Nova ravnateljica drame Dubrovačkih ljetnih igara je Senka Bulić, koja je koncipirala vrlo sadržajan i šarolik program kako bi festivalskoj publici, osim uzbudljivih gostovanja i omiljenih repriznih naslova, ponudila i nastavak razvoja dinamičnih koprodukcijskih i ambijentalnih koncepcija kao i tri premijere.

Prva dramska premijera održat će se 13. srpnja na Držićevoj poljani. To je „Kafetarija“ talijanskog komediografa Carla Goldonija u prijevodu i adaptaciji Frana Čale, također u režiji Paola Tišljarića i u koprodukciji s Kazalištem Marina Držića iz Dubrovnika. Sljedeća premijera je 27. srpnja, Vojnovićev „Ekvinocijo“ u režiji Krešimira Dolenčića. Dolenčića. Treća je „Jimmy Ćorak“, u produkciji Umjetničke organizacije Punctum, KunstTeatra i Kuće Klajn, koja će se 1. kolovoza igrati na Revelinu, a četvrta „Oluja“, u režiji Vite Taufera, koja će biti izvedena na otoku Lokrumu 20. kolovoza.

Više o predstavama i ovogodišnjem programu Nacionalu je otkrila glumica i redateljica Senka Bulić. Rođena Splićanka, studij glume završila je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Bila je angažirana u splitskome HNK-u u sezoni 1985/86., a potom je surađivala u Gradskom dramskom kazalištu Gavella, Teatru &TD, HNK-u Ivana pl. Zajca u Rijeci, ljubljanskom Miniteatru i drugdje. U Zagrebu je 2001. utemeljila umjetničku organizaciju Kazalište Hotel Bulić, od 2006. do 2010. vodila je kulturni centar u Velikoj Gorici unutar kojeg je utemeljila Scenu Gorica, a 2011. i 2012. bila je direktorica drame Splitskoga ljeta. Od 1. ožujka 2022. intendantica je Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu, a uz tu funkciju od ove sezone je i ravnateljica dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara.

NACIONAL: Jesu li Dubrovčani zadovoljni svečanim otvaranjem Igara, koje su uvijek poseban događaj u tom gradu?  

Mislim da jesu, jer čak i na generalnoj probi, kada tradicionalno ima svega i svačega, vikanja, upadica, primjedbi, sve je prošlo mirno. Možda je publika očekivala neke druge modele ili eksperimente, pljeskali su i na balet i na operu, baš je bilo nekako elegantno i lijepo, drugačije. Paolo Tišljarić, redatelj i ravnatelj Kazališta Marina Držića u Dubrovniku, uz dramaturgiju Antonele Tošić, nastojao je poštovati tradiciju i spojiti je s programom ovogodišnjih Igara. Uspio je obuhvatiti cijeli naš program tako da je to otvaranje reflektiralo sve ono što će se događati tijekom Igara. Bilo je spoj prošlosti sa sadašnjošću i nekim iščekivanjem budućnosti. Naime, i ja sam to nastojala poštovati u dramskom programu jer su i „Kafetarija“ i „Ekvinocijo“ zapravo hommage nekim velikim predstavama koje su ostale upamćene u 75 godina Igara. Mislim da sam bila dužna to sjećanje postaviti na prvu poziciju kako bih na tome gradila sve ono što će slijediti narednih godina. Dubravka Šeparović Mušović, naša operna diva koja je i Dubrovkinja, izvela je „L’Amour“, ariju iz opere „Carmen“, i mislim da je u tome bila fantastična. Ona odlično komunicira s publikom, kao vrhunska performerica i intelektualka. Sve u svemu, čini mi se da je otvaranje bilo u skladu s jubilarnom 75. godišnjicom.

NACIONAL: Prva premijera je „Kafetarija“ u režiji Paola Tišljarića. Kako ste zadovoljni onime što su Paolo i ekipa pokazali na premijeri?

Prošlo je odlično. Svi smo iščekivali premijeru, znamo koje mjesto taj tekst i predstava imaju u Dubrovniku. Reakcije su sjajne. Paolo i glumci su donijeli šarm, humor, vitalnost i aktualnost. Novo čitanje stvorit će nove obožavatelje kultnog naslova.

NACIONAL: Prvu „Kafetariju“ postavio je još 1978. Tomislav Radić. Koliko je kolektivno sjećanje na tu predstavu, koja je igrala 10 godina, opterećujuće? Velika je odgovornost na ekipi…

Apsolutno. Ali, s druge strane, već sama činjenica da smo je ponovo postavili, predstavlja jednu lijepu gestu i hommage tom autoru, toj predstavi i tim fantastičnim glumcima – Miši Martinoviću i Izetu Hajdarhodžiću. Rekla bih da je sve to u mene upisano. Ne mogu reći koliko ljudi još pamte tu legendarnu predstavu – oni stariji sigurno, ali to je nešto iz čega sam ja izrastala i što je mene formiralo kao osobu. Formiralo je moj umjetnički ukus kao što su me formirali i „Fura del Baus“ i svi ostali autori na mom putu. No ovo je bio taj početak koji je na mene sasvim sigurno najsnažnije djelovao i utjecao na to da se potpuno zaljubim u glumce. Oni su moja centralna opsesija. Budući da sam i sama glumica, mislim da jako dobro razumijem i osjećam glumca. A to znači da osjećam njihovo tijelo, njihov um, njihove emocije. Jer, zapravo, progovaram iz same sebe pa tako osjećam i druge. Logično je da će glumac bolje razumjeti glumca. Meni je zapravo podjednako izazovno raditi iz pozicije producentice, redateljice ili glumice, jer sam od mladih dana inficirana ljubavlju za sve što predstavlja takva umjetnost.

NACIONAL: „Kafetarija“ se izvodi na Držićevoj poljani, prostoru na kojem zbog prevelike gužve i buke dugo nije bilo predstava. Tko se sjetio te lokacije?

Igre, odnosno, Paolo Tišljarić, on je pronašao lokaciju koja je doista fenomenalna. Danas je jako teško igrati na trgovima jer bruje klime, kafići su na svakom milimetru. Ali mi smo to nekako uspjeli napraviti. I premda se čuje buka, mislim da to nikome nije smetalo, to je sve dio atmosfere, dio grada u kojem u predstavi ionako traje karnevalska noć.

NACIONAL: Je li vas iznenadio poziv Martine Filjak da postanete ravnateljica drame Dubrovačkih ljetnih igara, na kojima ste često gostovali sa svojim predstavama? 

Jako me je iznenadio. Kada me pozvala na kavu, mislila sam da se želi dogovoriti oko nekog koncerta u HNK-u Varaždin. Tako da sam skoro pala sa stolice kada mi je ponudila tu poziciju. No Martina mi se odmah svidjela, vrlo je elokventna, pametna, disciplinirana i zna što želi. Uostalom, samo zato što uopće nisam ništa očekivala niti pokušavala bilo kako doći do te pozicije, to mi se još više svidjelo. Ispalo je tako subverzivno i genijalno. Takav model kod nas, čini mi se, više ne postoji.

NACIONAL: U šali smo se pitali jeste li vi podvojena ličnost, kako uspijevate biti ravnateljica drame Dubrovačkih igara i intendantica HNK-a Varaždin u isto vrijeme? 

Dugo već funkcioniram obavljajući različite poslove istovremeno, i umjetničke kao glumica i redateljica i producentske, bilo da sam u nezavisnim uvjetima ili u instituciji. U Varaždinu i Dubrovniku imam pomoć svojih suradnika tako da ne osjećam veliko opterećenje. Mogu se intenzivno posvetiti stvaranju uvjeta za predstave koje jako želim postavljati.

NACIONAL: Kako ste koncipirali dramski program jubilarnih 75. Igara i koliko ste imali „otvorene ruke“?

Apsolutno su mi ruke bile otvorene. Martina je za ovogodišnju temu festivala predložila Mediteran. Dakle, bavimo se Mediteranom kao ishodišnom točkom koja se sa svim svojim pitanjima mora dotaći temelja naše civilizacije, ali se i baviti tom nekom distopijskom budućnošću. Naravno da su mi odmah, vrlo jednostavno, gotovo iskonski došli ti naslovi: „Kafetarija“, „Ekvinocijo“, „Oluja“. Jer sve je to nekako povezano u tom našem mediteranskom prostoru. U svakom slučaju, to su veliki klasici i mislim da jedan ovakav jubilarni festival i zaslužuje da mu se oni  vrate. Tijekom godina lako ćemo mi raditi neke odmake, ali je bitno da postoji čvrsti temelj za jedan takav program.

NACIONAL: Druga premijera o kojoj se puno govori je „Ekvinocijo“ u režiji Krešimira Dolenčića, u kojem glume velike zvijezde Goran Višnjić i Zrinka Cvitešić. Kako ste okupili ekipu?

Od početka, kada sam napravila program, imala sam listu glumaca koje želim. Da bi jedan festival zaista privukao pažnju, a ljudi poželjeli gledati predstave, mora imati prvenstveno velike glumačke pa onda i autorske zvijezde. I to onda garantira da će publika doista doći pogledati neke sadržaje. Predstava, ma koliko dobra bila, ako je nitko ne gleda jest mrtva predstava, a nama su već sve izvedbe rasprodane. „Ekvinocijo“ je meni jedan od najdražih Vojnovićevih tekstova, on nosi jednu dramatiku i zahtijeva studiozni glumački rad. I Zrinka Cvitešić i Goran Višnjić navikli su se u europskom i hollywoodskom prostoru, gdje su godinama, na taj silni rad. Oni su došli na prvu probu s kompletno označenim akcentima. To su ljudi koji su izuzetno disciplinirani i navikli su se za svaku ulogu jako pripremati, i to sami. Maro Martinović, koji nam je jezični savjetnik, uživao je u radu s njima, između ostalog i jer je njih to zanimalo. Ja sam željela okupiti glumce koji su prvenstveno umjetnici, kojima je gluma životna opsesija, a ne usputna tezga. I mislim da sam u tome uspjela – i s Oliverom Baljak, i s Goranom Grgićem, i s Larom Nekić, i s Karlom Mrkšom…

NACIONAL: Predstava se igra u novom prostoru…

Da, igra se u Posatu, to je bivše rezalište brodova, jedna mala luka u kojoj su bili stari, napušteni brodovi, baš kao da ste ušli u početak Vojnovićeva „Ekvinocija“. Što se tiče publike, mislim da tamo stane oko 300, 400 ljudi bez problema, a ispred je more. Tako da pruža mogućnost da se naprave potpuno filmske scene. Mislim da će Krešo Dolenčić ići u tom smjeru, a tu su i filmski glumci koji će možda donijeti neki drugi pogled ili čitanje tog „Ekvinocija“. No uvijek je to isto. Vraćamo se klasicima kako bismo pokušali tematizirati svoje današnje probleme. Ništa se nije promijenilo od Vojnovićeva doba, samo se jezik kazališta promijenio.

NACIONAL: Treća premijera je 20. kolovoza, a to je „Oluja“ u režiji Vite Taufera, koja će igrati na Lokrumu. I u toj predstavi glume dokazane glumačke zvijezde – Luka Peroš, Dušan Gojić, Siniša Ružić, Franjo Dijak, Filip Šovagović, Sven Šestak, Marinko Leš…

Sjajna ekipa. Nisam željela dovoditi na Igre nikakve klanove, već sam, u dogovoru s redateljem, pokušala napraviti najbolje i najzanimljivije podjele. Neki od glumaca koje sam pozvala jako su se iznenadili i nisu to očekivali. Mrle i Ivanka rade glazbu za „Oluju“ i mislim da je Vito njihov senzibilitet i da su se jako dobro prepoznali. Kostime radi Alan Hranitelj, jedan od najvećih kostimografa Europe. Predstava bi mogla biti vizualno bogata. Koreografiju radi Leo Mujić.

NACIONAL: Na Ljetne igre dovodite i uspješnicu HNK-a Varaždin „Čekajući Oresta“ – prema tekstu Lade Kaštelan, pod ravnateljskom palicom Livije Pandur i uz glumice Ninu Violić i Deu Presečki – koja je izvedena na antičkoj lokaciji Aquae Iasae. Gdje će se igrati u Dubrovniku? 

Izvodit će se na Lovrijencu i to će, naravno, biti drugačije nego u rimskim termama. No predstava je tako dobro strukturirana da mislim kako neće puno izgubiti, već će dobiti jednu drugu dimenziju u tom prostoru. Nina Violić je stvarno fenomenalna, naravno, i Dea, kao i ostalih četvero glumaca koji igraju kor. Tekst Lade Kaštelan o tom nepomirljivom sukobu između majke i kćeri, ali i ljubavi i povezanosti, vječno je aktualan. Govori o tome kako dvoje ljudi gleda isti događaj iz različitih emotivnih perspektiva. To je Ladina refleksija na sve što se danas događa u svijetu. Naime, zbog toga i dolazi do sukoba i ratova. Pogledajte samo Izrael i Palestinu – jednostavno ne možete biti dovoljno objektivni da procijenite tu situaciju.

NACIONAL: Što se krije pod naslovom „Jimmy Ćorak“, koji je na rasporedu na Revelinu?  

To je još jedna premijera predstave u produkciji Umjetničke organizacije Punctum, KunstTeatra i Kuće Klajn, autorski projekt Ivana Plazibata, Ivane Vuković i Matije Čigira. U predstavi igra Matija Čigir, tematizira glumca i sve njegove slojeve i načine na koje dolazi do uloge. Tekst apsolutno dekonstruira poziciju glumca kako bi se došlo do samog izvora iz kojeg glumac igra. Mislim da je to jako zanimljivo, nešto kao commedia dell’arte, a ipak suvremeno u svojoj ideji. Dubrovačke ljetne igre oduvijek su podržavale nezavisnu scenu, sjetimo se kako je Kugla kazalište dobilo Orlanda, a i mnoge druge nezavisne kazališne skupine dobile su vjetar u leđa od Dubrovačkih ljetnih igara. I ja sam na tom valu željela podržati nezavisnu scenu, kojoj sam, uostalom, i sama pripadala tolike godine. Bilo bi stvarno licemjerno da to ne napravim.

NACIONAL: Imate li ambicija od dramskog dijela programa napraviti regionalnu koprodukciju, s međunarodnim glumačkim ansamblima?

Umjetnička ravnateljica Martina Filjak je u glazbenom programu već ove godine dovela međunarodne zvijezde. Takve odabire ću inicirati i u dramskom programu. Nemam nikakvih ograda ni granica, prvi kriterij je kvaliteta. Sljedeće godine surađivat ćemo s Mariborom i to će biti velika koprodukcija.