Preživio je više od 600 atentata, prkosio jedanaestorici američkih predsjednika i obilježio pola stoljeća povijesti… donosimo priču o šest lica Fidela Castra, oca Kubanske revolucije koji je umro u petak u devedesetoj.

Strateg

Godine 1959. Fidel trijumfalno ulazi u Havanu. Bez formalnoga vojnog obrazovanja ovaj tridesetdvogodišnji doktor pravnih znanosti s crnom bradom i u uniformi kaki boje uspio je potući 80.000 vojnika tadašnjega diktatora Fulgencia Batiste i potom ga svrgnuti s vlasti.

Primjenom “vlastite vojne doktrine transformirao je kubanske vojne snage”, rekao je za AFP bivši gerilac i aktualni venezuelski veleposlanik na Kubi, Ali Rodriguez.

Nadmudrio je Amerikance i prozreo sve zavjere što ih je podupirao Washington, a potom u ratove u Angolu, Etiopiju i u Alžir poslao 386.000 kubanskih boraca. Od 1958. do 2000. izbjegao je 634 atentata, kaže nekadašnji šef kubanske tajne službe Fabian Escalante.

“Kad bismo znali da ćemo umrijeti prirodnom smrću, ne bismo željeli da nam smrtni čas stigne ni sekundu ranije”, znao je reći Fidel, koji se rijetko odvajao od svojeg Browning pištolja.

Zavodnik

“Bila sam impresionirana! Mogla sam samo gledati u njega i govoriti mu: Volim te”, kaže Kubanka Mercedes Gonzalez (59) koja je samo dvaput vidjela kubanskoga lidera izbliza no to je bilo dovoljno da podlegne njegovu šarmu.

Grubi izgled gerilca i njegovi maratonski govori, fascinirali su jednako mase kao i žene, političare ili umjetnike.

Gorljiv govornik i ekstrovertiran kao osoba, no diskretan kada je bio posrijedi njegov privatni život. Dva braka i sedmero djece s trima ženama, to je sve što se zna. “Privatan život, po meni ne smije biti oruđe politike niti medija”, jednom je kazao.

Međutim, tijekom duge bolesti, tajne o njegovoj djeci počele su izlaziti na vidjelo kada su ga počeli posjećivati najmlađi sinovi i njihova majka, bivša učiteljica Dalia Soto del Valle. Fidela je upoznala tijekom kubanske kampanje opismenjavanja ’60-ih godina. On je s njom bio najduže u vezi, ali je rijetko je bila viđena u javnosti i nikada blizu njega.

Podaci o broju njegove djece su kontradiktorni budući da neke od njih nikada nije priznao.

Neprijatelj

“Riječ je o čovjeku kojega se može opisati riječima na “e”: egoističan i egocentričan”, kaže o njemu disidentica Martha Beatriz Roque (71) te dodaje da su oni koji su mu se usudili suprotstaviti završavali uglavnom u zatvoru.

U pola stoljeća na vlasti, Fidel je prkosio jedanaestorici američkih predsjednika, upravljajući pritom državom željeznom šakom, istodobno vodeći represivnu politiku prema oporbi. 1959. zapovjednik Huber Matos, Castrov suborac koji se odmetnuo, osuđen je na dvadesetgodišnju kaznu zatvora, a tijekom kubanskoga “Crnoga proljeća” 2003., utamničeno je 75 disidenata, a tri su osobe pogubljene.

“Neprekidno odbijajući pozive međunarodne zajednice da otvori zemlju prema svijetu, svoje je protivnike nazivao “plaćenicima” i zbog svega toga će ostati zapamćen kao diktator”, smatra Roque.

Mit

Nakon što je Fidel proglasio pobjedu revolucije 1959. oko njega je, navodno, letjelo nekoliko golubica, a jedna mu se po pričama, spustila na rame. Mnogi su u tome vidjeli natprirodan znak. Mit je lansiran.

U zemlji u kojoj se miješaju i presijecaju kršćanstvo i afrički kultovi, Kubanci su vjerovali da Fidela štiti moćni Obatala, bog kreativnosti, mira, čistoće i harmonije.

Kubanci su ga smatrali gotovo besmrtnim sve dok se nije teško razbolio 2006.

“Možda su ga dotaknuli bogovi i dali mu moć i dobru sreću”, smatra stručnjakinja za afričke kutove Natalia Bolivar, dodajući da je njegova očinska figura sveprisutna na otoku.

Osoba koja nadahnjuje

Govoriti o 20. stoljeću, a ne spomenuti Fidela? To je nemoguće. Šezdesetih godina prošlog stoljeća, podupirao je gerilce u Argentini, Boliviji i u Nikaragvi. Krajem devedesetih, političkih je prihvatio Venezuelca Hugu Chaveza. Danas je Kuba domaćin mirovnih pregovora između pripadnika Farca i kolumbijske vlade.

Njegova revolucija “potiče na borbu…potiče vas da u ruke uzmete pušku i pokušate mijenjati stvari”, kaže drugi čovjek Revolucionarnih oružanih snaga Kolumbije (FARC) Ivan Marquez. “Zahvaljujući Kubi uspjeli smo toliko napredovati. Nijednim drugim mirovnim pokušajem u Kolumbiji nije se uspjelo postići ono što se postiglo ovdje”, ističe.

Don Quijotte

“Vratit će se.” Godine 2001., Castro je obećao da će u domovinu vratiti petoricu kubanskih agenata uhićenih u Sjedinjenim Državama tri godine ranije.

“Kad je Fidel rekao ‘vratit će se’, kubanskom narodu je poručio: vi ćete ih vratiti”, objašnjava Rene Gonzalez, jedan od Kubanaca koje je Washington oslobodio između 2011. i 2014., opisujući kolika je bila Castrova liderska snaga kada se zalagao za neke svoje zamisli, bez obzira na to koliko se one činile nevjerojatnima.

Don Quijote s Kariba zakleo se da će od Kube stvoriti “medicinsku silu”, još u vrijeme kada je ondje radilo samo 3000 liječnika, u odnosu na 88.000, koliko ih je u toj zemlji zaposleno danas, što znači uslugu jednog liječnika na 640 stanovnika.

Ipak, nisu sva njegova obećanja u potpunosti ispunjena: primjerice 1970. nije uspio proizvesti 10 milijuna tona šećera, niti ponovno vratiti Guantanamo, koji je ostao američki.