Najveći broj teških pomorskih nesreća koje su se posljednjih godina dogodile u hrvatskim teritorijalnim vodama tijekom nautičke sezone prouzročilo je nepoznavanje pomorskih propisa, neiskustvo i olako zanemarivanje pravila sigurne plovidbe. Nekima od tih nesreća pridonio je i alkohol, no svima je zajedničko jedno: uzele su previše ljudskih života. Dobar dio tih nesreća mogao se spriječiti i najveći dio izgubljenih života mogao se sačuvati da je kontrola prometa na moru intenzivnija i da su nadležne državne institucije, a prije svih Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture Olega Butkovića i Staničićeva Hrvatska turistička zajednica ovom problemu pristupile ozbiljnije i da su zajedničkim snagama organizirale intenzivnije informiranje nautičara o pravilima sigurne plovidbe Jadranom. Iako smo iz Lučke kapetanije Split dobili informaciju da se nautičari informiraju kroz brošure i aplikacije, stvarno stanje na moru pokazuje da dobar dio tih brošura i informacija ne stiže do vlasnika plovila, ali ni do klijenata čarter-agencija.

A rezultat manjka informacija o nužnosti poštovanja pomorskih propisa gotovo je svakodnevno vidljiv na moru. Samo tijekom nautičke sezone 2019. godine nadležne su službe traganja i spašavanja na moru 612 puta intervenirale zbog pogibelji u kojima su se našli nautičari, plivači, ronioci ili daskaši. Uzmemo li u obzir to da nautička sezona traje otprilike pet mjeseci, onda je približan podatak da su spasilačke službe u prosjeku intervenirale oko četiri puta na dan. A u udarnim ljetnim mjesecima kolovozu i srpnju, kada je nautičara najviše, broj intervencija je daleko veći. Godinu prije, 2018., takvih je intervencija bilo čak 669. U pomorskim nesrećama tijekom 2019. godine izgubljeno je čak 27 ljudskih života, a u 2018. na moru su poginule čak 34 osobe. Velika većina njih su turisti. Brojna su se nasukavanja i potonuća – primjerice 2019. godine bilo ih je 67, a 2018. čak 69 – dogodila zbog toga što su neiskusni skiperi, precjenjujući vlastite pomorske vještine, a podcjenjujući more i njegovu snagu, zanemarili upozorenja meteorologa i otisnuli se na more po lošim vremenskim uvjetima ili su pak zbog brzine i neadekvatnog praćenja situacije tijekom plovidbe prouzročili sudar s kopnom ili drugim plovilom.

Tijekom nautičke sezone oko 100.000 plovila plovi našim morem, ali značajan postotak skipera na tim plovilima ima nedovoljno pomorsko iskustvo i slabo poznaju pomorske propise. PHOTO: Privatna arhiva

Ovih se dana konačno raspetljala tragična priča o pogibiji dvoje talijanskih nautičara koje je u ljeto 2011. godine u akvatoriju Rogoznice svojom motornom jahtom usmrtio zagrebački poduzetnik Tomislav Horvatinčić. On je prije nešto više od dva tjedna počeo izdržavati kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i 10 mjeseci, na koju je osuđen u apsurdnoj pravnoj trakavici koja se na hrvatskim sudovima razvlačila punih 10 godina i koja je u svijet odaslala lošu sliku o sigurnosti hrvatske obale. Istragom je potvrđeno da je Horvatinčić olako i neodgovorno upravljanje svojim izuzetno brzim motornim brodom prepustio auto-pilotu, odnosno mehanizmu za autonomno upravljanje plovilom bez fizičke pomoći skipera te da – iako je to bio dužan učiniti – tijekom plovidbe nije pratio situaciju na moru. Tragične posljedice tog sudara dobro su poznate hrvatskoj ali i europskoj javnosti, a nakon nje su po tko zna koji puta zaredala pitanja o tome koliko je stvarno sigurna plovidba Jadranom na kojem iz godine u godinu susrećemo sve više moreplovaca – nautičara od kojih nažalost jedan značajan dio posjeduje vrlo manjkavo pomorsko znanje i iskustvo.

Jedna od težih ovogodišnjih nesreća na moru dogodila se 7. srpnja iza 22 sata navečer, kada su se u Hvarskom kanalu, uz jugozapadnu obalu Brača sudarili gumenjak za prijevoz putnika (morski taksi) i 13-metarska jahta. U sudaru je teže ozlijeđeno 12 osoba, a jahta je tijekom teglenja u obližnju Milnu potonula. Sudski vještak za brodogradnju i pomorske nesreće Siniša Bacalja iz splitske tvrtke Maritimus Consultant upozorava da malo tko kontrolira ponašanje taksi brodova na moru. Ti čamci, najčešće gumenjaci dužine i do osam ili 10 metara, u pravilu imaju vrlo snažne motore i razvijaju vrlo velike brzine, a nerijetko njima upravljaju mladi i neiskusni skiperi, pa nesreće u kojima sudjeluju takvi brodovi nisu rijetkost, a vožnja za putnike nerijetko i vrlo neugodna.

Sredinom srpnja 2019. godine u Malinskoj na otoku Krku smrtno je stradala 28-godišnja Austrijanka. Ona je s ocem ronila na oko 150 do 200 metara od obale, a mjesto zarona bilo je propisno obilježeno ronilačkom bovom. Poginula je u naletu glisera za parasailing koji je, prekršivši propis o zabrani glisiranja u zoni od najmanje 300 metara od obale, velikom brzinom vozio u kupališnoj zoni. A to, nažalost, nije jedina takva nesreća u kojoj je smrt kupača ili ronioca prouzročio nepažljivi vlasnik glisera. Slični se slučajevi bilježe svake nautičke sezone. Jesu li domaći, ali i inozemni nautičari naučili štogod od te užasne tragedije na Krku, ili od ostalih sličnih tragičnih nesreća, jesu li postali svjesniji opasnosti brze vožnje gliserima uz samu obalu? Odgovor na to pitanje daje izvještaj Policijske uprave Primorsko-goranske koja je sredinom srpnja u tjedan dana pojačane kontrole prometa na moru na kvarnerskom području, točnije na području otoka Krka i Raba te Crikvenice i Jadranova, zatekla čak 32 plovila u nedozvoljenu glisiranju na udaljenosti manjoj od 300 metara od obale. Svim plovilima upravljali su inozemni nautičari – deset državljana Njemačke, sedam Slovenije, pet Austrije, tri Poljske, dva državljana Češke te po jedan državljanin Belgije, Bosne i Hercegovine, Danske, Slovačke i Švicarske. Svima su zbog kršenja odredbi Pomorskog zakonika izrečene novčane kazne, no veliko je pitanje koliko je takvih slučajeva ostalo nezabilježeno i koliko je takvih bahatih i neodgovornih skipera ostalo nekažnjeno zbog kršenja propisa koji srećom nisu završili tragedijom. Sličnih scenarija i identičnih kršenja zakona nažalost nisu pošteđena ni brojna druga turistička mjesta duž obale i na otocima.

U policiji svake godine naglašavaju da takve akcije pojačanog nadzora prometa poduzimaju u cilju sprječavanja nesreća, stradavanja kupača i ronilaca te povećanja sigurnosti na moru. No isti se prekršaji ponavljaju iz godine u godinu pa smo pokušali istražiti postoji li kakav konkretan projekt educiranja domaćih i posebno inozemnih nautičara, kako onih koji na Jadran dolaze vlastitim plovilom ili ga iznajmljuju u nekoj od čarter-agencija, o pravilima ponašanja na moru i potrebi poštovanja pomorskih propisa koji će u krajnjem slučaju zaštititi ne samo njihove živote i imovinu već i živote kupača, ronilaca ili ostalih nautičara. Siniša Bacalja kaže kako sve počinje i završava na individualnom pristupu djelatnika čarter-agencija prema klijentima koji unajmljuju plovila, no za sada ne postoji nekakav redovni, propisani ili općeprihvaćeni pristup informiranja nautičara o zakonskim propisima i pravilima pomorskog prometa. „Pomorska pravila kakva vrijede u Hrvatskoj vrijede i u cijelom svijetu. To su međunarodno prihvaćeni propisi, a hrvatski su zakoni i propisi dodatno usklađeni s europskima pa je logično očekivati da nautičar koji prilikom najma broda u Hrvatskoj pokaže svoju dozvolu za plovidbu koja je izdana u nekoj od europskih zemalja i koju Hrvatska priznaje kao valjanu priznaje te pomorske propise i pravila“, podsjeća Bacalja.

Željko Kuštera, voditelj Lučke kapetanije Split, ističe da je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture izradilo i dodatne brošure koje se daju nautičarima, ali i aplikaciju za mobilne telefone nIS. PHOTO: Privatna arhiva

Što se pak tiče odredbe o zabrani glisiranja u pojasu od 300 metara od obale koja je na snazi u Hrvatskoj, Bacalja kaže kako mu nije poznato jesu li inozemni nautičari koji dolaze na Jadran doista dobro upoznati s tim ograničenjem. „Možda se ono doista i nalazi zapisano na nekoj internetskoj stranici Ministarstva mora, no budimo realni, rijetko tko od nautičara te stranice posjećuje i čita. Potvrdu te činjenice lako je pronaći u tjednim izvješćima pomorske policije koja redovno objavljuje koliko je kazni ispisala zbog nedozvoljenog glisiranja u zabranjenom pojasu“, kaže Bacalja. Na pitanje znači li to da policijski lov prekršitelja i ispisivanje kazni nemaju konkretnog učinka na smanjenje takvih slučajeva, Bacalja odgovara: „Da nema tih kazni, broj prekršitelja, a time i stradavanja kupača od strane neodgovornih nautičara bio bi puno veći. Jer većina ljudi, kad im se izvuče poveći iznos iz džepa, lakše shvati da to što rade nije prihvatljivo.“ Policijske kontrole i nadzor prometa na moru, kaže, imaju i određeni preventivni učinak i dobro je da se one provode.

No voditelj Lučke kapetanije Split kapetan Željko Kuštera tvrdi da sustav upozoravanja nautičara na važnost pridržavanja pomorskih propisa i zakona i te kako postoji. Uz redovni i povremeni pojačani nadzor pomorskog prometa koji provode Uprava sigurnosti plovidbe pri Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture i lučke kapetanije, i čarter-agencije, kaže, imaju obvezu upoznati nautičare o pravilima sigurne plovidbe. Prema njegovim riječima, Ministarstvo je izradilo i dodatne brošure koje se daju nautičarima prilikom kupnje vinjeta, u marinama i kod iznajmljivanja plovila koje sadrže osnove plovidbe. Uz to, kaže, kroz aplikaciju za mobilne telefone nIS koju je razvilo Ministarstvo nautičarima se na više jezika pružaju redovno ažurirane informacije o vremenskoj prognozi i situaciji na moru, o brojevima telefona kojima se javljaju u slučaju hitnosti i potrebe (na Jadranu je to broj 195), brojevima na koje mogu prijaviti pomorske prekršaje ili druge izvanredne događaje te sve potrebne informacije o kontaktima javnih službi, luka, marina, nautičkih sidrišta, benzinskih postaja, barokomora, zdravstvenih ustanova i drugih za sigurnost na moru bitnih javnih i komercijalnih službi.

Prema Kušterinim riječima, kroz spomenutu se aplikaciju nautičari izričito pozivaju da prate redovita i izvanredna vremenska izvješća prije i tijekom plovidbe, da ne glisiraju u području manjem od 300 metara od obale, da ne upravljaju plovilom pod utjecajem alkohola i drugih opijata, da se tijekom plovidbe ne udaljavaju od obale više nego li je njihovom plovilu to dopušteno te da u plovidbi koriste isključivo službene pomorske navigacijske karte i publikacije. Ta je aplikacija, podsjetio je Kuštera, ciljano namijenjena zapovjednicima jahti, voditeljima brodica, ribarima, roniocima, kupačima i drugim osobama koji provode vrijeme uz obalu i na moru radi podizanja sigurnosti na moru i u ovome trenutku broji oko 74.000 korisnika. „Bez obzira na percepciju da najveći problem predstavlja plovidba u blizini obale napominjem kako su ključni uzroci nesreća nedovoljna priprema i planiranje plovidbe, nemar prema prognostičkim upozorenjima, nedovoljno nautičko iskustvo i neadekvatna opremljenost brodica i jahti, dakle ljudski faktor, pri čemu su kaznene odredbe, uz redovitu prisutnost službenika lučkih kapetanija ili drugih državnih tijela dovoljna prevencija. Naglašavam kako je odgovornost za poštovanje propisa isključivo u nadležnosti pojedinca koji sudjeluje u pomorskom prometu“, zaključio je kapetan Kuštera.

Drago Dešpalj iz tvrtke Emergensea za spašavanje i pomoć na moru kaže kako su lučke kapetanije i lučke ispostave, koje su nadležne za nadzor sigurnosti plovidbe, tijekom ljetnih mjeseci zatrpane poslom koji im donosi drastično povećanje broja plovila na moru, a u isto vrijeme pate od kroničnog nedostatka plovila. „Zbog svih obaveza koje moraju završiti, stalnih intervencija na moru i nadzora prometa, zaposlenici lučkih kapetanija i ispostava jednostavno se ne stignu posvetiti svakom nautičaru posebno. Gurnuti im u ruke brošuru, koju ovi jedva da i pogledaju, nije dovoljno. Informiranje nautičara o važnosti poštovanja pomorskih pravila i propisa treba biti konstantno, trebalo bi sa svakim od nautičara koji uđe u kapetaniju porazgovarati i skrenuti mu pažnju na najvažnije detalje iz brošure. A lučke kapetanije, ovako ekipirane i s ovolikom količinom posla koju obavljaju, to jednostavno ne stignu“, kaže Dešpalj.

No nekolicina predstavnika čarter-agencija koje smo kontaktirali nije vidjela spomenute brošure, nisu obaviješteni o njihovu postojanju, pa ih ni ne dijele svojim klijentima. Iz jedne od najvećih čarter-agencija na Jadranu, biogradske tvrtke Angelina Yacht Charter, dobili smo informaciju da oni takve brošure nisu dobili, a slično nam je potvrđeno i u splitskoj agenciji Waypoint. Prema informacijama koje smo prikupili, ako klijent prilikom najma plovila pokaže urednu dozvolu za upravljanje brodom koju Hrvatska prihvaća kao službeni dokument, podrazumijeva se da je u procesu stjecanja dozvole trebao položiti i ispite poznavanja pomorskih pravila koja su univerzalna u cijelom svijetu. No kakvo stvarno znanje stoji iza tih dozvola pokaže se već u prvim minutama nakon stupanja na brod. „Već po ponašanju klijenata prilikom preuzimanja broda i po pitanjima koje postavljaju u stanju smo prepoznati jesu li brod unajmili iskusni nautičari ili s tom posadom možemo očekivati probleme. I naši se dojmovi u pravilu pokažu točnima“, kazao nam je Damir Čargo, vlasnik čarter-agencije Waypoint iz Splita. Svi vlasnici čarter-agencija s kojima smo kontaktirali kažu da u pravilu svakom klijentu prilikom preuzimanja broda skreću pozornost na osnovna pravila sigurne plovidbe i sidrenja, objašnjavaju im što je strogo zabranjeno, a posebno, ako klijent unajmljuje motorni brod, gliser ili pak uz jedrilicu unajmi i pomoćni čamac s jačim motorom ili vodeni skuter, skreću pozornost na zabranu glisiranja u pojasu od 300 metara od obale. No čini se da velika većina nautičara ta upozorenja zanemaruje ili ih ne uzima ozbiljno. Skrenuli su nam pažnju i na činjenicu da se značajan broj nautičara dolaskom na more opusti i dopusti si malo dublje zaviriti u čašu, pa se tako alkoholizirani ili pak mamurni zapute na plovidbu, što je recept za brojne probleme koji iz takvog opuštanja proizlaze.

No i pomorski vještak Bacalja i Drago Dešpalj slažu se u jednom: uzmemo li u obzir brojku od oko 100.000 plovila koliko ih tijekom nautičke sezone plovi našim morem i činjenicu da značajan postotak skipera na tim plovilima ima nedovoljno pomorsko iskustvo i slabo poznaju pomorske propise i pravila sigurne plovidbe, broj nesreća koje se tijekom nautičke sezone dogode na hrvatskom dijelu Jadrana još uvijek je na prihvatljivoj razini. No to nikako ne treba uzeti zdravo za gotovo i treba nastaviti aktivno raditi na podizanju razine sigurnosti plovidbe Jadranom kako bi se nautičari u nas osjećali sigurno. Jer svi su oni na naše more došli sa željom da se odmore i da uživaju, a ne da se bore za život.

Damir Čargo, vlasnik čarter-agencije Waypoint iz Splita, kaže da već po ponašanju klijenata prilikom preuzimanja broda mogu prepoznati jesu li brod unajmili iskusni nautičari ili s tom posadom mogu očekivati probleme. PHOTO: Privatna arhiva