Washington Mail

Faktor Šešelj iskorištava imperijalna Rusija Vladimira Putina. Moskva na Balkanski poluotok gleda kao na “mekani trbuh” Europe gdje može profitirati od lokalnih sukoba.

Puštanje na slobodu optuženog ratnog zločinca Vojislava Šešelja radi liječenja raka u Srbiji otkrilo je dvije korjenito različite realnosti zapadnog Balkana. Dok dužnosnici EU vjeruju da ta regija više nije ranjiva s obzirom na nacionalističke sukobe, utjecaj Šešeljeve retorike pokazao je da tik ispod površine vrebaju sumnjičavost, resantiman i nestabilnost.

U proteklom desetljeću dužnosnici EU i SAD-a djelovali su pretpostavljajući da su nacionalistički projekti samo povijest. Umjesto te projekte, svaka zemlja što je nastala raspadom Jugoslavije sada, navodno, slijedi glavnu struju europskog puta reformi i integracije. Naravno, postoje brojne prepreke za članstvo u EU, ali njih mogu svladati pametne vlade posvećene prihvaćanju normi EU.

ALI USRED TE POZITIVNE PRIPOVIJESTI DUH IZ PROŠLOSTI iznenada je iščahurio mnoge nesavladane regionalne demone. Preko Šešeljeva efekta ne može se olako prijeći kao preko privremenog odstupanja od normale koje će nestati kad on bude vraćen iza rešetaka. Nacionalizam uvijek ispliva na površinu tijekom teških ekonomskih nevolja. S Europom koja se suočava s ekonomskim padom, populizmom, nacionalizmom i euroskepticizmom, koji buja čak i u zapadnoj Europi, zapadni Balkan nije imun na obnovljene sukobe.

ŠEŠELJEVO BEZOČNO RASPIRIVANJE ETNIČKIH SVAĐA i ekspanzivnog srpskog nacionalizma utjecajno je i unutar i izvan Srbije pa može pogoršati postojeće zavade. U Beogradu on hotimice potkopava vladajuću Naprednu stranku. Predsjednik Nikolić, nekadašnji Šešeljev zamjenik u Radikalnoj stranci, javno se odrekao svojih svesrpskih sentimenata radi obećanja članstva u EU. Nikolića sada Šešelj osuđuje kao izdajicu kojega su iskvarili vlast i novac.

Šešelj organizira javnu kampanju da optuži Nikolića za kršenje ustava i veleizdaju Srbije. Premda su male šanse da u tome uspije, njegovi senzacionalistički stavovi čine ga medijskom zvijezdom i mogu potaknuti ultranacionalističke glasove protiv vlade. Nikolić i premijer Vučić, još jedan bivši radikal, ne mogu si priuštiti da izgube nacionalističko izborno tijelo.

ŠEŠELJ REMETI ODNOSE SRBIJE sa susjedima jer beogradska vlada nije osudila Šešeljeve stavove zbog straha da ne izgubi nacionalističke glasače. Nije ga izručila natrag u Den Haag premda Šešelj krši pravila za uvjetni otpust time što iz njega suklja govor mržnje protiv Hrvata i Bošnjaka. Vladino izbjegavanje može se protumačiti i kao pritajena podrška radikalizmu. Šešelj se zakleo da se neće vratiti u Haaški tribunal i uputio izazov Vučićevoj administraciji da ga vrati silom.

ŠEŠELJEV EFEKT NAJOČITIJI JE U HRVATSKOJ I BiH, ali on će imati naknadne posljedice i drugdje što je on dulje izvan zatvora. Hrvatski premijer Zoran Milanović kritizirao je nevoljkost Beograda da Šešelja izruči natrag u Den Haag i upozorio da bi to moglo ozbiljno utjecati na bilateralne odnose. Skupine bošnjačkih žrtava rata žigosale su Šešeljeve stavove i mlako reagiranje Beograda. U objema zemljama niz neriješenih pitanja poput nestalih osoba i ratnih odšteta sad će izbiti u prvi plan, a u Bosni it može izazvati daljnju radikalizaciju, polarizaciju i potencijalni separatizam.

Nedvojbeno će i Šešelj htjeti iznova razbuktati sukob s Kosovom. Optužena za veleizdaju, Vučićeva vlada možda bi mogla reagirati još tvrđim stavovima protiv državnosti Kosova. To bi pak moglo unazaditi napredak što je posljednjih mjeseci postignut između Beograda i Prištine. Šešelj često izražava ono što ostaje neizrečeno u uljudnom društvu.

TIJELA EUROPSKE UNIJE za zakašnjenjem shvaćaju Šešeljev efekt i koliko je bilo pogrešno što je oslobođen. Europski parlament donio je rezoluciju kojom osuđuje Šešelja za ”huškanje na rat, poticanje na mržnju, ohrabrivanje teritorijalnih pretenzija i pokušaj da Srbiju izbaci iz kolosijeka na njenom europskom putu” i zahtijevao da Haaški sud opozove njegovo privremeno oslobađanje. Tužitelji pri Haaškom tribunalu podnijeli su zahtjev da se njegovo oslobođenje ukine. Kako god bilo, učinak je takvih stavova da EU i druge institucije ispadaju konfuzne i reaktive, umjesto pametne i proaktivne, što se posvuda sviđa ultranacionalistima.

FAKTOR ŠEŠELJ iskorištava imperijalna Rusija Vladimira Putina. Moskva na Balkanski poluotok gleda kao na “mekani trbuh“Europe, gdje može profitirati od lokalnih sukoba kako bi potkopao ciljeve Zapada i promicao svoje geopolitičke ambicije. Ruski dužnosnici iskorištavaju etničko-nacionalne podjele kako bi stekli političku polugu i financiraju političare, stranke, medije i nevladine organizacije što mogu poslužiti njihovim interesima. Šešelj je Putinu dar s neba, jer može raspaliti strasti ondje gdje već postoje napetosti i potaknuti raspravu o vjerodostojnosti Zapada, povećavajući tako polugu Rusije u ovoj regiji. Šešelj je Kremlju nedvojbeno dobrodošao kao dio Putinova “svijeta Rusije“, gdje rak etničkog istrebljivanja još nije iskorijenjen.