Šest mjeseci nakon što je izboden nožem, britanski pisac Salman Rushdie u utorak objavljuje svoj novi roman “Grad pobjede”, “epsku priču” o ženi iz 14. stoljeća koja prkosi patrijarhalnom svijetu kako bi vladala gradom. Napisan prije američkog napada nožem koji je umalo odnio život autora rođenog u Indiji, roman čini se da predstavlja prijevod povijesnog epa izvorno napisanog na sanskrtu. Dugo iščekivano djelo govori o mladoj djevojci siročetu Pampi Kampani koju je božica obdarila magičnim moćima i koja je utemeljila grad u današnjoj Indiji, Bisnagu, što se prevodi kao Grad pobjede.

Rushdie (75) neće promovirati svoj 15. roman zbog zdravstvenog stanja, iako je njegov agent Andrew Wylie rekao za Guardian da njegov “oporavak napreduje”. Napadnut je dok je trebao govoriti na konferenciji u Chautauquai u sjevernom dijelu New Yorka, u blizini jezera Erie, 12. kolovoza. Autor se godinama skrivao nakon što je bivši iranski vrhovni vođa ajatolah Homeini naredio njegovo ubojstvo zbog, kako je smatrao, bogohulne prirode “Sotonskih stihova”. Osumnjičenik za napad Hadi Matar, 24-godišnjak iz New Jerseyja porijeklom iz Libanona, uhićen je odmah nakon napada i nakon toga se izjasnio da nije kriv za optužbe.

Rushdie, naturalizirani Amerikanac koji živi u New Yorku 20 godina, izgubio je vid na jedno oko i sposobnost korištenja jedne ruke, rekao je Wylie u listopadu. Napad je šokirao Zapad, ali su ga pozdravili ekstremisti u muslimanskim zemljama poput Irana i Pakistana.

Iako osobno ne promovira knjigu, Rushdie je počeo komunicirati putem društvene mreže Twitter, najčešće kako bi podijelio novinske recenzije svog novog romana. Planirano je i nekoliko događaja koji će popratiti njegovo objavljivanje, uključujući konferenciju s piscima Margaret Atwood i Neilom Gaimanom koja će se prenositi online.

“Riječi su jedini pobjednici”

Ikona slobode govora otkako je bio podvrgnut fetvi koja ga je prisilila na skrivanje, Rushdie je još uvijek otvoreni branitelj prava na riječi. Njegovo novo djelo prati junakinju na misiji da “pruži ženama jednaku slobodu djelovanja u patrijarhalnom svijetu”, prema sažetku izdavača Penguin Random House. Knjiga govori o stvaranju grada i njegovoj propasti. “Tijekom sljedećih 250 godina život Pampa Kampane postaje duboko isprepleten s Bisnaginim, od doslovnog sijanja iz vrećice čarobnog sjemena do tragične propasti na najljudskiji način: zbog oholosti onih na vlasti”, dodaje se. Roman završava izjavom: “Riječi su jedini pobjednici”.

U SAD-u će biti objavljen u utorak, u Britaniji u četvrtak, javlja BBC.

Prvi Rushdijev razgovor za medije nakon napada

Sir Salman Rushdie je prvi put progovorio o tome da je izboden prošle godine na događaju u New Yorku. U intervjuu za The New Yorker, Rushdie je rekao da je “imao sreće… moj glavni osjećaj koji me preplavljuje je zahvalnost”. Nagrađivani romanopisac napadnut je na pozornici uoči govora u kolovozu i proveo je šest tjedana u bolnici. Nakon toga izgubio je vid na jedno oko. Rushdi se dugo suočavao s prijetnjama smrću zbog svog romana Sotonski stihovi iz 1988. godine. U opsežnom intervjuu je rekao: “Bio sam i bolje. Ali, s obzirom na ono što se dogodilo, nisam tako loše. Velike ozljede su zaliječene, u biti. Imam osjećaj u palcu i kažiprstu te u donjoj polovici dlana. Radim dosta terapije za ruke i rečeno mi je da sam jako dobro. ” Ali rekao je da je bilo teško tipkati i pisati zbog nedostatka osjećaja u nekim vrhovima prstiju.

“Mogu ustati i hodati uokolo. Kad kažem da sam dobro, mislim, postoje dijelovi mog tijela koji trebaju stalne provjere. Bio je to težakl napad.”

Rekao je i da ima mentalne ožiljke od napada te da mora preispitati svoj pristup sigurnosti, budući da je bez nje živio više od dva desetljeća. “Postoji nešto poput PTSP-a, znate”, rekao je. “Bilo mi je jako, jako teško pisati. Sjednem pisati, a ništa se ne događa. Pišem, ali to je kombinacija praznine i smeća, stvari koje pišem i brišem sljedeći dan. Ja sam još nisam izašao iz te šume, stvarno.”

Muškarac osumnjičen da je nožem ubo Salmana Rushdieja, Hadi Matar, optužen je za pokušaj ubojstva. Rushdie je bio prisiljen skrivati ​​se gotovo 10 godina nakon što su Sotonski stihovi objavljeni 1988. godine. Mnogi muslimani su bijesno reagirali na to, tvrdeći da prikaz proroka Muhameda vrijeđa njihovu vjeru. Suočio se s prijetnjama smrću, a tadašnji iranski vođa, ajatolah Homeini, izdao je fetvu – ili dekret – pozivajući na njegovoubojstvo zbog knjige, odredivši nagradu od 3 milijuna dolara za autorovu glavu. Fatva je i dalje aktivna, a iako se iranska vlada distancirala od Khomeinijevog dekreta, kvazi-službena iranska vjerska zaklada dodala je dodatnih 500.000 dolara  nagradi 2012. godine.

Upitan, misli li da je trebao biti više na oprezu nakon što se preselio u New York 2000. godine, nakon što je prije toga nekoliko godina živio pod zemljom, Rushdie je odgovorio: “Pa, postavljam si to pitanje, a ne znam odgovor na njega”, rekao je. “Imao sam više od 20 godina života. Dakle, je li to greška? Također, napisao sam puno knjiga”, dodao je. Uvijek sam se silno trudio ne preuzeti ulogu žrtve, rekao je. “Onda samo sjediš i govoriš ‘netko je zabio nož u mene! Jadan ja’… Što ponekad i pomislim!”

Zatim je nastavio: “Ali ono što ne mislim je: to je ono što želim da ljudi koji čitaju knjigu misle. Želim da budu zarobljeni pričom, da ih odnese.”

Ali svjestan je da će se njegovo najnovije djelo, Victory City, morati natjecati s njegovom nedavnom stvarnom dramom.

“Nadam se da bi to donekle moglo promijeniti temu. Uvijek sam mislio da su moje knjige zanimljivije od mog života”, rekao je. “Nažalost, čini se da se svijet ne slaže.”

On govori o tome kako se knjiga,nova knjiga može čitati kao alegorija o zloporabi moći i prokletstvu sektaštva.