“Mi u našoj odluci nismo govorili o tome je li Ivo Sanader kriv ili nije, već da nije imao pravično suđenje. Suština obrazloženja svodi se na to da nije dokazan koruptivni sporazum između Hernádija i Sanadera o tome da je Sanader primio novac. Drugo, već u odluci smo istaknuli da odluke domaćih sudova, uključujući i one Ustavnog suda, ni na koji način ne obvezuju arbitražne sudove jer oni po pravilima međunarodnog prava provode postupak, izvode dokaze i utvrđuju činjenice”, rekao je i dodao da, prema tome, odluka Ustavnog suda nije mogla utjecati na to da je Hrvatska izgubila arbitražu.

“Međutim, neodgovorni političari, istaknuti suci i pojedini novinari tvrdili su da je Hrvatska izgubila spor zbog odluke Ustavnog suda, da smo korumpirani, veleizdajnici… USKOK je morao ispitivati imovinu svih ustavnih sudaca da bi na kraju utvrdio da, naravno, nikakve korupcije nije bilo. Ali poslije se nije istraživalo tko je tezu o ‘korumpiranom Ustavnom sudu’ pustio u javni prostor. Nakon svega postavlja se pitanje hoće li se netko ispričati Ustavnom sudu. Naravno da neće, niti to očekujemo, a niti bi nam takva isprika bilo što značila. Naša odluka pokazuje da svatko, ali baš svatko, ima pravo na pravično suđenje”, istaknuo je pa dodao da je njihova satisfakcija izjava tadašnjeg predsjednika Europskog suda za ljudska prava Guida Raimondija, bivše hrvatske sutkinje tog suda Nine Vajić i sutkinje Ksenije Turković, koji su pohvalili Ustavni sud jer primjenjuje Europsku konvenciju o temeljnim ljudskim pravima i kao preteču primjene europskih standarda u Hrvatskoj.

“Moram reći da je odluka u predmetu Sanader jedna od najboljih odluka koje je Ustavni sud u bivšem sastavu donio i služi na čast i bivšoj predsjednici Jasni Omejec i svim ustavnim sucima koji su sudjelovali u njezinu donošenju”, rekao je Šeparović pa potom objasnio i što je točno, po njemu, bilo pogrešno u Turudićevoj presudi Sanaderu: “Nismo analizirali iskaz ni jednog svjedoka pa ni Ježića, niti druge dokaze. Samo smo utvrdili da je dokazni postupak postavljen naopako. Umjesto da je dokazivan tzv. koruptivni sporazum – što su se, kada i gdje dogovorili o navodnom mitu – izvodio je dokaze na okolnost da su ugovori Hrvatske s MOL-om štetni za Hrvatsku pa je temeljem toga što su ti ugovori štetni zaključio da je Sanader korumpiran. Ustavni sud je rekao da je to pogrešan način dokazivanja i to je u skladu s ovlašću Ustavnog suda koja proizlazi iz prakse Europskog suda. Dakle, da ukazuje na koji je način postavljen dokazni postupak. Jesu li pravila dokaznog postupka pravilno korištena, a ne što je koji svjedok rekao, je li njegov iskaz istinit ili ne, jer to nije stvar Ustavnog suda, već posao redovnih sudova.”