Sena Puhovski, predsjednica Zagrebačkog psihološkog društva, upozorava na posljedice izolacije zbog koronavirusa na djecu i mlade

Stariji građani generalno se smatraju prvim žrtvama ove pandemije. Virus ima daleko najveću stopu smrtnosti kod starije populacije te se oni zbog toga moraju posebno paziti. Ali u cijeloj priči često su zanemarivani mladi i njihovi problemi. Zbog nepovoljnih epidemioloških uvjeta, mladi su prisiljeni provesti svoje najbolje godine u izolaciji udaljeni od svojih vršnjaka. Uz to, imaju konstantan pritisak da sačuvaju od bolesti svoje starije ukućane.

Predsjednica Zagrebačkog psihološkog društva i klinička psihologinja i psihoterapeutkinja u Psihološkom centru za djecu i obitelji Brigojedac Sena Puhovski kaže da mladima najteže pada škola na daljinu i nedostatak socijalnog života, ali da ih pogađaju i optužbe kako su neodgovorni u ovoj situaciji. Ima mladih ljudi koji su započeli fakultete ili srednju školu bez da su u njima fizički bili. Ovaj način života im je otežao zadovoljavanje razvojnih potreba. S druge strane, zna se često čuti kako su mladi neodgovorni i da ne paze na starije. To za većinu njih nije točno. Oni se zbog toga osjećaju pogođenima i nevidljivima. Mladi se u krizi odriču jako puno toga, a povratno ih se naziva neodgovornima. Većina mladih ljudi ima svijest o trenutnoj situaciji i jasno im je zašto je ona takva te se pridržavaju pravila. Uglavnom nose maske, ne druže se unutra i znaju da neke stvari nije dobro raditi. Možda je najveći problem što su nevidljivi. Često se osjećaju kao kliconoše i odgovornima za zdravlje i život svojih ukućana. Sada ne mogu zadovoljiti svoje potrebe kroz vršnjačke interakcije koje su sada onemogućene, rekla je Puhovski.

Mladi su, zbog trenutne situacije s koronavirusom, počeli razvijati i razne psihološke simptome. Pozitivno je što te probleme ne drže u sebi nego sve češće traže i stručnu pomoć. Javljaju se depresivnost, tjeskoba i bezvoljnosti. Imaju i dosta autoagresivnog ponašanja i osjećaja beznađa. Možemo vidjeti da se teškoće na različite načine manifestiraju. Ja imam sve više mladih ljudi koji traže pomoć. Srednjoškolci često traže od roditelja da im nađu nekoga s kim mogu razgovarati. Situacija koju imamo je da su kapaciteti koji postoje za pružanje psihološke pomoći prepunjeni. To je i inače problem u Hrvatskoj koji je sada pogotovo vidljiv. Na većini mjesta, bilo da se radi o privatnicima ili državnim ustanovama, čeka se po nekoliko mjeseci. Iako će psihološke posljedice od koronakrize biti vidljive mjesecima, ili čak godinama nakon završetka pandemije, Sena Puhovski kaže da nije čula da postoji neki opsežniji plan za pomoć ljudima unatoč konstantnim upozorenjima psihologa. Napominje i da nije samo mladima teško, nego da ljudi svih dobnih skupina traže psihološku pomoć i da svaka generacija nosi svoje teškoće.

Što se tiče potražnje za psihološkom pomoći, Puhovski kaže da je situacija puno bolja nego što je bila. Ali i danas je mentalno zdravlje djelomično tabu tema u našem društvu. Neće baš uvijek mladi ljudi potražiti pomoć, ali je situacija sasvim sigurno bolja nego kad sam ja počela raditi prije 20 godina. Vidi se neka promjena. Tema mentalnog zdravlja u našem društvu je s jedne strane tabu, a s druge potpuno nevažna. O njoj se rijetko priča. Mladi nemaju prilike čuti da je mentalno zdravlje nešto što je važno i čime se valja baviti u životu. Nažalost, ono je na mnoge načine zanemareno, objasnila je Puhovski za Zagreb News.

Puhovski kaže da roditelji mogu pomoći svojoj djeci kroz kvalitetnu međusobnu komunikaciju i činjenicom da su ovdje za svoju djecu. Ponekad roditelji ne shvaćaju probleme svoje djece ozbiljno. To ne znači da su ovdje za svoju djecu samo fizički, nego i da ulažu vrijeme i trud da bi vidjeli kako je biti u cipelama mladih. Treba puno manje govoriti i puno više slušati djecu o tome što ih muči. Treba ih ohrabrivati oko socijalnih odnosa i kontakata. Naravno, koliko je to trenutno moguće. Uz to, roditelji trebaju imati razumijevanja za neka ponašanja i situacije u kojima djeca i mladi pokazuju da im je teško. Te situacije mogu biti zahtjevne i mogu naljutiti roditelje, ali roditelji bi trebali razumjeti da to nije zato što su djeca zločesta, a mladi nezahvalni, nego da je to posljedica njihovih teškoća.

Mladi su se počeli sve češće masovno okupljati unatoč tome što je situacija i dalje loša. Kaže da se radi o svojevrsnom pandemijskom zamoru. Djeca, mladi, ali i odrasli ljudi nekad ne vide smisla u svim tim mjerama i teško im je pridržavati ih se.

Zapravo, potrebno je dodatno poticanje na neko ponašanje koje bi bilo u skladu s onim što se propisuje. Vjerojatno ima onih koji se bune i kojima je teško, ali zapravo to sve spada u taj pandemijski zamor. Trenutna situacija traje godinu dana i to je teško izdržati, kazala je.

Osim što se Zagreb nalazi u vrlo teškoj situaciji zbog pandemije, pogodila su ga i tri potresa. Sena Puhovski kaže da je većinu mladih teže pogodila pandemija. Većina je teže doživjela pandemiju, a mlađa djeca i potres. Ali to treba gledati pojedinačno. Djeca doživljavaju i pandemiju, ali ponekad nemaju dovoljno vokabulara da izraze na koji ih način ona smeta.