Primorsko-goranski savez (PGS) regionalna je stranka prepoznatljiva i na hrvatskoj političkoj sceni, a na predstojeće lokalne izbore izlazi s 11 kandidata za gradonačelnike i načelnike. Jedna od kandidatkinja je Senka Šubat, široj javnosti poznata kao prva žena načelnica jedne policijske uprave te kategorije u Hrvatskoj, one Primorsko – goranske u kojoj je provela čitav radni vijek. S te je dužnosti po isteku mandata 2018. godine magistrica pravnih znanosti Senka Šubat otišla u mirovinu, no umjesto da “miruje” politički se angažirala i kreće u utrku za gradonačelnicu Bakra, grada koji , u inače ‘crvenoj’ Primorsko-goranskoj županiji, vodi HDZ-ovac Tomislav Klarić i na ovim izborima želi i peti put postati gradonačelnik.

Nacional: Nedavno je aktualni gradonačelnik Bakra, govoreći o konkurenciji, rekao da se „PGS pojavi svake četiri godine, uvijek s novim kandidatom koji se tek učlani“, što je jasna aluzija na vas. Što je vaš odgovor ?

Aktualni gradonačelnik dobro zna gdje sam i što radila pa bi trebao i znati da moj politički angažman u bilo kojoj stranci nije bio moguć. Bio je nespojiv s poslom koji sam radila i ova njegova primjedba zapravo nema smisla i ne znam čemu služi, osim da PGS i mene osobno diskreditira. Kao simpatizer politike koja razvija regionalizam pristupila sam PGS-u kad sam otišla u mirovinu i angažirala sam se kada mi je dojadila podjela na vladajuće i sve nas ostale.

Nacional: Bakar se već godinama svrstava među najuspješnije gradove u Hrvatskoj, ima Industrijsku zonu koja mu donosi značajne prihode, iz vašeg programa se isčitava da tu uspješnost stanovnici ipak ne osjećaju?

Istina, ima Industrijsku zonu, ali Bakar nije samo Industrijska zona. U tom istom zaleđu naselja nemaju davno obećanu kanalizaciju, a komunalna infrastruktura kakva se gradi na području zone, neophodna je na cijelom području. Svima su puna usta poduzetništva i gospodarstva, u tom segmentu nužan je partnerski odnos sa svim investitorima, ne samo onima zainteresiranim za Industrijsku zonu već treba poticati male poduzetnike, obiteljske tvrtke, male servise, OPG-ove. Oni su već prije puno godina istaknuli svoje potrebe i nužnost izgradnje poslovnih prostora, mnogi gradovi su to već davno ostvarili iz proračuna ili fondova, a takav projekt kod nas tek započinje. Proširenje lokalnih, nekad kolskih putova, mora biti jedan od prioriteta. Još uvijek imamo ruglo od ostataka koksare, odnosno plato, ogroman devastirani prostor na rubu grada koji pod hitno treba iskoristiti, naravno u dogovoru s državom koja je vlasnik zemljišta, ali prošlo je već puno godina i građani Bakra i okolice trpe samo nova onečišćenja. Zbrinjavanje otpada nije riješeno na odgovarajući način, brzi internet, osnovne stvari koje čine kvalitetni život ljudima. Lokalna vlast na prvom mjestu mora svojim stanovnicima osigurati uvjete da im svakodnevni život bude lakši. Tek primjera radi, na području Bakra nema banke, a ljudima banka treba. Treba im i tržnica, ribarnica, mesnica, subvencionirani vrtić i produženi boravak za djecu prema potrebama zaposlenih roditelja. Naravno, tu je još niz projekata u kulturi, sportu, ekologiji, stambenom zbrinjavanju, turizmu. Voditi grad ne znači baviti se visokom politikom, nego građanima i njihovim potrebama. Nitko tko obavlja javnu funkciju izabran od strane građana i upravlja našim financijskim sredstvima i resursima ne smije staviti interes političke stranke kojoj pripada ispred interesa građana.

Nacional: Koji je vaš najvažniji projekt, od onih koji se odnose na poboljšanja kvalitete života ljudi, koji namjeravate, postanete li gradonačelnica, brzo ostvariti?

Uprava koju građani plaćaju mora biti brza, učinkovita i dostupna građanima, jer je ona tu prvenstveno zbog njih. Radno vrijeme u gradskoj upravi Bakra nužno je bolje prilagoditi zaposlenima, omogućiti im da i kad dođu s posla mogu u mjerodavnim službama biti primljeni, a da ne govorimo da je pristup invalidnim osobama zbog nedostatka lifta onemogućen. Isto tako nije teško organizirati dolazak djelatnika suda, bilježnika i drugih službenih osoba u prostorije koje bi Grad osigurao. Ukratko, kroz sustav gradske uprave nužno je uspostaviti komunikaciju s nadležnim institucijama od sudova, Porezne uprave, HZMO, HZZO, MUP i drugih institucija da građani i poduzetnici imaju mogućnost bržeg ostvarivanja svojih prava i time im olakšati administrativni dio oko ostvarivanja prava što štedi i vrijeme i novac, a istodobno rasterećuje prenatrpane urede nadležnih institucija u sjedištu Primorsko-goranske županije. To je naizgled sitna promjena, čak se ne može nazvati projektom, jer kad se kaže projekt svi odmah pomisle na velike zahvate, ali kroz takve promjene ljudima se konkretno pomaže, nisu potrebne nikakve “veze” da bi građani ostvarili svoja prava i to sam uz silne napore provela i na razini uprave kojom sam rukovodila. Uz to, građanima moraju biti dostupne i naglašavam, razumljive, sve informacije o trošenju njihovog novca na vrlo transparentan način, kao što već imaju neke općine i gradovi u Hrvatskoj putem online aplikacija. Podaci o broju i strukturi zaposlenih u gradskoj upravi i poduzećima, posebno načelnika kao i njihove kvalifikacije te natječaji za zapošljavanje u upravi i poduzećima Grada moraju biti dostupni svim stanovnicima grada i okolice.

Nacional: Više puta dosad isticali ste da želite okupljati sve ljude, bez obzira na stranačku pripadnost, jer je sada na djelu podjela na „vaše i naše“ i presudna je upravo boja stranke, a ne stručnost. Možete li to pojasniti?

Kandidaturom i sastavom liste pokazali smo naše opredjeljenje da su stručni i pošteni ljudi prije svega. Na listi PGS-a  Bakar kandidati su različiti po obrazovanju, godinama i nacionalnosti, sedam je žena i šest muškaraca, jedan kandidat je nezavisan, a prosjek starosti je 43 godine i 73 posto su visokoobrazovani. Budućnost pripada mladima i to je vidljivo iz liste, na nama je da im za to stvorimo priliku i damo temelje. Moj stav je da na lokalnoj razini radi boljeg razvoja moramo više uvažavati mišljenja i interese svih građana i s tim ciljem zajedno surađivati, bez podjela, jer smo zbog isključivosti i podjela do sada izgubili previše dragocjenog vremena i uzrokovali odljev mladih i obrazovanih ljudi, koji nisu otišli iz zavičaja samo zbog radnog mjesta, nego i kompletnog stanja u društvu i nemogućnosti napredovanja temeljem svog znanja i rada. Rotori i zgrade bez ljudi ne znače puno, naša se mjesta zbog takvih investicija nisu demografski unaprijedila kao što je to primjer u nekim drugim sredinama, koje nemaju industrijske zone i bazirale su se na razvoj poduzetništva i brzu i učinkovitu upravu praćenu transparentnošću trošenja novca kojim upravljamo po ovlasti svih građana, a ne samo onih koji su eventualno za nas glasali. Smatram da svi zajedno možemo i moramo više i da ćemo znati da smo uspjeli samo onda kada zaustavimo daljnje iseljavanje iz Hrvatske i stvorimo preduvjete za povratak mladih u svoj zavičaj.