Hrvatska i Albanija na Euru, čuvat ću Modrića i neće mu biti lako. Rijekin dres s brojem 100 moj je ponos. Navijači me vole, a ja njih obožavam. Rekao sam vam da ću ostati. Tu sam doma i pišemo povijest. Ne mislimo na Hajduk nego Rudeš, da nam se ne ponovi Dragovoljac

“Što sam vam rekao? Ostat ću u Rijeci i svi ćemo biti sretni. I navijači i klub i momčad i ja!”.

Tako je, uz zadovoljni osmijeh, Lindon Selahi (25) počeo interview za Nacional.hr, prisjećajući se razgovora koji smo vodili u neka tmurnija vremena. Prije tri mjeseca. Kad je sjedio na tribini.

Pregovaralo se o novom ugovoru jer je stari isticao ovog ljeta. Klub je posegnuo za logičnim ‘Jedino razumno je razvijati vlastite mlade igrače koji će danas-sutra napraviti pravi transfer umjesto da im mjesto zauzme netko tko odlazi za pola godine”.

HNK Rijeka

Na travnjaku belgijski Albanac je: čisti 100-postotni fajt. Van terena, dečko je: blagi osmijeh i tiha riječ. S juga su krenule priče kako je već sve dogovorio s Hajdukom. Onda je krenulo i sa sjevera, kako sigurno ide u Dinamo.

Lindon ni na sekundu nije skrenuo pogled. Kleo se kako oni koji tako govore – lažu. Gledao je izravno u oči i bez treptaja mirno rekao:

“Ni skim ne pregovaram i ni s kojim klubom nemam nikakav dogovor. Pregovaram samo s Rijekom i želim potpisati novi ugovor samo i jedino s Rijekom. Tu sam skoro tri godine, odigrao sam skoro 100 utakmica. Tu sam kod kuće“.

Jedan je čovjek tada obavljao petsto razgovora na istu temu. S igračem pa sa sportskim direktorom pa s predsjednikom. I tako u krug. Jer je, poput svih, predobro znao koliko je Selahi važan za momčad.

Pixsell

“Znam ja jako dobro što sve Željko Sopić radi i koliko se trudi da se nađe zajednički jezik između mene i kluba. Treneru jedno veliko ‘Hvala’. I slušajte što vam kažem: ja iskreno i apsolutno vjerujem kako će se ovo riješiti brzo. I to riješiti tako da ću ja ostati u Rijeci”, rekao nam je tada Lindon.

I riješilo se. I ostao je. I igra.

Sad je na preko 101 utakmici Rijeku. Hodajući klupski spomenik prije jubilarne mu je uručio jubilarni dres.

“Dres Rijeke s brojem 100 na leđima, grb Rijeke na prsima, a iznad broja 100 piše – Selahi. Uokvirenog sam ga dobio i istu ga večer objesio na zid, na najvidljivije mjesto u stanu. I tako će biti gdje god budem živio. I Labrović je na istoj utakmici dobio takav dres. A 100 utakmica za jedan klub… To je povijest”

photo: HNK Rijeka

Povijest tek pišete.

“Trudimo se. Dajemo sve od sebe. Idemo kao jedan i sanjamo isti san, ali ne stavljamo si bespotrebni, 500 tona teški teret na leđa. Znamo što želimo. No znamo i koliko je kraj sezone još daleko, a dosta utakmica za odigrati. Prvi smo, imamo realne šanse osvojiti naslov, ali o tome se u Rijeci ne razmišlja tako”.

Nego, kako?

“Lijepo. Mi ‘samo’ želimo pobijediti svaku utakmicu koju igramo”.

Još malo pa Jadranski derbi. Prošli, u Splitu, odlučili ste baš vi. Onaj volej bio je čisti spektakl.

Pixsell

“Ma kakav Hajduk, gdje je to… Najprije Rudeš. Ne zaboravljam ja kako se o naslovu, baš negdje u ovo doba godine, pričalo i prije dvije sezone. I isto smo išli u Kranjčevićevu. Isto kod momčadi koja je već ispala. Za koju su igrali Hodža, Galešić, Smolčić, Frigan I… Sjećate se što je bilo? Dogodio nam se – Dragovoljac. Mi koji smo u utrci za naslov izgubimo od momčadi koja je već ispala. E sad nećemo! Najprije Rudeš pa onda strahovito važno 1/2-finale kupa kod Lokomotive pa tek onda već tko god nam ide po redu”.

Nije sve to izgovorio da bi omalovažio instituciju Hajdukove veličine.

“Od ljeta 2021. sam tu i znam ja sve. Znam da je stadion već rasprodan, sjećam se tog voleja i gola u Splitu, znam da će biti ludnica od atmosfere i da su to utakmice zbog kojih kao klinac uopće kreneš na nogomet. Samo kažem: korak po korak. A prva koraka su: HNL Rudeš i kup Lokomotiva”.

Pixsell

Kad smo već kod atmosfere…

“Nema bolje nego na Rujevici. Stalno ste i vi tamo. Znate koliko puta na svakoj utakmici nas navijači dignu, poguraju, napune energijom. Vole me? Osjećam to. Volim i ja njih. Obožavam ih. Kad uđem u duel pa odnesem loptu ili odem naprijed pa zabijem, a krene onaj huk s tribina… Odmah dobijem još deset puta više snage, za još više trke i borbe”!

Kad završki klupska sezona od srca vam želimo da do početka priprema za sljedeću sezonu budete – umorni i spori.

“Ne sumnjam”, smije se Selahi.

photo: HNK Rijeka

“Europsko prvenstvo, a u skupini europski prvak Italija, Španjolska i… Hrvatska i Albanija! Ali možda mi i ne morate to željeti. Brazilac Sylvinho koji je albanski izbornik zadnjih nekoliko puta me nije zvao. No nadam se Euru, normalno. O tome već i pričam u svlačionici. Jer sam igrač Rijeke, a Rijeka ima o-ho-ho reprezentativaca. I mladih i seniorskih”.

Vjerujemo da ćete biti u albanskoj selekciji za Euro, to bi jedino bilo normalno. A onda, po prirodi pozicije mogli bi imati duel…

“Luke Modrića i mene! Čovjek je Zlatna lopta, ali znate mene. Ako se stvarno dogodi: neće mu biti lako. Ono što je sigurno je da ću se boriti svom snagom budem li ga čuvao”.

photo: HNK Rijeka

Luka je definicija nogometa, jedan od najboljih svih vremena. Tko je najbolji u HNL-u?

“Već godinama slušam ‘Petković ili Livaja, Livaja ili Petković, Petković i Livaja’… A nije ni jedan, ni drugi. Najbolji igrač HNL-a je: Toni Fruk! To kako taj čovjek igra nogomet… To je fenomenalno. Otkad je došao u Rijeku, kao i gotovo svi prije njega, otišao je nekoliko razina više. Sad je to jedna druga dimenzija nogometa. A skroman, divan dečko. I igra čudesnu sezonu. Ne, nema tu neke dileme ili trileme. Fruk je najbolji”!

Photo: Nel Pavletic/PIXSELL

Ali tu su i Pjaca, Marco Pašalić, Janković… Svi oni i zabijaju i asistiraju, sve su to zvijezde. Posebno jedan – Marko Pjaca.

“Ne. Rijeka nema jednu zvijezdu koja je iznad svih ostalih. Rijeka nema ‘zvijezde’. Rijeka ima: 25 ratnika! E to… To je naša moć. Što se svi ponašaju isto i što se svi jednako bore za ovaj jedinstveni klub”.

Pixsell

Jedinstveni klub u čiju ste povijest već ušli s tih, preko 100 utakmica.

“Je, bez lažne skromnosti, to zaista jest povijest. Ali pustimo pojedinca. Pustimo volej i gol u derbiju, pustimo ugovore i Euro. Mi u Rijeci svi dišemo kao jedno ne zato da bi netko dobio neku osobnu satisfakciju ili individualnu nagradu nego. Ničije individualne brojke nisu bitne. Mojih i Labrovićevih 100 utakmica jesu povijest, ali svi mi želimo ispisati povijest ovog i na jedan drugi način. Zajednički. Ako to ostvarimo… Ma baš nas briga tko je koliko igrao ili golova zabio!”, rekao nam je Lindon Selahi.

Jedan od 25 riječkih ratnika koji sanjaju isti san. Da im cijeli Kvarner zapjeva ‘I-zla-zi-te na ba-lko-ne, po-zdra-vi-te…’

Ali najprije Rudeš.