Nedavno je u Dubrovniku održana konferencija „Europska Hrvatska: retrospektive i perspektive’’ koju je u povodu desete obljetnice članstva Hrvatske u EU-u organizirao Tonino Picula, eurozastupnik iz redova SDP-a koji je, između ostalog, član Odbora za vanjske poslove, voditelj Radne skupine za Zapadni Balkan i vanjskopolitički koordinator Socijalista i demokrata. Na konferenciji su, između ostalih, sudjelovali premijer Kosova Albin Kurti i Sergej Stanišev, potpredsjednik Europskog parlamenta iz redova Socijalista i demokrata. Po obrazovanju povjesničar i filozof, doktor znanosti, Stanišev je od 2001. do 2014. bio na čelu Bugarske socijalističke partije. Od 2005. do 2009. bio je predsjednik bugarske vlade, a od 2011. na čelu je PES-a, Stranke europskih socijalista, najveće transnacionalne europske političke stranke lijevog centra, čiji je član i hrvatski SDP. U Europskom parlamentu član je Odbora za vanjske poslove i izaslanstva EU-a za Sjevernu Makedoniju.

Inače, početkom lipnja bugarski parlament konačno je izabrao proeuropsku vladu koja je rezultat teških pregovora dviju najvećih stranaka, nakon više od dvije godine nestabilnosti i pet izbora. Nova vlada, uglavnom sastavljena od stručnjaka na čelu sa znanstvenikom Nikolajem Denkovom, ima 132 od 240 zastupničkih mjesta u bugarskom parlamentu. Denkov, bivši ministar obrazovanja kojeg je izabrala liberalna reformatorska koalicija CC/BD, bit će na premijerskoj dužnosti devet mjeseci. U radu će mu pomagati bivša europska povjerenica Marija Gabriel koju je predložila konzervativna stranka Gerb. Ona će voditi resor vanjskih poslova do ožujka 2024., a onda će preuzeti vrh vlade.

U međuvremenu je održana i 3. međunarodna konferencija „Prespa forum za dijalog“ u Strugi u Republici Sjevernoj Makedoniji, na kojoj su sudjelovali hrvatski predsjednik Zoran Milanović i šef diplomacije Gordan Grlić Radman. Domaćin je bio predsjednik Sjeverne Makedonije Stevo Pendarovski, a ovogodišnji ‘’Prespa forum’’ značajan je za Sjevernu Makedoniju koja je preuzela predsjedanje Organizacijom za europsku sigurnost i suradnju (OESS). U fokusu ovogodišnjeg foruma bila je ideja o proširenju EU-a do 2030. na zemlje Zapadnog Balkana.

O tim je temama ekskluzivno za tjednik Nacional Sergej Stanišev govorio na marginama konferencije u Dubrovniku.

NACIONAL: Bugarska je prije dva tjedna, nakon dvije godine nestabilnosti dobila novu, tehnokratsku proeuropsku vladu koja je rezultat dogovora dviju najvećih stranaka koje vode Bojko Borisov (Gerb) i Kiril Petkov (CC). Je li to garancija stabilnijeg političkog razdoblja u Bugarskoj?

Točno, u dvije godine imali smo pet puta izbore i drago mi je da su konačno političke stranke pronašle način za dogovor o formiranju vlade. A to nije tehnokratska, već politička vlada, kao rezultat koalicije između dvije najveće političke stranke u parlamentu. To je pozitivno jer osigurava određenu političku jasnoću, umjesto da birači i šesti put izađu na birališta u tako kratkom vremenu. To bi stvarno bilo šteta i ljudima bi se na kraju zgadilo. No bili su zgađeni i nečim drugim. Naime, u posljednje dvije godine razina sukoba između političkih aktera otišla je previsoko. Obje stranke tvrdile su da nikada neće u koaliciju s onom drugom stranom. No sada imamo koaliciju i to između stranaka koje su se međusobno žestoko napadale jer drugog izlaza nije bilo. Kako to izgleda u očima običnih birača? Iskreno govoreći, to je bilo doista odvratno. Zato ne mogu reći da to baš jako stabilan temelj za buduću vladu, ali zemlja treba stabilnost kako bi postigla neke od ciljeva koje je Hrvatska već dostigla.

NACIONAL: A to su?

Članstvo u Schengenu i eurozoni. Bugarska je članica EU-a sada već šesnaest godina, no i dalje smo izvan tih organizacija. Smatram da je to velika šteta za moju zemlju, da je zbog političke neodlučnosti i niza drugih razloga propustila biti uporna i fokusirana na ove ciljeve koji su od velikog nacionalnog interesa. Ovako već dva desetljeća imamo problem s deviznim tečajem koji je povezan s eurom, odnosno fiksiran u odnosu na euro. Bilo bi daleko lakše i za poslovnu zajednicu i za obične ljude kada bismo bili članica eurozone.

NACIONAL: Ali i Bugarska i Rumunjska tehnički su spremne za Schengen i eurozonu već godinama. Europski parlament odavno je glasao da ih se primi. Dakle, postojali su i postoje neki drugi, politički razlozi.

Europski parlament glasao je za, ali nije Vijeće. A to je najsnažnija institucija unutar Europske unije koja tu odluku blokira. I opet dolazimo do problema jednoglasnog donošenja odluka. A u Vijeću Europske unije sjede zemlje članice, odnosno šefovi država i vlada i njihova je zadnja.

NACIONAL: Sjeverna Makedonija i Albanija dugo su čekale otvaranje pregovora za članstvo koji su otvoreni 2022., a sada Bugarska blokira njihov početak jer inzistira na tome da Bugari budu uneseni u Ustav Sjeverne Makedonije. Zašto se to događa, kakav je interes Bugarske u blokiranju Sjeverne Makedonije, koju je prvo blokirala Grčka?

Znam da ta spirala međusobnih sukoba i optužbi mora prestati jer šteti objema stranama. Ona ne šteti samo europskoj perspektivi Sjeverne Makedonije, već i bilateralnim odnosima koji su izuzetno važni za obje zemlje. Problem je da je Bugarska 2018. potpisala Sporazum o prijateljstvu, dobrosusjedskim odnosima i suradnji sa Sjevernom Makedonijom. I to prije svega zahvaljujući političkoj volji tadašnje socijaldemokratske vlade Zorana Zaeva. Zaev je bio vrlo hrabar lider, isto kao i grčki premijer Tsipras. Prije toga deset godina je premijer Gruevski uvijek govorio: sada nije vrijeme, sada nije trenutak, ljudi neće razumjeti. On nije htio da se to dogodi. No na kraju se dogodilo. U međuvremenu, čini mi se da nije došlo do dovoljnog napretka u implementaciji tog sporazuma. S druge strane, to je i bugarski problem. Jer nismo dovoljno jasno dali na znanje Europskoj uniji, a niti Sjevernoj Makedoniji, sve do posljednjeg trenutka, da taj Sporazum shvaćamo ozbiljno i što točno očekujemo. I onda kada smo stavili veto na početak otvaranja pregovora, to je došlo kao iznenađenje za obje strane, i za EU i za Sjevernu Makedoniju, što je antagoniziralo situaciju. Otada je, na žalost, došlo do pogoršanja bilateralnih odnosa. Ali to nije samo bilateralno pitanje. Lani smo svjedočili i nizu negativnih događaja koji ne mogu ignorirani ni EU ni Bugarska. Jer ako su osobe koje se osjećaju Bugarima ili su bugarske nacionalnosti pretučene samo zbog te činjenice, preko toga se ne može samo tako prijeći. Ako su bugarski kulturni klubovi zatvarani, to se isto tako ne može ignorirati. Ili kada bugarskim novinarima iz nekog razloga nije dopušteno da prijeđu granicu sa Sjevernom Makedonijom i tu se radi o kršenju ljudskih prava i europskih vrijednosti. Pitanje je kako pronaći neko prihvatljivo rješenje jer ova situacija nije dobra ni za koga.

NACIONAL: Hoće li se izborom nove bugarske vlade to promijeniti i hoće li se pronaći kompromis?

Nadam se da će parlament Sjeverne Makedonije moći izglasati promjene Ustava, iako dakako postoje i druga pitanja, a neka se odnose na povijest. Moramo vidjeti je li došlo do napretka u ispunjavanju tih uvjeta u stvarnosti i postoji li za to politička volja. Ali nadam se da će obje zemlje pokazati konstruktivan stav. No kao što rekoh, to mora biti obostrano. Znamo da nacionalisti s obje strane hrane jedni druge. Njima ovakve provokacije i sukobi trebaju kako bi politički postojali. Zato smo mi, Socijaldemokratska stranka Bugarske i podnijeli prijedlog promjena Ustava, za koje je VMRO–DPMNE do sada govorio da ih nikada neće podržati.

Novinarka Nacionala Zrinka Vrabec Mojzeš s bivšim je bugarskim premijerom razgovarala na konferenciji ‘Europska Hrvatska: retrospektive i perspektive’ koju je organizirao Tonino Picula. FOTO: Josip Jagić

NACIONAL: Što će biti s Albanijom ako se ova blokada Sjeverne Makedonije uskoro ne riješi?

Albanija je napravila vrlo značajan napredak. I ne bi trebala biti blokirana, za to nema nikakvih razloga. Nadam se da će te dvije zemlje dalje ići paralelno, ali ako to ne bude moguće i ako Albanija ispuni uvjete za otvaranje pojedinih poglavlja, ne vidim razlog da Albanija ne krene prva. To je dugi proces, a rezultat je, kao što znate, još prilično daleko.

NACIONAL: Rusija nastoji biti i dalje prisutna na Zapadnom Balkanu. Koliko nas to treba zabrinjavati: predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik ne skriva svoje prijateljstvo s Putinom koji ga je nedavno odlikovao, Srbija odbija nametnuti sankcije Rusiji jer Vučić isto pokušava sjediti na dvije stolice, Rusija utječe i na neke političke stranke u Crnoj Gori koja je unutar sebe podijeljena…

Nije samo Rusija zainteresirana za utjecaj na Zapadnom Balkanu. Tu su i ostali međunarodni čimbenici, poput Turske ili Kine. Kada je ostavljen prazan prostor, netko će ga sigurno pokušati zauzeti. A što se Rusije tiče, to je neizbježno jer Rusija ima tradicionalni utjecaj na Balkan i posebno dobre veze sa Srbijom i Crnom Gorom, kao i Republikom Srpskom. Nema potrebe ići u neke detalje te povijesti, ali povijest je vrlo materijalna sila jer je ona oblikovala odnose kakvi su danas, ali i kakvi će biti sutra, odnosno u budućnosti. Zato najbolji način da se suprotstavimo vanjskim utjecajima stranih faktora izvan EU-a jest da pokažemo kako je Europska unija ozbiljna u svojim namjerama. No tu se opet moramo vratiti realnostima. Jer usprkos svemu, smatram velikim uspjehom da je Hrvatska, usprkos zamoru proširenjem, nakon prvih deset zemalja, a onda i Rumunjske i Bugarske, na kraju ipak uspjela 2013. postati punopravna članica EU-a.

NACIONAL: To je bilo prije deset godina i to je bilo posljednje proširenje.

Točno, dugo je vremena prošlo. Ali isto tako Europska unija, ako želimo biti realistični, suočila se s nekoliko egzistencijalnih kriza. Prvo s ekonomskom 2008. koja je započela u SAD-u i onda se proširila na Europu. Ta je kriza uništila mnoge privatne tvrtke pa i javne sustave u državama članicama. Nakon toga nastupila je pandemija covida-19, a onda ruska agresija na Ukrajinu. To su objektivne činjenice izvan utjecaja političke volje. Ali ono što se sada događa kao jedan geopolitički pomak dokazuje da EU može preživjeti i biti uspješan jedino ako nastavi s proširenjem kao političkim projektom. U tom slučaju on će nastaviti zauzimati svoju poziciju u svijetu. Postoji naravno i druga strana, a to je da se sve odluke u EU-u donose vrlo sporo, zahvaljujući činjenici da se gotovo sve donose jednoglasno. Moramo o tome razmisliti vrlo ozbiljno i pronaći izlaz iz tog zastoja. Razumijem strah koji postoji u manjim državama. I u mojoj zemlji Bugarskoj oko tog pitanja postoje snažne emocije. Mnogi na jednoglasno odlučivanje gledaju kao na garanciju da će naš interes biti poštovan. A to često nije slučaj u mnogim pitanjima. To je razlog zbog kojeg mnoge zemlje odbijaju ideju o odlučivanju kvalificiranom većinom. No tako bi se odluke sigurno donosile brže.

NACIONAL: Potpredsjednik ste Odbora za vanjske poslove, koliko se EU treba bojati hibridnog rata, dezinformacija i uplitanja Rusije u demokratske procese i izbore. Naime, sljedeće su godine europski izbori na koje će Rusija nastojati utjecati.

Ne mislim da će Rusija, ili bilo tko drugi, utjecati na europske izbore na neki značajan način. Europski parlament se vrlo aktivno bavi pitanjem lažnih vijesti, ali i pitanjem slobode medija i regulacije medija. Trenutačno je u procesu donošenje zakona o stranim utjecajima na procese donošenja odluka u Europskoj uniji. No s druge strane, ne bih preuveličavao oruđe s kojim EU raspolaže na tom planu. A smatram da zabrana emitiranja nekih medija na prostoru EU-a nije rješenje za taj problem. Općenito govoreći, ako govorimo o slobodi medija, onda moramo omogućiti ljudima da sami donose zaključke uspoređujući različite izvore i poglede. Snaga demokracije je upravo u tome. Mi moramo osigurati uvjete za objektivne i slobodne medije koji će davati objektivne informacije. Moramo se suočiti s novim realnostima koje su izvan vanjskih utjecaja. Te su nove realnosti na internetu. Tamo se širi puno više lažnih vijesti koje dolaze iz tisuća različitih izvora, nakon toga trebamo osvijestiti i još jednu noviju realnost, a to je umjetna inteligencija. To je vrlo praktično pitanje jer umjetna inteligencija je tu i već se koristi. To je isto tako i moralno i etičko pitanje koje je i vrlo opasno. Mislim da bi prva stvar koju bismo morali znati kada koristimo nešto s interneta jest je li to produkt ljudskog uma ili umjetne inteligencije. Bit onoga što želim reći jest da smatram da su naše demokracije dovoljno zdrave da omoguće uvjete za poštene izbore za Europski parlament. Uvjeren sam u to. Ali postoji drugi problem. A to je sudjelovanje europskih građana, odnosno izlaznost na te izbore. Jer na prošlim europskim izborima 2019. prvi put u dva desetljeća je izlaznost porasla i bila gotovo 51%, što je vrlo pozitivan trend. Sada političari, osobito u novim zemljama članicama, moraju marljivo raditi na tome da taj trend zadrže.

NACIONAL: Europski parlament se protivi mađarskom predsjedanju Vijećem EU-a sljedeće godine zato što Mađarska krši europske zakone. Kakav je stav Bugarske?

Klub Socijalista i demokrata u Europskom parlamentu glasao je za takvu rezoluciju, iako ne smatram da će praktične posljedice te rezolucije biti prevelike. Jer, na kraju, kao što sam rekao, odluku donosi Vijeće Europske unije. No to je bio politički signal da velika većina u Europskom parlamentu vidi što se događa u toj zemlji i da ne možemo sjediti skrštenih ruku i to ignorirati. Jer iliberalna demokracija nije demokracija u koju mi vjerujemo. Mi vjerujemo u ono što bi demokracija trebala biti, a to je liberalna demokracija koja uvažava ljudske slobode, slobodu medija i vladavinu prava. Demokracija ne znači samo izbore jednom u četiri ili pet godina. Demokracija je trajni proces dijaloga između onih na vlasti i onih u opoziciji, civilnog društva i institucija. Demokracija uključuje i transparentnost i da vlast sluša javno mnijenje, tko god na njoj bio, kao i mnoge druge elemente koji utječu na razvoj mogućnosti za stvaranje boljeg društva i napredak zemlje u cjelini.

NACIONAL: Orban ne krije svoje prijateljstvo s Putinom i odbija mu nametnuti sankcije. Kakva je situacija u Bugarskoj, je li društvo podijeljeno kada je ruska agresija na Ukrajinu u pitanju?

Bugarska suosjeća s ljudima u Ukrajini koji pate. Jer svaki je rat velika tragedija. Za nas to je vrlo specifična i teška situacija jer mi smo u prijateljskim odnosima i s Ukrajinom i s Rusijom, čak bih rekao da volimo i jedne i druge, i Ruse i Ukrajince, zbog naših povijesnih, kulturnih, vjerskih veza s narodima za koje smatramo da su nam zaista bratski. Ne možete očekivati da će bugarsko javno mnijenje biti isto kao ono u Poljskoj ili u baltičkim zemljama, gdje povijesno gledaju na Rusiju kao na okupatora. U Drugom svjetskom ratu Rusi su bili osloboditelji za Bugarsku, a skulpture u čast ruskih vojnika još uvijek su po cijeloj državi. Naravno da u tom smislu postoji podijeljenost u svakoj europskoj zemlji. To što se Rusi i Ukrajinci sada bore, međusobno ubijaju i mrze, za mene je to prije svega veliki neuspjeh politike, uostalom kao i svaki rat. A za to ljudi plaćaju vrlo visoku cijenu. Jer iako se stvarni podaci kriju, mislim da već sada možemo govoriti o stotinama tisuća poginulih. Osim toga, ima vjerojatno isto toliko ranjenih i još više onih koji su izgubili svoje najmilije, svoje poslove, svoju životnu perspektivu. Što prije svijet pronađe način da prekine ovo ludilo i pronađe političko rješenje, to bolje. Bugarska će to sigurno podržati.

NACIONAL: Bugarsku je nedavno posjetio hrvatski predsjednik Zoran Milanović i izrazio svoje protivljenje slanju vojne pomoći Ukrajini kada je Hrvatska u pitanju. Kakva je pozicija Bugarske?

Socijaldemokratska stranka Bugarske je protiv slanja vojne pomoći Ukrajini. I zato ću još jednom naglasiti da trebamo tražiti političko rješenje. Znam da to u ovom trenutku zvuči potpuno nerealno i vjerojatno niti jedna strana sada ne želi političko rješenje jer i jedna i druga vjeruju da će pobijediti na terenu. Pročitao sam jednu knjigu koja se zove „Hodači u snu“ o početku Prvog svjetskog rata, koji tada nitko nije želio. Ali se na kraju ipak dogodio. Zato smatram da se prvo moramo zapitati što je krenulo krivo u posljednjih 20 godina da je došlo do ovog rata. Uvijek je najlakše okrivljavati samo rusku stranu koja i snosi najveću odgovornost jer je započela taj rat. To je agresija, nema sumnje. Međutim, moramo isto tako pokušati analizirati koji je to slijed događaja i odluka s obje strane doveo do ovoga. Moram vas podsjetiti da je predsjednik Zelenski izabran sa sloganom Donijet ću vam mir! Na žalost, u tome nije uspio iz različitih razloga. EU je uvijek bio snažan posrednik u rješavanju sukoba, ne samo unutarnjih, već i vanjskih. Ja razumijem da je EU morao pomoći Ukrajini svim sredstvima, financijski, humanitarno, vojno, šaljući novac za naoružanje i slično. Ali to ne pruža baš dobru perspektivu za pronalaženje rješenja i mi se moramo ponovo vratiti onoj prvoj ulozi posrednika u pregovaranju. Znam da to zvuči utopistički u ovom trenutku, ali sve ovisi o političkoj volji.

NACIONAL: Na konferenciji u Dubrovniku raspravljalo se o novoj strategiji proširenja. Zemlje Zapadnog Balkana u čekaonici su već 20 godina. Koliko je u vremenima ruske agresije na Ukrajinu i širenja ruskog utjecaja na neke od zemalja regije, poput Srbije i Crne gore, važno da se taj proces ubrza?

To je općenito važno, čak i izvan konteksta ruske agresije na Ukrajinu, zbog niza razloga. Treba samo jednostavno pogledati na kartu i jasno je da bez završetka procesa proširenja na Zapadni Balkan EU nije cjelovit. A to je, usput rečeno, ono što je bilo obećano na samitu EU-a u Solunu 2003. Bez završetka tog procesa ostaje velika rupa na europskoj karti, što je jednostavno neprirodno. I ne samo zbog zemljopisnih, već i mnogih drugih razloga. Radi se o zemljama koje dijele istu povijest, tradiciju, kulturu, vrijednosti. To obećanje mora biti ispunjeno.

NACIONAL: Ali obećanje nije ispunjeno 20 godina.

Naravno, moramo biti i realni u našim procjenama procesa, jer postoje dvije točke gledanja. S jedne strane, to je gledište Europske unije. Nije nikakva tajna da je nakon proširenja na deset novih zemalja 2004. nastupio određeni zamor. A to je bilo nešto što je bilo gotovo neizbježno jer je to proširenje dramatično promijenilo konstrukciju Europske unije, bez promjena mehanizama njenog funkcioniranja. Kada su se pridružile Bugarska i Rumunjska 2007., već je naš proces pristupanja bio znatno drugačiji i teži, pred nas je bilo postavljeno daleko više zahtjeva u usporedbi s prvih deset zemalja. A onda je i za Hrvatsku proces bio još teži i kompliciraniji. Za nas, kada smo otvorili neko poglavlje i kada smo se obvezali da ćemo ispuniti sve zahtjeve iz njega, ono je bilo zatvoreno. Hrvatska je dobila one famozne benchmarkse, odnosno mjerila koja je morala ispuniti kako bi se poglavlje zatvorilo. Dakle, vaše članstvo je bilo teško zarađeno kroz provođenje navedenih reformi tijekom trajanja pristupnog procesa.

NACIONAL: Ali ako se toliko godina oteže s obećanjem, onda i interes za članstvo u EU-u u javnosti pada.

Točno, i to se može vidjeti u mnogim zemljama Zapadnog Balkana. Entuzijazam i podrška ulasku u EU koji su postojali prije dvadesetak godina sada počinju nestajati. To je logično jer ljudi nemaju strpljenja, oni imaju svoje živote i ne mogu čekati do beskraja. Ljudi vjerojatno misle – u redu, ne uzimaju nas ozbiljno i zato više i nisu tako optimistični oko ulaska u EU.

NACIONAL: Bugarska i Rumunjska ušle su u EU 2007., Hrvatska 2013., Mađarska i Poljska i ostale zemlje istočnog bloka 2004. Iako je članstvo donijelo ekonomski prosperitet, u mnogim zemaljama došlo je do nazadovanja kada su u pitanju slobode medija, ljudska i manjinska prava, vladavina prava. Dok je postojao monitoring, implementirale su europsko zakonodavstvo, a otkad su članice rade što hoće. Hrvatska, na primjer, rekorder je po SLAPP tužbama. Kako to komentirate?

Moram reći da nisam stručan za to područje, jer sam potpredsjednik Odbora za vanjske poslove. No ono što mogu reći iz iskustva moje zemlje, kada smo se pridruživali EU-u, vjerovali smo da će, kada jednom dostignemo taj cilj, sve biti u redu, demokracija će biti ostvarena i da je to nepovratno. Vjerojatno je takav slučaj bio i s Hrvatskom i mnogim drugim zemljama, poput Poljske ili Mađarske, gdje jasno uočavamo preokret, odnosno okretanje prema autoritarnim režimima i politikama koje su protiv europskih vrijednosti. O tome je Europski parlament velikom većinom zauzeo vrlo jasnu poziciju, kada smo uočili kršenje vladavine prava, slobode medija. Poduzet je niz konkretnih akcija, a koliko znam, u ovom trenutku Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove upravo radi na prijedlogu zakona koji se bavi upravo transparentnošću vlasništva nad medijima i medijskim slobodama. To bi trebao biti još jedan alat Europske unije. Međutim, demokracija je prvenstveno unutarnji proces i ona ne može biti nametnuta izvana. Ona se ne može uvesti.