Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu obilježava 150 godina od otvorenja zgrade kazališta, a taj veliki događaj obilježavat će se cijelu sezonu. Prva premijera, 23. rujna, bit će ‘’Grofica Marica’’, a ansambl će ove sezone izvesti čak četiri praizvedbe. O obljetničkoj sezoni i svom novom angažmanu – ravnateljici dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara – govori Senka Bulić, intendantica varaždinskog HNK. Senka Bulić hrvatska je glumica i kazališna redateljica rođena u Splitu 1964. godine. Studij glume završila je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Bila je angažirana u splitskome HNK u sezoni 1985./86., a potom je surađivala u Gradskom dramskom kazalištu Gavella, Teatru &TD, u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, ljubljanskom Miniteatru i drugdje. U Zagrebu je 2001. utemeljila kazališnu družinu Kazalište Hotel Bulić, od 2006. do 2010. bila je ravnateljica Scene Gorica u Velikoj Gorici, a 2011. Drame Splitskoga ljeta. Od 1. ožujka 2022. izabrana je za intendanticu Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu, a uz tu funkciju obavljat će i onu ravnateljice dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara.

NACIONAL: Uskoro je premijera predstave ‘’Grofica Marica’’ kojom HNK Varaždin obilježava 150 godina od otvaranja zgrade. Kad je premijera i o kakvoj je predstavi riječ?

‘’Groficu Maricu’’ radimo u koprodukciji s Operom b.b. Ronalda Brausa. Premijera je 23. rujna. ‘’Grofica Marica’’ je vjerojatno omiljeno djelo Emmericha Kálmána, a među varaždinskom publikom uživa kultni status. Nakon što je prvi put izvedena u Beču, postala je kazališni hit diljem svijeta. Priča o ljubavi, patnji, ponosu, predrasudama, lažnim identitetima. U varaždinskoj izvedbi ‘’Groficu Marcu’’ igraju Lidija Horvat Dunjko i Tanja Ruždjak u alternaciji, ostali solisti su Nenad Tudaković, Ronald Braus, Matic Zakonjšek, Irma Dragičević, Dorian Stipčić, Zvonimir Ivanović, Blanka Tkalčić. Dirigent je Igor Vlajnić, a redatelj Dejan Jakovljević.

NACIONAL: Stoljeće i pol varaždinskog HNK, mnogo je to godina. Hoćete li to obilježiti, koliko je velika ta brojka 150?

Obilježavamo veliku obljetnicu čitavu godinu, a posebno u rujnu kad je prije 150 godina i otvorena zgrada, pravi arhitektonski biser. Započeli smo Danima otvorenih vrata u okviru kojih smo igrali osam naslova s repertoara, a nastavljamo s ‘’Groficom Maricom’’. U povodu obljetnice organiziramo svečani koncert Varaždinskog komornog orkestra. Dodijelit ćemo nagradu Tomislav Lipljin za najbolju glumicu i glumca ansambla koju smo ove godine uspostavili i nazvali po legendarnom varaždinskom glumcu. Obljetnica je povod i za predstavljanje specijalnog izdanja poštanske marke. Uskoro izlazi i monografija kojom ćemo rezimirati impozantni kazališni život.

Senka Bulić 1. ožujka 2022. izabrana je za intendanticu Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Što planirate za ovu jubilarnu sezonu?

Jedan od najiščekivanijih događaja je praizvedba predstave ‘’Slučaj vlastite pogibelji’’ prema najnovijem romanu Kristiana Novaka. Predstavu režira Ivan Plazibat, a igra skoro cijeli ansambl. U koprodukciji s HNK Ivana pl. Zajca izlazimo s baletnim naslovom ‘’Sad i nikad više’’. Koreografi su Maša Kolar i Jeroen Verbruggen. Slavni Paolo Magelli režira Shakespeareov ‘’San Ivanjske noći’’, premijera je krajem studenoga. U ovom dijelu sezone rade i Damir Martinović Mrle i Varaždinski folklorni ansambl na istraživanju tradicije i suvremenih glazbenih i plesnih izvedbenih mogućnosti. Bojan Đorđev režira ‘’Režim iscjeljenja’’, novi tekst nagrađivane autorice Tanje Šljivar koji se bavi ljudskom potragom za smislom u postpandemijskoj, distopijskoj budućnosti. U lutkarsko-dramskom projektu ‘’Šapat duše’’ Tamara Kučinović bavit će se temom migracija, ljudima koji su u potrazi za boljim životima i našim odnosom prema njima. Još jedna od praizvedbi je i postavljanje teksta ‘’Kisela krv’’ mlade autorice Ivone Marciuš u režiji Marine Pejnović. Kritika je to patrijarhalnog sistema kroz priču o životu triju generacije žena. U opernom dijelu programa radimo ‘’Aidu’’ u dramaturškoj obradi i režiji Marina Blaževića s nekim od naših najboljih solista. Paolo Tišljarić će režirati ‘’Mačku na vrućem limenom krovu’’, kultni naslov Tennesseeja Williamsa. Za kraj sezone radimo ‘’Elektru’’ u adaptaciji Lade Kaštelan koju postavlja Livija Pandur.

NACIONAL: HNK Varaždin imao je veliku važnost, posebno 1980-ih godina, ali posljednjih desetljeća kvaliteta i važnost tog kazališta se značajno snizila, koji su razlozi za to, prema vašemu mišljenju?

Unutar tako velikih razdoblja uvijek postoje periodi koji se pamte kao manje ili više značajni. Te procjene ovise o umjetničkom, društvenom kontekstu, odnosu publike prema repertoaru. Vođenje kazališta zahtjevan je, odgovoran i rizičan posao koji može dovesti do kreativnih vrhunaca, ali i razočaranja. Povremeno sam pratila varaždinski repertoar pa nisam imala uvid u sve okolnosti.

NACIONAL: Vašim je dolaskom na mjesto ravnateljice HNK Varaždin zaista zabljesnuo, u ansambl ste primili nekoliko sjajnih već etabliranih glumaca, već se osjetilo da se drugačije radi. Zašto ste odlučili prijaviti se za ravnateljsko mjesto?

U svakom svom angažmanu sam s punim potencijalom i odgovornošću. Od ranijih vođenja kazališta u Velikoj Gorici, dramskog programa Splitskog ljeta, rada na nezavisnoj sceni pa do novih izazova u Varaždinu i Dubrovniku. Veliki potencijal je sjajan glumački ansambl koji je sposoban za velike redatelje, naslove. Na repertoaru su i klasici i novi autori. Ove godine radimo, primjerice, četiri praizvedbe. Bitno je na koji način nekoga smještate u svoj koncept. Želim s umjetnicima i publikom stvarati interes za probleme i dileme koje danas imamo. Tako se jedino može raditi relevantan repertoar koji publika ne zaobilazi nego podržava.

NACIONAL: Kako ste vidjeli kazalište kojem ste na čelu, što vam je želja ili plan napraviti do kraja mandata? Kakvo bi kazalište trebalo biti HNK u Varaždinu?

Varaždinsko kazalište vidim kao važno na više razina. Bitno mi je da svi koji stvaraju u kazalištu osjećaju izazov i odgovornost prema repertoaru. Želim mjesto koje je publici Varaždina važno, ali koje širi utjecaj na susjedne gradove, regije, želim da dobije relevantan status na nacionalnom nivou, ali i međunarodno.

NACIONAL: Ali već neko vrijeme govori se o tome da je Hrvatska premala da bi imala četiri nacionalna kazališta, a da HNK u Varaždinu kao peto nikako ne bi trebalo imati status nacionalnog. Kako komentirate te izjave?

Već se dosta raspravljalo o načinima na koji bi nacionalna kazališta trebala funkcionirati, o tome kakav je model zadovoljavajući i potreban Hrvatskoj. Najvažniji su, po mojemu mišljenju, visoko postavljeni kriteriji u postavljanju repertoara i način uspostave odnosa kazališta prema području u kojem ima dominantan utjecaj. To je po meni i inače najvažniji kriterij procjene važnosti i potrebe kazališta. Ako nacionalna kazališta produciraju program kojim održavaju živ odnos s tradicijom i suvremenošću, njihov utjecaj raste.

NACIONAL: Prihvatili ste funkciju ravnateljice dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara, zašto? Je li to bio izazov, prilika koja se ne propušta?

To je svakako izazov, vođenje segmenta dramskog programa na tako velikom i važnom festivalu. Intendantica Martina Filjak me pozvala, dugo smo razgovarale o njenoj ideji vođenja Igara i mjestu dramskog programa nakon čega sam prihvatila angažman. Radimo na kreiranju repertoara kojim želimo osigurati najbolje za Dubrovnik.

NACIONAL: Rekli ste da planirate ostati intendantica u Varaždinu, hoće li to biti moguće?

Takva praksa već postoji, radi se o umjetničkom vodstvu pa je moj angažman u Dubrovniku moguć uz vođenje kazališta u Varaždinu.

NACIONAL: Kako vidite Dubrovačke ljetne igre? Već više od desetljeća DLJI gube svoj značaj, sve je manje lokacija koje su opcije za održavanje programa, puno je to problema. Što vam je u fokusu kad je dramski program u pitanju?

Od umjetničkog vodstva Dubrovačkih ljetnih igara postoje uvijek velika očekivanja. Traži se mjera u odnosu tradicije i suvremenog. Dubrovčani pamte važne periode Igara i na taj način mjere nečiji mandat. Ulazak u takva očekivanja je uzbudljiv, rizičan, ali može donijeti novu kvalitetu. Zbog turizma se drastično promijenio način života na obali, ali se preko Igara mogu sačuvati mnoge lokacije, otkriti i nove.

NACIONAL: Suradnja DLJI-ja s mladim neafirmiranim glumcima izvrsna je i to treba nastaviti, ali i druga kazališta se moraju uključiti u to da se tim ljudima da prilika. Kakvo je vaše razmišljanje po tom pitanju?

Problem je u velikom broju glumaca u odnosu na mogućnosti rada u Hrvatskoj. Imamo nekoliko akademija iz kojih izlazi jako puno mladih ljudi s nesigurnom perspektivom. I sama sam upisala Akademiju kao svoj jedini izbor pa razumijem želju za glumačkim poslom. Taj izbor nažalost nosi i sve rizike koje treba prihvatiti. Većinu sam karijere provela na nezavisnoj sceni i znam da vam nitko ne može jamčiti sigurne uvjete rada. To je potrebno osvijestiti vrlo rano.

NACIONAL: Da, dugo ste bili nezavisna umjetnica, a i ravnateljica Hotela Bulić, koliko je teško biti na nezavisnoj sceni? Kako se može pomoći i hoćete li možda iskoristiti, možete li, svoju poziciju na DLJI-ju da urgirate prema ministrici?

Dugo sam bila na nezavisnoj sceni na kojoj sam funkcionirala u projektima koje su podržavali Grad Zagreb i Ministarstvo kulture i medija. Zajedno sa svojim suradnicima sam intenzivno radila na mogućnostima opstanka jer su uvjeti na nezavisnoj scene nesigurni, teško je osigurati kontinuitet. Rad u takvim uvjetima moguć je uz silni entuzijazam i potpuno razumijem kolege koji ne mogu dugoročno prihvatiti takvu poziciju. Produkcijski uvjeti su otežavajući, ali umjetnički je to često bila slobodnija pozicija, u izboru naslova, suradnika. Jedno od rješenja za umjetnike na nezavisnoj sceni je jače poticanje višegodišnjih projekata koji će jamčiti kontinuitet, ali isto tako i osiguravanje mogućnosti rada umjetnika u edukativnim procesima koji mogu biti rješenje za angažman dijela kolega.

NACIONAL: Spomenuli ste Ministarstvo kulture i medija, kakvim vidite dosadašnji mandat Nine Obuljen Koržinek?

S ministricom i njezinim timom iz Ministarstva uspješno surađujemo na pitanjima funkcioniranja nacionalnih kazališta. Primjerice, povezanost nacionalnih kazališta se u zadnjih godinu dana jako povećala zbog programa razmjene koje je iniciralo Ministarstvo kulture i medija. Publici je na taj način osiguran uvid u najbolje predstave iz različitih kazališta, a kazalištima model koji mijenja dinamiku odnosa i otvara nove mogućnosti suradnje.

NACIONAL: Kakvi su vam planovi?

Potpuno sam posvećena radu u kazalištu, razmišljanjima o budućim projektima, razgovorima s mnogim umjetnicima za koje bih voljela da rade u kazalištu koje vodim. Jedva nalazim vrijeme za opuštanje, ali kazalište traži punu posvećenost koja osigurava i veliku satisfakciju.