Pred saborskim Istražnim povjerenstvom za Imunološki zavod (IMZ) u četvrtak je svjedočio akademik Vlatko Silobrčić, direktor, a potom i predsjednik Nadzornog odbora IMZ-a, koji je odlučno branio svoje poteze dok je vodio Imunološki istaknuvši da je IMZ tada poslovao s dobiti.

Imunološki je pet godina, dok sam ga vodio, poslovao s dobiti, a da su moje menadžerske karakteristike bile dobre govori podatak sa smo godišnje imali oko pet milijuna dolara izvoza, uzvratio je Silobrčić zastupniku Ivanu Lovrinoviću (Pokrenimo Hrvatsku) koji je problematizirao njegovu kvalificiranost da bude direktor, a potom i predsjednik NO-a.

Naslijedili ste dobru financijsku poziciju koja je kopnila, niste ništa restrukturirali, ponašali ste se kao hrčak, odgovorio mu je Lovrinović čudeći se što je Silobrčić imao hrabrosti preuzeti poslove za koje ekonomski nije bio kompetentan.

Licenca Indijcima prodana za 25.000 dolara

Svog prethodnika Mirka Beka, direktora Imunološkog do 1992., Silobrčić je teretio da je zaključio dva štetna ugovora – s kanadskim Interwaxom sklopio je ugovor kojim mu je “dao sva prava na sve što je Imunološki imao i što će istraživanjem tek postići”, te što je Indijcima za samo 25.000 dolara prodao licence za krvne pripravke. Pokušao je, kaže, kasnije popraviti što se moglo, no poništiti ih nije mogao.

Odbacio je prozivke da je pridonio propasti proizvodnje interferona, po kojoj je IMZ bio poznat. Eugen Šooš (virolog koji je dugo godina bio zaposlen u IZM-u kao voditelj proizvodnje humanog interferona) misli da sam ja pridonio propasti interferona, rekao bih da je on pridonio više”, izjavio je Silobrčić tvrdeći da je Šooš interferon radio u neprikladnim uvjetima “u prostoriji blizu WC-a”.

Kako se riješiti toga kad cijela medicinska zajednica traži da ga se proizvodi, odgovorio je Silobrčić na Lovrinovićev upit zašto onda nije zaustavio tu proizvodnju, te dodao kako mu je savjest mirna jer se radilo o proizvodima za vanjsku uporabu.

Napisao 90 pisama

U višesatnom svjedočenju Silobrčić je ocijenio da je pravi problem IMZ-a bio to što država nije uspjela riješiti pitanje vlasništva, da je od 1994. do 1997. napisao 90 pisama na različite adrese, da je u ožujku ’97, “kad više nije znao što će” pisao tadašnjem ministru zdravstva Andriji Hebrangu i izvjestio ga da je IMZ “na kritičnoj točki poslovanja”.

U mirovinu je, kaže, otišao ’97, odnosno ’98., a vratio se u Nadzorni odbor tvrtke (u mandatu ministrice Ante Stavljenić Rukavine) “jer je imao naivnu nadu da će netko shvatiti što treba napraviti”.

Branio je i odluku da, uz manje kamate, pet milijuna kuna Imunološkog stavi u štedionicu Pantovčak Guste Santinija, koji je bio njegov financijski savjetnik, umjesto u neku od komercijalnih banaka, jer je time želio osigurati da mu novac bude dostupan.

Istražno povjerenstvo za IMZ intenzivno će raditi idućih dana, svjedoke će saslušavati do sredine rujna, a višemjesečni rad sažet će u izvješće koje će poslati Hrvatskom saboru.