Objavljeno u Nacionalu br. 361, 2002-10-16
U srijedu, 2. listopada, u 17.20 u Aspen Hillu, rezidencijalnom predgrađu Washingtona, neobičan prasak odjeknuo je u dućanu rukotvorina “Michaels”. Svi su zamijetili da je metak probio izlog dućana, ali nikoga nije pogodio.
Kako se činilo da je posrijedi zalutali metak, policija okruga Montgomery nijemu pridavala posebnu pozornost. Ali samo 44 minute kasnije, u 18.04, 55-godišnji James Martin, programski analitičar zaposlen u Nacionalnoj državnoj upravi za oceane i atmosferu, izišao je iz prodavaonice živežnih namirnica u obližnjem gradiću Wheatonu i pošao na parkiralište da hranu, koju je kupio za svoju crkvu, stavi u prtljažnik svog automobila. U tom trenutku metak ga je pogodio u prsa i on se srušio na tlo. Pozvana je hitna pomoć, ali pogođenom ocu 11-godišnjeg dječaka, ljubitelju genealogije i amaterskom istraživaču američkog građanskog rata, nije bilo spasa. Policija je utvrdila da je pogođen iz daljine puščanim metkom, ali motiv ubojstva bio je posve zagonetan.
Bila je to prva žrtva serijskog ubojice. Već sutradan rano ujutro, 7.41, na identičan način život je u gradiću White Flint, u istom okrugu Montgomery, izgubio 39-godišnji James Buchanan zvani Sonny. On je nekoć imao malu agenciju za uređenje travnjaka i vrtova koja je propala pa je obavljao pomoćne poslove u vrtovima svojih bivših mušterija. Tog jutra metak ga je pogodio dok je kosio travnjak ispred prodavaonice automobila. Bio je sin umirovljenog policajca, a u svom je mjestu bio jako omiljen jer je vodio klub u kojem su se okupljale stotine dječaka i djevojčica, od kojih je mnogima pomagao.
Prošla je samo 31 minuta kad je pala i treća žrtva. U je 8.11 54-godišnji taksist Prem Kumar Walekar indijskog podrijetla došao je svojim automobilom na benzinsku stanicu u Aspen Hillu i počeo puniti rezervoar. Metak ga je pogodio u prsa. Tog je popodneva namjeravao proslaviti 25. godišnjicu braka.
Četvrta žrtva, 25 minuta kasnije, u 8.36 ispred robne kuće u Silver Springu, 34-godišnja Sarah Ramos sjela je na klupu i čitala. Metak ju je pogodio u glavu i ona je pala mrtva. Ta doseljenica iz El Salvadora radila je kao njegovateljica djece, bila je udana i imala sedmogodišnjeg sina. U 9.58 petu žrtvu, 25-godišnju Lori Ann Lewis-Riveru, koja je na benzinsku stanicu u Silver Springu došla usisavačem počistiti automobil, metak je pogodio u prsa i preminula je na licu mjesta.
U policijskoj centrali okruga Montgomery tada su shvatili da serijski ubojica nasumce gađa ljude iz puške, jer ubijene osobe nemaju nikakve međusobne veze.
Charles Moose, 49-godišnji crnac, koji je policajac 27 godina, sedam godina bio je šef policije u Portlandu u Oregonu, a za šefa policije okruga Montgomery postavljen je prije tri godine. Njegovi suradnici tvrde da je zaslužan za nisku stopu kriminaliteta u okrugu Montgomery. Smjesta je preko ministarstva pravosuđa zatražio pomoć i poslani su mu dodatni policajci i detektivi.
Već tog četvrtka navečer, u 21.20, nepoznati snajperist je na ulici u sjevernom dijelu Washingtona ubio 72-godišnjeg umirovljenog stolara s Haitija Pascala Charlota, svoju šestu žrtvu. U petak u 14.30 na parkiralištu u Frederickburgu, južno od Washingtona, u Virginiji, na parkiralištu je pogođena je 43-godišnja žena, ali je preživjela ranjavanje. Istragu je i dalje koordinirao policajac Moose iz okruga Montgomery.
Laboratorijski pregled pronađenih puščanih zrna pokazao je da je njihov kalibar 5,56 mm, a to je standardno streljivo američke vojske i NATO-a za velik broj pušaka, ne samo je o standardnom streljivu američke vojske i NATO-a kakvo koristi veliki broj pušaka, ne samo vojničkih, nego i lovačkih. Sve su žrtve ubijene s poprilične udaljenosti, ubojica je svaki put pronašao mjesto odakle je imao dobar pregled i mogao mirno nišaniti. Iako su neke žrtve pogođene s daljine veće od sto metara, za strijelca koji ima pušku s teleskopom, a očito je ubojica pucao upravo iz takvog oružja, nije mu bilo teško pogoditi čovjeka koji miruje, kao oni koje pune gorivo ili sjede na klupi.
Istražitelji su zamijetili da je ubojica uvijek postupao na sličan način. Ispalio bi samo jedan metak i odmah se udaljio ne čekajući da vidi što se sa žrtvom dogodilo. Pucao je puškom bez prigušivača pa su mnogi svjedoci čuli hitac. Pucao je uvijek s mjesta blizu izlaska na autocestu te se automobilom brzo udaljavao. Neki su svjedoci na nekoliko mjesta nakon pucnja vidjeli kako se udaljava bijeli kombi. Ali u SAD-u ima jako mnogo kombija, a većina ih je bijele boje. Na širem području Washingtona ima možda i stotinu tisuća bijelih kombija.
Nakon ranjavanja u Frederickburgu u petak rano poslije podne uslijedila je stanka preko vikenda, a ubojica je u ponedjeljak, 7. listopada rano ujutro, ispred škole u Bowieju u okrugu Prince George u Marylandu pogodio u trbuh 13-godišnjeg dječaka. U teškom stanju dječak je helikopterom prebačen u bolnicu u Washingtonu, gdje su mu uklonjeni slezena, dio želuca i gušterača. Zbog toga su neke škole zatvorene, a u druge su roditelji su pratili svoju djecu štiteći ih svojim tijelima. Otkazane su sve sportske priredbe, opustjela su tamošnja dječja igrališta.
Istražitelji su nakon hica u osmu žrtvu napokon pronašli točno mjesto odakle je ubojica pucao. U maloj šumici, 150 metara od žrtve, trava je bila izgažena i polegnuta, ubojica je najvjerojatnije ležao dok je pucao. Ondje je nađena i prazna čahura, kao i karta za tarot s porukom policajcima: “Dragi policajče, ja sam Bog”. Na karti je još bila napisana uputa policajcima da o njoj ništa ne govore medijima. U SAD-u karte za tarot služe uglavnom za gatanje i mnogo se prodaju. Ubojica je poruku ostavio na karti na kojoj je nacrtan simbol smrti, kostur koji jaše na konju.
Ne pamti se da je ikad dosad u SAD-u netko ovako nasumce iz dana u dan odlazio u lov na ljude i ubijao ih jednog za drugim. Većina dosadašnjih serijskih ubojica mogla se svrstati u dvije kategorije. U jednu spadaju oni koji su imali neki osobni razlog privatne prirode zašto bi ubijali, a žrtve su bile članovi skupine koja im se zamjerila, bilo da je riječ o članovima njegove obitelji, zaposlenicima tvrtke u kojoj je radio ili članovima administracije za koju on misli da ga je oštetila. U drugoj su kategoriji serijskih ubojica oni koji nepoznate ljude ubijaju iz materijalnog ili seksualnog razloga, serijski pljačkaši, serijski silovatelji ili seksualni psihopati, kakav je bio David Berkovwitz, “Samov sin”, koji je 70-ih napadao mlade ljubavne parove na osamljenim mjestima u New Yorku. Najnoviji serijski ubojica očito ne spada ni u jednu od tih grupa.
Postoji još jedna velika razlika. Serijski ubojice svoje su žrtve uglavnom ubijali iz blizine, želeći u svom osvetničkom bijesu da njihove žrtve znaju tko ih ubija, ili žele vidjeti kako žrtve pate. U SAD-u je poznat samo jedan sličan slučaj ubojstva više ljudi snajperom iz daljine, ali i taj se u jednoj pojedinosti razlikuje od ovoga. U teksaškom gradu Austinu 1. kolovoza 1966. umno poremećeni Charles Whitman, nakon što je večer prije ubio nožem ženu i majku, popeo se naoružan dvjema snajperskim puškama, sačmaricom i pištoljem na visoki toranj Teksaškog sveučilišta, odakle je imao odličan pregled nad širokim sveučilišnim kampusom te je počeo gađati prolaznike. Ubio je sljedećih sati 14 ljudi, teško ranio 31 osobu, prije nego što su ga policajci locirali i ubili. No on je te ljude poubijao s jednog mjesta u napadu strašnog ludila, dok ubojica iz Washingtona gađa ljude pojedinačno te potom nestaje i nakon nekoliko sati ili dana traži novu žrtvu.
Karta za tarot bila je prvi znak da ubojica želi komunicirati s policijom, da je možda jedan od važnih motiva njegovih zločina nadmetanje s policijom. A poruka policajcima da o tome ništa ne govore medijima bila je zapravo prijedlog policajcima da s njim počnu tajnu komunikaciju.
Tarot za neke ljude ima i mistično, sudbonosno značenje, pa se često spominje u mističnim kriminalističkim romanima. U jednom takvom romanu ubojica ostavlja na svojim žrtvama karte za tarot, a postoji barem jedan poznatiji takav slučaj i u stvarnom životu. Sumanuti ljubitelj prirode John Linley Frazier ubio je 1970. u Kaliforniji peteročlanu obitelj poznatog liječnika smatrajući da on “uništava prirodu”, a nakon ubojstva ispod brisača njihova “rolls roycea” ostavio je kartu za tarot s porukom zašto je to učinio.
Karta za tarot istražiteljima je važna i zbog na njoj napisane kratke poruke. Pozvani su psihoanalitičari da iz tih nekoliko riječi pokušaju otkriti nešto o njihovu autoru. Oni pak smatraju da je važno što se autor poruke policajcima obraća s poštovanjem, ne oslovljava ih pogrdnim izrazom za policajce iz slenga, što znači da ne pripada uobičajenom kriminalnom miljeu. A to što je za sebe napisao da je Bog, upućuje ih na zaključak da je osoba s teškim duševnim poremećajem, s kompleksom manje vrijednosti, koja ubijanjem slučajnih prolaznika želi pokazati da ima vlast nad životom i smrću svakoga oko sebe, moć kakvu ima i Bog.
Šef policija okruga Montgomery Charles Moose odlučio je postupiti kako je ubojica i tražio, da ta karta za tarot ostane tajnom. Da ju je primio, ubojici je pokušao dati na znanje na konferenciji za tisak u utorak, 8. listopada, kad je pred novinarima spomenuo kako se ubojica osjeća kao Bog, što novinarima ništa nije značilo, ali je ubojici trebao biti znak da je karta za tarot nađena. No Mooseova želja da to ostane tajna linija komunikacije s ubojicom propala je već iste večeri.
U utorak navečer lokalna televizija WUSA-TV – Channel 9 objavila je, pozivajući se na policijske izvore, kako je pronađena karta za tarot, a sljedećeg jutra, u srijedu, 9. listopada, pojedinosti o toj karti za tarot objavio je i dnevnik Washington Post. Moose je bio strašno bijesan i zaprijetio ostavkom. Napao je medije da otežavaju istragu. Ubojica je pak te srijede, kasno navečer, u Manassasu, stotinjak kilometara južno od Washingtona, snajperom usmrtio 53-godišnjeg Deana Harolda Meyersa dok je točio gorivo na benzinskoj crpki. Bio je to deveti napad, a Meyers je bio sedma osoba koju je ubio. Dva dana poslije uslijedio je i deseti napad, kad je ubijena i osma osoba. Bilo je to u petak, 11. listopada rano ujutro na benzinskoj crpki u mjestu Spotsylvania. Ubijen je 53-godišnji Kenneth Bridges, vlasnik marketinške agencije iz Philadelphije, koji se tu našao na poslovnom putovanju. Ubojica je postupio vrlo smjelo, jer je pucao iako se samo pedesetak metara od žrtve nalazio policajac koji je uredovao zbog manje prometne nezgode. Policajac je čuo hitac, za nekoliko desetaka sekundi došao do žrtve i pozvao hitnu pomoć. No baveći se žrtvom, nije imao mogućnosti da odmah krene u potragu za ubojicom.
Vikendom opet nije bilo napada. Istražiteljima je sinulo da se ubojica vikendom možda ne može udaljiti od svoje obitelji. Pažljiva analiza vremena kad je ubojica napadao pokazuje da je to bilo – osim u jednom slučaju – ili rano ujutro ili kasno navečer, iz čega su istražitelji zaključili da je vjerojatno riječ o čovjeku koji je danju na svom radnom mjestu, pa tada ne može napasti, ali to može ujutro prije posla, te navečer nakon posla, kad se vraća kući.
Moose je u petak, 11. listopada, objavio računalno generiranu sliku kombija, odnosno malog kamiona koji traži. Neki policijski stručnjaci, koji nisu neposredno angažirani na tom slučaju, o svojim iskustvima iz sličnih velikih istraga govorili su medijima i tvrdili da je lukavi ubojica možda namjerno naveo policiju na pogrešan trag. Po njihovu mišljenju, on je pucao na žrtve uvijek kad bi u blizini vidio bijeli kombi ili kamion, koji bi vidjeli i svjedoci, a on bi tada napuštao mjesto napada svojim sasvim drukčijim autom.
Washington i okolica su opustjeli, jer se mnogi ljudi plaše biti na otvorenom pa ne izlaze iz kuća ako baš ne moraju. Stvaraju zalihe hrane i drugih potrepština, da ne moraju odlaziti u dućane, roditelji ne šalju djecu u škole koje su još otvorene, na ulici se stalno osvrću, žure, hodaju cik-cak. Vozači odlaze po benzin izvan svojih okruga, gdje napada još nije bilo. U okrug Montgomery došli su novinari iz svih važnijih američkih listova, televizijske ekipe, čak je i erotski magazin Playboy poslao svog reportera. Kabelske televizije tomu posvećuju najveći dio programa, intervjuiraju razne policajce, psihologe, pravnike, povjesničare kriminala.
U okrug Montgomery stigli su dodatni agenti FBI-a i stručnjaci federalne uprave za vatreno oružje. Budući da nije sasvim isključeno da se radi o inozemnom terorizmu, na slučaju je počela raditi i CIA. I Pentagon je obećao svoju pomoć kako bi se pronašao ubojica, posebno u istrazi o oružju iz kojeg su ubojstva počinjena, ali i provjerom bivših vojnika koji su uvježbani snajperisti a nedavno su otpušteni iz vojske. Pentagon je promijenio i orbite nekih špijunskih satelita kako bi pokrili područje Washingtona, pa će analitičari američke vojske pažljivo proučiti satelitske snimke mjesta svakog sljedećeg napada.
Raspisana je nagrada od 500.000 dolara onomu tko pruži informaciju koja bi dovela do hvatanja ubojice. Na posebnom telefonskom broju 60 agenata FBI-a prima informacije građana. Mediji pozivaju građane da provjeravaju gdje su se njihovi znanci nalazili u trenutku napada. Posebno se pozivaju roditelji da paze što im rade djeca, jer se nagađa, posebno nakon analize teksta na karti za tarot, da bi ubojica mogao biti jako mlad, čak da je možda riječ o paru tinejdžera, od kojih jedan puca, a drugi vozi automobil.
Predsjednik Bush svakog jutra dobiva izvještaj FBI-a o tome kako napreduje istraga. Najavljeno je već da će, bude li još napada, on odlučiti da se slučaj oduzme policajcima okruga Montgomery i da ga preuzme FBI te da se svi federalni resursi usmjere na što hitnije hvatanje ubojice.
Komentari