Naftna kompanija Ina postupno iseljava zaposlenike i prazni poslovnu zgradu u Šubićevoj ulici u Zagrebu, a taj postupak opravdava nastojanjem da se smanje troškovi poslovanja i racionaliziraju izdaci za održavanje nekretnina kompanije. Ali izvori s kojima je Nacional kontaktirao upozoravaju na to da je iseljavanje iz zgrade tek paravan za mnogo ozbiljnije i opasnije postupno rastakanje ključnog segmenta poslovanja Ine – Segmenta istraživanja i proizvodnje nafte i plina, kao direktnog nasljednika nekadašnjeg Ina-Naftaplina.

Iz Ine su poručili da je odluka o iseljavanju zaposlenika iz zgrade u Šubićevoj ulici donesena isključivo zbog smanjenja troškova i da se prodaja objekta trenutačno ne razmatra. “Kao dio kontinuiranog procesa povećanja efikasnosti poslovanja tvrtke, pokrenute su aktivnosti optimizacije korištenja poslovnih prostora Ine s ciljem organizacijskog unapređenja i smanjenja troškova. U Zagrebu je obuhvaćeno pet Ininih glavnih poslovnih objekata: Upravna zgrada u Aveniji V. Holjevca, zgrada u Šubićevoj ulici, zgrada Crosca u Vukovarskoj ulici, prostori u Industrijskom krugu u Lovinčićevoj (Žitnjak) te poslovni prostori u neboderu Zagrepčanka. U sklopu ove aktivnosti izvršit će se preseljenje zaposlenika iz Šubićeve na druge lokacije (preseljenje zaposlenika Segmenta istraživanja i proizvodnja izvršeno je najvećim dijelom 2011. godine u upravnu zgradu) te će se objekt staviti u hladni pogon, uz nužno održavanje. Preseljenje će se izvršiti tijekom studenog i prosinca i neće imati negativan utjecaj na poslovne procese ili broj zaposlenih u kompaniji. Zgrada u Šubićevoj ima najveće troškove te će se ovim ostvariti višemilijunske uštede na godišnjoj razini”, piše u odgovoru koji je na Nacionalovo pitanje o budućnosti zgrade stigao iz Ine. Prema Nacionalovu dobro obaviještenom izvoru, troškovi održavanja zgrade u Šubićevoj koja je neekonomična i ne odgovara potpuno Ininim zahtjevima, vrlo su visoki i iznose oko 35 milijuna kuna godišnje pa je iseljavanje iz zgrade, uzimajući u obzir te argumente, donekle i opravdano. Što će se s tom, ali i s još nekoliko zgrada u Ininu vlasništvu – primjerice sa zgradom Crosca u Vukovarskoj ulici u Zagrebu, prostorom u Industrijskom krugu u poslovnoj zoni Žitnjak u Zagrebu te poslovnim prostorima u neboderu Zagrepčanka – događati u budućnosti, ovisit će o odlukama Uprave. Njeni članovi bi, kako je doznao Nacional, o toj temi trebali raspravljati za dva do tri tjedna, kada će im biti predstavljen službeni plan optimizacije raspolaganja nekretninama kompanije.

Ali čini se da sudbina Inine zgrade u Šubićevoj, u kojoj je sve donedavno bila smještena većina djelatnika Segmenta istraživanja i proizvodnje nafte i plina, i nije toliko sporna za budućnost kompanije. Mnogo veći problem predstavlja to da je sustavnom lošom politikom MOL-a vrijednost kompanije srozana na niske grane, najviše zbog odbijanja mađarskog suvlasnika da značajnije ulaže u nove istražne bušotine u zemlji i inozemstvu i tako povećava zalihe nafte i plina u Hrvatskoj. Pritom je i doslovno rastjeran značajan broj iskusnih i kvalitetnih naftnih stručnjaka koji su desetljećima stvarali vrijednost Ine i pridonosili ugledu kompanije na naftnim poljima ne samo u Hrvatskoj, nego i u zemljama u kojima je kompanija istraživala i eksploatirala naftu i plin. “Točno je, velika većina tih kadrova je doslovno natjerana na odlazak i danas rade u naftnim kompanijama širom svijeta, mnogi su uz poticajne otpremnine motivirani na raniji odlazak u mirovinu, a neki su otišli svojevoljno jer nisu željeli više trpjeti pritiske i demotivirajuću radnu sredinu koja u Naftaplinu vlada posljednjih godina”, potvrdio nam je dobro obaviješteni izvor i dodao kako je Naftaplin, odnosno Sektor istraživanja i proizvodnje nafte i plina, već godinama trn u oku mađarskog suvlasnika.

“Proces rastakanja Ina-Naftaplina počeo je još 2009., odmah nakon što je MOL preuzeo upravljačka prava u Ini. Već su te godine neke tehničke službe Naftaplina raseljene i prebačene u sjedište tvrtke u Novom Zagrebu, a dio njih je ostao u Šubićevoj, što se neminovno moralo osjetiti na poslovanju sektora i koordinaciji međusobno udaljenih dijelova tvrtke. Naftaplin se sastojao od sektora istraživanja, razrade ležišta, proizvodnje i transporta, to je bio tehnološki lanac poslovanja koji je bio usko povezan i nije se smio razbijati. Ali to je ipak učinjeno i otada je Inin upstream – djelatnost istraživanja i proizvodnje nafte i plina – krenuo nizbrdo. A kako godine prolaze, taj je pad sve brži i sve katastrofalniji”, upozorio je naš izvor. “Ne mogu razumjeti zbog čega se na spiskovima za otpuštanja ili odlazak iz kompanije uz otpremnine nalaze i vrhunski stručnjaci u najboljim iskustvenim godinama koji bi mogli još puno dati radom na bušotinama. To je nedopustivo”, kazao je on i naglasio da, ako se nastavi odljev stručnih kadrova, a prije svih geologa i naftnih inženjera sadašnjim intenzitetom, za koju godinu više neće itko raditi na Ininim istražnim i eksploatacijskim bušotinama.

“Svaka naftna kompanija vrijedi onoliko koliko joj vrijede rezerve nafte i plina”, upozorio je isti izvor. A rezerve nafte i plina u vlasništvu Ine posljednjih godina rapidno padaju zbog nedostatka ulaganja u nova istražna i razradna polja. Prije 10 godina, točnije 2005., rezerve nafte i plina kojima je raspolagala Ina iznosile su 400 milijuna barela ekvivalenta nafte. Zbog iscrpljivanja postojećih bušotina koje iz godine u godinu daju sve manje nafte i plina, ali i zbog nedovoljna ulaganja u nove istražne bušotine, danas su te rezerve pale za više od 50 posto. Točnije, krajem 2014. rezerve nafte su, prema službenim Ininim podacima, iznosile 237 milijuna barela ekvivalenta nafte, već krajem 2015. pale su na 214 milijuna barela, a prema neslužbenim podacima iz stručnih izvora, procjenjuje se da će rezerve krajem ove godine pasti na manje od 180 milijuna barela ekvivalenta nafte. Drugim riječima, zbog potpunog nedostatka ulaganja u istražne bušotine koje bi pridonijele povećanju rezervi nafte i plina, mađarski MOL koji od 2009. gotovo potpuno samostalno vodi kompaniju bez značajnijeg utjecaja hrvatskog suvlasnika, svjesno je srušio vrijednost Ine.

Doduše, u Ini ne priznaju nedostatak ulaganja i tvrde da je “kompanija u istraživanje i proizvodnju nafte i plina od 2005. do 2015. uložila 14,7 milijardi kuna te da planira nastavak značajnih ulaganja i u sljedećem razdoblju. Potpisan je ugovor za novo istražno područje Drava-2, krenut će razrada polja Zalata-Dravica, a planirano je i lansiranje novih EOR projekata (projekata dodatne eksploatacije starih bušotina)”. “Vezano za rezerve, iste su manje u odnosu na 2005., što je posljedica dugotrajnog prirodnog pada proizvodnje na zrelim poljima u Hrvatskoj.

Osim toga, Ina zbog neopravdanog oduzimanja većine istražnih koncesija u Hrvatskoj 2011. nije mogla značajnije ulagati u nova istraživanja u Hrvatskoj, a zbog kompleksne političke situacije u Siriji bila je primorana proglasiti višu silu i napustiti koncesije”, piše u odgovoru Ine, u kojem je naglašeno da su “unatoč tim problemima, navedena ulaganja pridonijela povećanju proizvodnje domaće sirove nafte za 20 posto u 2015., a taj trend se nastavlja i u 2016”. Ali ono što je u službenom odgovoru prešućeno je to da je Ministarstvo gospodarstva za mandata premijerke Jadranke Kosor, u drugoj polovini 2011., Ini oduzelo koncesije za istraživanje nafte i plina na istražnim blokovima “Drava”. U rujnu 2014., u vrijeme vlade Zorana Milanovića, kompanija je također ostala bez koncesije na istražnim blokovima “Sava” i “Sjeverozapadna Hrvatska”. U oba slučaja razlog oduzimanja bio je isti: neaktivnost Ine i potpuni izostanak ikakvih istražnih aktivnosti na oba bloka. Ina je potom uložila prigovor Visokom upravnom sudu koji je presudio u njezinu korist, a dio oduzetih koncesija, točnije koncesiju za blok Drava-2, kompanija je uspjela vratiti prošle godine na natječaju za istražne koncesije za ukupno šest polja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Istražne koncesije za preostalih pet blokova dobili su kanadski Vermilion Energy (četiri bloka) i nigerijski Oando PLC (jedan blok). Potonji je u lipnju ove godine odustao od istražnih radova.

Osim katastrofalnih brojki o konstantnom padu rezervi nafte i plina, i drugi pokazatelji poslovanja Ine nisu ništa bolji. “Ne tako davno, još prije nekoliko godina, Ina je u svojim rafinerijama u Rijeci i Sisku prerađivala više od šest milijuna tona sirove nafte na godinu. Danas prerađuje manje od tri milijuna tona. To je posljedica nebrige MOL-a kao strateškog partnera, ali ništa manje ni hrvatske vlade kao suvlasnika kompanije. Strateški partner je, uz svesrdnu pomoć vlade koja ništa nije učinila da ga u tome spriječi, Inu pretvorio u beznačajnu kompaniju kojoj su prihodi posljednjih pet godina pali s 33 milijarde kuna na svega 13 milijardi, koliko se očekuje u ovoj godini”, upozorio je dobro upućeni izvor i dodao kako je od nekad vodeće naftne kompanije u regiji Ina spala na tek blijedu sjenu tvrtke koja danas “gleda u leđa” slovenskom Petrolu i srpskom NIS-u.

Akademik Mirko Zelić, nekadašnji pomoćnik izvršnog direktora Ina-Naftaplina, bivši član Uprave Ine i izvršni direktor SD Naftaplina od 2004. do 2008., za Nacional je potvrdio da je proces obnove rezervi nafte i plina i ulaganja u nove istražne projekte u Ini proteklih nekoliko godina nedovoljan i da je to osnovni uzrok drastičnog pada rezervi ugljikovodika. “Trenutačno, prema stručnim procjenama geologa i naftnih stručnjaka, Hrvatska raspolaže s rezervama ugljikovodika od oko 188,7 milijuna barela ekvivalenta nafte iz konvencionalnih ležišta, što je značajan pad u odnosu na rezerve posljednjih nekoliko godina”, objasnio je Zelić, predsjednik Hrvatske udruge naftnih inženjera i geologa (HUNIG). Ali ono što unosi optimizam u njegove riječi, barem kada je riječ o energetskoj budućnosti Hrvatske, procjena je stručnjaka da se u podzemnim slojevima tla nalazi značajan potencijal rezervi ugljikovodika u nekonvencionalnim ležištima, odnosno slabo propusnim geološkim slojevima. Prema tim procjenama, u tlu Hrvatske se u konvencionalnim i nekonvencionalnim ležištima kriju rezerve od oko 5,7 milijardi barela ekvivalenta nafte što bi, ako se te procjene potvrde, Hrvatskoj osiguralo rezerve od oko 630 milijuna barela ekvivalenta nafte i oko 70 milijardi kubnih metara plina. A to bi državi osiguralo gotovo potpunu energetsku neovisnost sljedećih desetljeća. Ali za takvu eksploataciju potrebno je ulagati u istražne bušotine, što je MOL posljednjih godina izbjegavao.

Preostaje jedino nada da će nova politička struktura na čelu Hrvatske donijeti i neke promjene u pozitivnom smjeru. Prema najsvježijim izjavama političkog vrha, a prije svih predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i novoizabranog premijera Andreja Plenkovića, zaštita hrvatskih interesa u Ini bit će jedan od prioriteta nove Vlade. Kolinda Grabar Kitarović je početkom prošloga tjedna, susrevši se sa sindikalistima sisačke rafinerije, pozvala sve parlamentarne stranke da usuglase stavove o problemu u odnosima između Ine i MOL-a, naglasivši važnost postizanja nacionalnog konsenzusa i zajedništva. “Riječ je o strateškim pitanjima za Hrvatsku, što je i jedna od podloga političke stabilnosti i gospodarskoga razvoja zemlje. Novi mandatar i ja slažemo se u tome da je riječ o strateškom pitanju za Sisak i Sisačko-moslavačku županiju i za Hrvatsku”, naglasila je tom prilikom predsjednica i dodala kako očekuje da će se odnosi s MOL-om riješiti za nekoliko mjeseci. Tim je stavom poslala jasnu poruku MOL-u da je problem razjedinjenosti i različitosti stavova unutar političkog vrha, tako karakterističan za protekle godine i koji je mađarska strana obilato koristila kako bi progurala vlastite interese u Ini koji nisu bili u korist kompanije, stvar prošlosti i da hrvatska Vlada sada ima jedinstven stav o Ini. Jedinstvenost predsjednice i novog premijera, između ostaloga, očita je i u izjavama u kojima su oboje podržali arbitražne sporove koje Vlada vodi u Ženevi i Washingtonu.

A kakav će to stav biti i kakve će prijedloge hrvatska strana ponuditi MOL-u u novom krugu pregovora koji bi trebao uslijediti vrlo skoro, pokazat će sljedeći mjeseci. Ipak, još je uvijek nejasno hoće li hrvatska strana potaknuti početak pregovora već do kraja ove godine, ili će ipak pričekati pravorijek UNCITRAL-ova arbitražnog suda u Ženevi koji bi, prema neslužbenim informacijama do kojih je došao Nacional, trebao biti objavljen krajem siječnja ili najkasnije početkom veljače sljedeće godine. U tom sporu hrvatska Vlada je tužila MOL zbog ilegalno preuzetih upravljačkih prava u Ini te je zatražila poništavanje ugovora iz 2009. koji je, prema navodima hrvatske strane, sklopljen na temelju korupcijskih aktivnosti i protuzakonitog dogovora između bivšeg premijera Ive Sanadera i predsjednika Uprave MOL-a Zsolta Hernádija. Bude li taj pravorijek pozitivan za Hrvatsku, Vlada će, ako odluči da će pričekati presudu, za pregovarački stol nasuprot MOL-u sjesti s vrlo jakim adutom u ruci koji bi lako mogao odlučiti rezultate pregovora u hrvatsku korist.