Sigmund Freud rođen je 6. svibnja 1856. godine u Freibergu. U ranim godinama svoga djetinjstva preselio se s obitelji u Beč, gdje je živio i radio većinu svog života. Diplomirao je medicinu i odmah nakon studija osnovao vlastitu privatnu ordinaciju gdje je liječio različite psihološke poremećaje. Uvijek se smatrao više znanstvenikom nego doktorom pa si je zadao zadatak razumjeti mehanizme ljudskog učenja i stvaranja iskustva. Utemeljio je psihoanalizu, metodu kojom analitičar otkriva podsvjesne sukobe pacijenta pomoću asocijacija, snova i fantazija. Njegove teorije o dječjoj seksualnosti, libidu i egu bile su jedne od najutjecajnijih akademskih koncepata prošlog stoljeća. Freud je smatrao da seksualnost ima veliku ulogu u nastajanju neuroza što je uvijek isticao u svojim radovima. Većina drugih znanstvenika smatrala je da je njegovo isticanje seksualnosti ili skandalozno ili obično pretjerivanje.

Smatrao je da neuroze nastaju zbog iznimno traumatičnih iskustava koja su namjerno zaboravljena i potisnuta u podsvijest. S tim na umu, poticao je svoje pacijente da se prisjete i suoče s tim sjećanjima, kako emocionalno tako i intelektualno. Vjerovao je da je to ključ za liječenje, odnosno da će suočavanje ukloniti simptome.

Freudove teorije o psihičkoj energiji, Edipovom kompleksu, važnosti snova i mnoge druge nastale su pod utjecajem mnogih znanstvenih otkrića njegovoga doba. I Charles Darwin utjecao je na njegove ideje svojim viđenjem čovječanstva kao samo još jednog dijela životinjskog carstva. Freudov rad bio je s jedne strane iznimno štovan, a s druge žestoko kritiziran, no činjenica je da nitko nije utjecao na psihologiju intezivno kao on.