Kad je Gioachino Rossini početkom 19. stoljeća uz pomoć libretista Cesarea Sterbinija posegnuo za Figarom nije ga omelo što su ga već uglazbili Paisiello i Mozart. Stvorio je djelo koje i danas odiše zdravom komikom i svježinom, pokazujući svu genijalnost i majstorstvo svojeg autora. Opera blistava glazbenog humora, doživjela je ono što joj je 1822. godine predvidio Ludwig van Beethoven kad je autoru čestitao riječima: “Dok bude postojala talijanska opera, to djelo će se izvoditi!”

Iako je praizvedba u Rimu 20. veljače 1816. godine, zbog niza apsurdnih nezgoda, bila katastrofalna, djelo je već nakon druge izvedbe u Bologni počelo doživljavati munjevit svjetski uspjeh i postalo jedna od najpopularnijih opera svih vremena. Kao glazbeni autor vrlo slobodnog shvaćanja tradicije unio je nov glazbeni izraz u tada još konvencionalnu talijansku operu te scenskim realizmom označio novo razdoblje u povijesti opere.

‘Seviljski brijač’ kombinira eleganciju svog literarnog izvora i lakrdiju iz tradicije talijanske commedia dell’arte. Zato, usprkos ponovnom otkriću mnogih skladateljevih značajnih opera u drugoj polovici dvadesetog stoljeća, ‘Seviljski brijač’ i dalje ostaje najznačajnije Rossinijevo djelo.