tri dana kasnije i cijela Barcelona je bila u žalosti. To je bio razlog da se povuku tramvaji sa ulica Barcelone, a ta tramvajska linija je zauvijek ugašena.

Sahranjen je u porti crkve Sagrada Familia, kojoj je posvetio posljednje 43 godine svog života. Potom je gradska vlast u Barceloni naredila svim taksistima grada da zauvijek nose boju žalosti za velikim Gaudijem i boju srama ljudske bezobzirnosti.