Usprkos svim nedaćama i potresu koji je ugrozio prostor ambijentalnog teatra na Gvozdu, od 2. do 7. srpnja održat će se i Deveto izdanje Festivala Miroslav Krleža, čiji je inicijator, autor i ravnatelj krležijanac Goran Matović. Ove će se godine programi iznimno održavati u atriju Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže, a u fokusu programa je Krležin ranjeni Zagreb. Partner Festivala je Dramsko kazalište Gavella, čija je zgrada također stradala u potresu i čiji umjetnici će se pridružiti u realizaciji mnogih naslova izuzetno bogatog programa.

Festival u četvrtak, 2. srpnja u 21 sat, otvara Rade Šerbedžija koji u programu „Sjećanja Krležinih suvremenika“ izvodi svoj autorski projekt „Moj obračun s njima“. Dragan Despot u petak i subotu, 3. i 4. srpnja, izvest će svoju već proslavljenu monološku fresku „Na rubu pameti“ , dok će Ecija Ojdanić u nedjelju, 5. srpnja, sa svojim kazalištem Moruzgva izvesti monodramu ‘’Bobočka’’. Na festivalu sudjeluje i HNK Varaždin dramom „Maskerata“, u ponedjeljak, 6. srpnja, u režiji Ivana Planinića, dok HNK Mostar u svom gradu predstavlja „Kraljevo“ u režiji Ivana Lea Leme, čime festival počinje širenje svog prostora i na regiju. U popratnom festivalskom programu najavljen je niz zanimljivih događaja – poput promocije reprinta Krležine knjige ‘’Tri kavaljera frajle Melanije: Staromodna pripovijest iz vremena kad je umirala hrvatska moderna’’ iz 1920., Snješka Knežević autorica je performansa ‘’Zagreb Kamila Emeričkog’’, a Boris Svrtan uz podršku glumaca Gavelle prema vlastitom izboru čita fragmente iz ‘’Zastava’’.

Program obuhvaća i dvije izložbe, ‘’Krležini rukopisi u NSK’’ i ‘’Dijalozi – Josip Vaništa/Miroslav Krleža’’, uz suradnju Moderne galerije, zatim susret ‘’Krleža na talijanskom’’, uz sudjelovanje Silvija Ferrarija i Silvija Ziliotta, a u programu ‘’Sjećanja Krležinih suvremenika’’ nastupa i Zlatko Vitez. Festival tradicionalno završava gastronomsko-nadrealističkim susretom ‘’Doručak kod Krleže’’ 7. 7. u 7 sati ujutro, na dan i u vrijeme Krležina rođenja.

U programu ovogodišnjeg Tjedna Miroslava Krleže, u utorak, 7. srpnja, sudjeluje i Senka Bulić, sa svojim koncertnim čitanjem baziranim na Krležinom „Djetinjstvu u Agramu“. Kazališna, televizijska i filmska glumica i redateljica, osnivačica kazališta ‘’Hotel Bulić’’ Senka Bulić u svojoj je višedesetljetnoj umjetničkoj karijeri uvijek izazivala veliku pažnju javnosti.

Od 2006. do 2010. bila je ravnateljica velikogoričkog Pučkog otvorenog učilišta, odnosno Scene Gorica koju je svojim provokativnim programima i predstavama preporodila. Godine 2015. trebala je postati ravnateljica Splitskog ljeta, no zbog pritiska politike i grada, tadašnja ministrica kulture Andrea Zlatar u posljednji je tren promijenila tu odluku. Zbog uplitanja politike, Senka Bulić odustala je i od kandidature za intendanticu šibenskog HNK i osnovala vlastito kazalište.

NACIONAL: Kako je došlo do suradnje s Festivalom Miroslav Krleža u ovim izvanrednim postkorona okolnostima?

Prihvatila sam poziv Gorana Matovića, kolege čija mi upornost i entuzijazam imponiraju. Uvjerena sam da je njegova motivacija ključ uspjeha ovog festivala koja omogućuje bavljenje Krležom analitično, slojevito, iz različitih perspektiva.

NACIONAL: Radite koncertno čitanje bazirano na Krležinu „Djetinjstvu u Agramu“, knjizi koju je pisao ratne 1942., kao pedesetogodišnjak koji se s nostalgijom sjeća sretnijih vremena. Na koji način ste adaptirali tekst, kako su podijeljene uloge?

‘’Djetinjstvo u Agramu’’ predstavlja Krležine ishodišne slike i fascinacije, ono iz čega se razvio veliki opus. Adaptaciju radi Ana Prolić. Zbog kratkog vremena koje imamo projekt smo koncipirali kao koncertno čitanje koje nastaje u suradnji s Gradskim kazalištem Gavella. Radim s nizom sjajnih glumaca. Tu su Filip Križan, Andrej Dojkić, Siniša Ružić, Ana Kvrgić, Franjo Dijak, Tena Nemet Brankov. Glazbeni izvođači su Lucija Barišić i Matija Antolić.

NACIONAL: Uvijek postoje neke paralele sa suvremenošću, osobito kad je Krleža u pitanju, on je tada bio ogorčen, razočaran i u komunizam i u Jugoslaviju, prestravljen ustaškim NDH… pa je bježao u djetinjstvo. Je li to prikazano u predstavi?

Krleža je uvijek suvremen. Teško je na žalost biti suvremeniji od njega, a da to ne završi u naivnom igrokazu. Mi ćemo se posvetiti njegovoj velikoj misli i voluminoznoj rečenici. Bavimo se materijalom u kojem tematiziramo djetinjstvo.

‘’Djetinjstvo u Agramu’’ zauzima specifično mjesto u memoarsko-dnevničkom djelu Krležina opusa. Naime, u autobiografskoj prozi ‘’Djetinjstvo’’ Krleža bilježi kako je kao dječak jedne vizionarske noći kršćanski kreacionizam zamijenio Darwinovim evolucionizmom: deteleogizirao je sliku Čovjeka i sveo je na materiju, što mu je objavilo sumrak bogova i historijskoga patosa. Svakako namjeravam iduće godine od ove minimalne intervencije na ‘’Djetinjstvu’’ proširiti koncept i adaptaciju na veći opus.

NACIONAL: Je li vam žao da se ove godine Festival neće održavati na Gvozdu koji je stradao u potresu, i što bi Grad Zagreb i država trebali napraviti da taj prostor doista postane memorijalni i multimedijalni centar koji bi privlačio ne samo „krležijance“ i intelektualce, već i turiste i to tijekom cijele godine?

Šteta je što program nije u prostoru na Gvozdu, ali prostor Leksikografskog zavoda je također Krležino mjesto, potpuno ispravno odabrano kao alternativni prostor. S obzirom na to da donedavno nismo znali hoće li ikakav program biti moguć, sretni smo da se festival postavlja u ovako ambicioznom obliku. Treba inzistirati da se prostoru na Gvozdu osiguraju uvjeti koji će ga pretvoriti u mjesto koje je cijelu godinu dostupno svima koji se ozbiljno žele baviti Krležom. U fokusu festivala je Krležin Zagreb, a u odnosu prema tom prostoru i Krležinu nasljeđu iščitavamo naša današnja očekivanja.

NACIONAL: Uvijek ste tumačili uloge snažnih žena, od Medeje, Fedre, Crne kraljice, Jackie Kennedy, do Dame s kamelijama i Patti Smith. Jeste li s organizatorima Festivala Miroslava Krleže razgovarali o nekom projektu u kojem biste zaigrali neki od Krležinih ženskih likova?

Zbilja, u tom popisu ženskih likova koje sam interpretirala, od antičkih tragičnih junakinja do suvremenih heroina iz opusa Heinera Mullera ili Elfriede Jelinek nema Krležinih junakinja. Ali zanimaju me i režijski i glumački, radi se o velikim dramskim likovima. ‘’U agoniji’’, primjerice Laura, jedan od najkompleksnijih ženskih likova u našoj književnosti. Senzibilni, rafinirani dijalozi koji više nisu česti na našim scenama.

NACIONAL: Politički ste angažirana glumica i redateljica, iako nikada niste pripadali nijednoj političkoj stranci. Pa ipak, politika vas je postavljala i smjenjivala s raznih funkcija: s pozicije ravnateljice Teatra u Velikoj Gorici koji ste preporodili, s pozicije ravnateljice Splitskog ljeta, prilikom imenovanja za intendanticu HNK u Šibeniku… Osjećate li u svom poslu da ste „politički obilježeni“?

Eto moram priznati da sam iz potpuno drugih razloga ulazila u takve angažmane. Uvijek sam bila vođena idejom slobode i stvaranja mjesta kreacije. Sad sam svjesna da nijedan od angažmana na vodećim pozicijama nije moguć bez političkog izbora. Iako se izbor osoba odvija kroz politiku, morali bi se uvažavati visoko postavljeni strukovni standardi, a ne samo obavljati razmještanje kadrova po nejasnim kriterijima.

Bez vrednovanja nečijeg angažmana teško je stvoriti poticajno okruženje. Ne radi se o tome da se moj estetski izbor mora sviđati svakome, ali postavljanja i smjene koje se odvijaju bez prave valorizacije su pogubne. Ako nema kontinuiteta kulturne politike, ne može ništa kvalitetno zaživjeti.

Unatoč svim problemima, sretna sam što sam se izborila za repertoar koji je publika željela i trebala. Nakon što to više nije bilo za mene moguće stvarati u institucionalnom obliku, posvetila sam se jačanju svoje nezavisne organizacije i radim na jednak način na kojim sam stvarala i s druge pozicije.

NACIONAL: Jesu li neki provokativni projekti koje ste postavili na Sceni Gorica danas nezamislivi? Odnosno, jesmo li u posljednjih pet-šest godina otišli dvadeset godina unatrag?

U regresiji smo sigurno, danas bi neke stvari koje smo tada radili i koje su skandalizirale sigurno bile predmet sudskih tužbi. Bilo je puno znakova koje su nagovještavali ovo vrijeme, ali smo ih nažalost ignorirali. Vrlo se lako klizne u stanje sužene slobode.

NACIONAL: Osnovali ste kazalište „Hotel Bulić“. Kako ste preživjeli ove mjesece karantene, kada je kultura, a osobito ona nezavisna, najviše stradala?

Program nam je bio zaustavljen kao i svima, s tom razlikom što je za nas s nezavisne scene povratak u normalnost otežan jer nemamo ni organizacijske niti financijske kapacitete za igranje u uvjetima ograničenja koja postoje zbog situacije s virusom.

Naša „normalizacija „ide puno sporije. Otkazano nam je više izvedbi u Zagrebu, na gostovanjima, u Hrvatskoj, inozemstvu. Krenuli smo vrlo ambiciozno i s puno zacrtanih projekata. U periodu zatvaranja održavala sam online probe s glumcima iz ‘’Edipa’’, s Beti Lučić i Lorom Orlović s kojima radim Elfriede Jelinek te ekipom iz ‘’Hedde Gabler’’, predstave s kojom najprije premijerno startamo u devetom mjesecu. Problem je što mi na nezavisnoj sceni ne možemo igrati za mali broj ljudi i ne možemo igrati besplatno jer moramo platiti glumce i suradnike.

NACIONAL: Jeste li zadovoljni mjerama Ministarstva kulture za spas nezavisne kulturne scene, ili je to tek mazanje očiju?

Imala sam sreću što imam status samostalne umjetnice i ta kategorija umjetnika dobila je pomoć istu kao i ljudi iz gospodarskog sektora. Teže je kolegama koji nemaju taj status, nego se preko ostalih strukovnih udruženja moraju izboriti za makar dio izgubljenih sredstava. Nismo nažalost uspjeli zaštiti ni dio ljudi koji rade bez stalnih ugovora, a bez kojih je kazališni posao nezamisliv, poput producenata i tehničara. Zato bih htjela da što prije krenemo s izvedbama jer se radi o osiguranju egzistencije čitavom lancu ljudi u stvaralačkom procesu.

NACIONAL: Što biste poručili novoj vladi, kada je kultura u pitanju?

Želim da bilo koja buduća vlada vodi računa o izdvajanju za kulturu, a ministru da stvori uvjete za slobodan i dostojanstven rad. O mnogim kandidatima raznih ministarstava se govori, a ministra ili ministricu kulture se ne spominje ni u jednoj križaljci. Meni je žao što u nas nijedna stranka ne nudi „vladu u sjeni“, nego nas iscrpljuju temama i kandidatima koji ne osiguravaju ni podnošljivu kampanju, a kamoli kasnija rješenja.

NACIONAL: Bojite li se da bi Zlatko Hasanbegović ponovo mogao zasjesti u fotelju ministra kulture i što bi to značilo za Hrvatsku?

Nadam se da će resor voditi osoba koja zna da kulture nema bez slobode. To je preduvjet. Treba nam kompetentna osoba koja poznaje sve segmente kulturne produkcije i koja se može izboriti za najbolje uvjete za umjetnike i publiku i veći budžet za kulturu.

NACIONAL: Što bi Krleža rekao na stanje društva, arhitekture i primitivizma koji caruju u Agramu danas? Osobito nakon potresa.

Krleža je sve napisao, precizno je opisao sve naše dileme i nemoći.