Osim novog albuma ‘Oyka!’, hrvatska folk rock metal grupa Manntra i koncertno je aktivna pa tako odlazi na europsku turneju, na kojoj će održati 30-ak koncerata. Grupa je toliko popularna u Europi da imaju fan klubove u Njemačkoj i Rusiji, kaže frontmen Marko Matijević Sekul

Hrvatska folk rock metal grupa Manntra objavit će ovih dana za hrvatsko tržište novi album “Oyka!” koji se već nekoliko mjeseci odlično prodaje u državama njemačkog govornog područja i zbog kojega ih čeka turneja širom Europe, a publiku su, osim glazbom, osvojili srednjovjekovnim simbolima i temama vezanima uz život u Hrvatskoj u to vrijeme.

Grupa Manntra nastala je prije nešto manje od deset godina i dosad je objavila tri albuma. Novi, četvrti studijski album “Oyka!” prije nekoliko mjeseci je za tržište Njemačke, Austrije i Švicarske objavila njemačka diskografska kuća NoCut Entertainment (SPV), dok je njihovu promociju preuzela Schubert Music Agency. Kako im se popularnost povećava, što dokazuje i osnivanje klubova obožavatelja grupe Manntra u Njemačkoj i Rusiji, pred njima je europska turneja od 30-ak koncerata. Paralelno s izlaskom albuma objavili su singl “Murter” za koji je tekst napisao i izvodi ga Mihael Rhein, pjevač njemačke folk metal grupe In Extremo.

O novom albumu, koncertima, turnejama i planovima govorio je frontmen Manntre Marko Matijević Sekul u razgovoru za Nacional.

NACIONAL: Vaš četvrti album “Oyka!”, objavljen prije nekog vremena u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, ovih dana izlazi i u Hrvatskoj, a najavljen je singlom “Murter” u kojem gostuje pjevač grupe In Extremo Michael Rhein. Kako je uopće došlo do suradnje s njim?

Mihaela znamo već oko tri godine i to zato što je on otkrio nas. To je jedna zapravo dosta smiješna i bizarna priča. Kad smo prije osam godina osnivali Manntru, imali smo bendove koji su nam bili uzori. Rammstein zbog odličnih rifova, Prodigy jer smo na početku više eksperimentirali s elektronikom, Depeche Mode i In Extremo. Oni u svojim pjesmama i nastupima koriste gajde, a kako smo i mi htjeli biti drugačiji, odlučili smo iskoristiti naše sopile. Tako je i naša prva pjesma “Kiša” nastala pod utjecajem grupe In Extremo i njihove pjesme “Wind”. Voljeli smo tu grupu, no da nam je tada netko rekao da će nas netko iz te grupe jednog dana nazvati i pjevati s nama, rekli bismo mu da je lud.

NACIONAL: Znači da vas je Rhein nazvao i ponudio vam suradnju?

Svojevremeno nam je menadžer bio Sašo Dornik koji je bio i menadžer slovenske grupe Siddharta. Jednom prilikom je Siddharta svirao u Austriji s grupom In Extremo i menadžer je njihovu pjevaču Mihaelu dao naš prvi album “Horizont”. On je obećao da će ga preslušati kad stigne. Ni nakon godinu dana nije se javio i ja sam već na to potpuno zaboravio. Međutim, jednoga dana zvoni telefon, vidim da je netko iz Njemačke i s druge strane se predstavlja Mihael iz grupe In Extremo. Bio sam siguran da me netko zeza i poklopio sam slušalicu. Nakon minute je ponovo nazvao i zamolio me da ne poklopim slušalicu jer je to stvarno on i podsjetio me da je dobio naš album prije godinu dana. Rekao mi je da slave 20 godina karijere u amfiteatru Lorelei u Njemačkoj i da očekuju oko 30.000 ljudi te bi volio da budemo njihovi gosti na tom koncertu. To je bio početak. Tamo nas je gledao njihov agent koji je nakon još nekoliko koncerata odlučio raditi s nama. Tada nismo znali da Mihael veći dio godine živi na Murteru u Hrvatskoj. Kad nije na turneji, onda je na Murteru gdje ima kuću.

NACIONAL: Za razliku od većine heavy metal bendova u Hrvatskoj, vi pjevate na hrvatskom jeziku. Kako to?

Zato što smo na početku rada pridobili iznenađujuće veliku bazu obožavatelja upravo zbog hrvatskog jezika, i to i u Njemačkoj i Rusiji. Ljudima je to bilo jako egzotično i dobro, ali svejedno se nisu mogli uživjeti i pjevati s nama jer ne poznaju jezik pa na novom albumu ipak pjevamo na njemačkom i engleskom. Rusima je hrvatski jezik blizak, ali ne i ostalima. Oni čak i razumiju naše tekstove.

NACIONAL: Koliko je za vaš status među publikom izvan Hrvatske bitna vaša povezanost sa srednjovjekovnim simbolima i temama?

Da, povezano je. Mi na taj dio svoje povijesti gledamo kao na dio povijesti koji nije gotovo nikada bio eksploatiran. Sve je ostalo na mitovima. Imamo sačuvano jako malo dokumenata o tom razdoblju. Za većinu kraljeva se čak priča da su imali drugačija imena od onih koja danas poznajemo. S druge strane, dolaskom Turske sva je ta kultura uništena. Mi smo u tom trenutku u srednjem vijeku bili među trima najrazvijenijim državama. Imali smo odličnu mornaricu, razvijenu kulturu, stabilno carstvo itd. Nešto što je bilo u razini ondašnje Europe. Bili smo strah i trepet, ali su nas uvažavali. Još tada nas je papa priznavao, a to je bila stvarno velika stvar. Dolaskom Turske hrvatska vojska sve više je slabila, a Turska je donijela i novu kulturu pa smo mi danas jedan zbrkani narod. Zaustavili su nas. U vrijeme kada smo mi imali carstvo, Nijemci su imali plemena. Gdje su danas oni, a gdje smo mi? Turci su nas uništili, a donijeli su i svoju glazbu koja je i danas prisutna svugdje oko nas. To nije ništa naše izvorno. Naše izvorno su stare crkvene pjesme, djelomično klape. To se nama u bendu oduvijek sviđalo. Mračno, veliko i zločesto. Nekako nam je bilo normalno da to onda povežemo s rock glazbom.

NACIONAL: Vrlo slično glazbi pristupa i Marko Perković Thompson, koji kroz simbole srednjovjekovne Hrvatske naglasak ipak stavlja na današnju Hrvatsku i domoljublje, neskriveno koketirajući s nacionalizmom pa i fašizmom. Koliko su vam bliski njegova ideologija i glazbeni izraz?

Njegova posljednja dva albuma koja sam imao priliku čuti, više se naslanjaju na rock i heavy metal, dok je prije toga bio više orijentiran na zabavnjake. To je neka konverzija kod njega iz meni nepoznatih razloga. On upotrebljava istu ikonografiju kraljeva, ali više onih iz Dalmacije jer je i sam odatle. Ja sam porijeklom iz Solina, odakle mi je tata, a mater je s Brača. Za primjer, kraljica Jelena zakopana je u crkvi u Jadru koja je nekih 200 metara od očeve kuće pa sam i zato povezan sa svom tom kulturom. Zato se na novom albumu nalazi i pjesma “Yelena”. Cijelo djetinjstvo bio sam povezan s tom kulturom, starom Salonom i mitovima o kraljevima, tako da je to sve dio mene još od djetinjstva. Taj ljepši dio povijesti bez ikakva nacionalizma.

NACIONAL: Koliko se zapravo glazbeno naslanjate na grupe kao što su Bijelo dugme, Vatreni poljubac, Divlje jagode i hard rock bendove iz 70-ih, pa i na glazbu Marka Perkovića Thompsona s posljednjih dvaju albuma?

Rano Bijelo dugme imalo je moment rock’n’rolla pomiješanog s folklorom, iako su više bili orijentirani na bosanske korijene, dok smo mi više okrenuti hrvatskim korijenima, ali ne krijemo tu povezanost jer nam se to sviđa.

NACIONAL: Kako ste s tim prilično specifičnim glazbenim žanrom uspjeli osvojiti publiku izvan granica Hrvatske?

Mislim da se to dogodilo zato što sviramo glazbu koja je u nekim državama jako popularna, recimo u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, a mi smo to napravili na neki svoj način. Ponudili smo im nešto što je blisko i poznato, ali u izvedbi nekih Hrvata. I to onako kako oni ne mogu odraditi. Dovoljno blisko, ali i egzotično, da mogu zavoljeti.

NACIONAL: Jako puno pažnje poklanjate vizualnom identitetu. Koliko je to danas na sceni važno?

To je danas izuzetno važno. Mislim da svaki izvođač mora ulagati u svoj izgled za svaki nastup, spotove itd. Danas je više od 50 posto uspjeha taj vizualni dio, a na koncertu znači barem 70 posto uspjeha.

NACIONAL: Vaša odjeća također je povezana sa starim hrvatskim odjevnim predmetima, zar ne?

To smo sve pokupili iz raznih knjiga o hrvatskim knezovima i kraljevima, ali smo potom “pozapadnjačili” odjeću. Razmišljali smo što bi napravili Amerikanci da su na našem mjestu.

NACIONAL: Mnogi su ostali više nego iznenađeni kada ste se 2017. godine pojavili na Zagrebfestu s pjesmom “Snaga”, a potom ove godine i na Dori s pjesmom “In the Shadows”. Dosta neobičan potez za jednu grupu poput vaše.

Neki članovi benda bili su za ideju da se prijavimo na Zagrebfest i na kraju smo poslali svoju pjesmu “Snaga” i prošli. To je bio jedan period kad se s bendom ništa nije događalo. Ta vrata u Njemačkoj nisu nam još bila otvorena i pokušavali smo na sve načine priču grupe gurati dalje. Za Doru smo se prijavili iz čiste zezancije. Znamo da je Eurosong jedna velika sprdačina. Otišli smo se malo zezati, preplašiti publiku, ali smo je na kraju oduševili i osvojili četvrto mjesto.

NACIONAL: Iako ste na sceni prisutni nešto manje od deset godina, mali broj ljudi zna da ste vi započeli karijeru s uspješnom grupom Omega Lithium, s kojom ste također ostvarili veliki uspjeh u Njemačkoj. Zašto je ta grupa prestala s radom baš kad ste dosegnuli popularnost?

Razlozi su mladost i neiskustvo. Imali smo 19, 20 godina u to vrijeme. Zapravo se dogodilo čudo. Zahvaljujući našim demo-snimkama pozvala nas je jedna velika diskografska kuća i odmah nam ponudila ogromnu europsku turneju. Mi u to vrijeme nismo uopće znali što to znači. Nismo znali ni koji je naš status na pozornici. Bili smo jako zeleni i nismo radili nikakve poslovne kalkulacije. Jednostavno smo investirali i trošili novac koji bismo zaradili, a dobro smo zarađivali. Već na prvom problemu sve je zapelo i nismo imali novca za investiranje jer smo sve potrošili.

NACIONAL: Znači da ste s grupom Omega Lithium od samog početka krenuli brzo i žestoko?

Imali smo 13 koncerata na prvoj turneji, i to s tada vrlo popularnom njemačkom grupom Subway to Sally, pred prosječno nekoliko tisuća ljudi. Nama je to bilo “kraj svijeta” jer smo tada u Hrvatskoj svirali pred najviše stotinu ljudi. Neću nikada zaboraviti kad sam prvi put izišao na tu veliku pozornicu i vidio bezbrojne glave u publici. Prije toga sam s pozornice gledao uglavnom rodbinu i prijatelje.

NACIONAL: Jednako je zanimljivo što ste vi tada osvojili publiku jednim zapravo novim glazbenim žanrom, kombinirajući žestinu gitara grupe Rammstein i disco pop ritam, nazivajući to “gothic dance metal”.

Imali smo jednu curu koja je pjevala i sve smo prilagodili tom konceptu. Htjeli smo iz nekog razloga imati ženski vokal. Medijski je to jako dobro prošlo, samo smo mi bili jako neiskusni i odbili smo tada neke jako dobre ponude. Osjećao sam se otrovano cijelom tom pričom i nisam više htio biti dio toga. Bio je to svojevrsni hir u to vrijeme. Zapravo su prve pjesme za Manntru bile iz vremena grupe Omega Lithium, ali sam ih ipak odbacio prije snimanja prvog albuma i krenuli smo od novog početka. Bilo mi je sve previše nalik na tu grupu i taj period. Trebalo mi je više od pola godine potpunog odmora od glazbe dok nisam osmislio to miješanje rocka i metala sa sopilama, gajdama i klapama.

NACIONAL: Kada ste i kako došli do ugovora za njemačku diskografsku kuću NoCut Entertainment (SPV) koja je za njemačko govorno područje već objavila vaš novi album “Oyka!”?

Prvi album “Horizont” bio je kombinacija vlastitog izdanja i suradnje s diskografskom kućom Spona. Sljedeći album “Venera” objavio je Croatia Records, a treći album potpisali smo za diskografsku kuću Menart koja nam je 2017. godine objavila “Meridian”. Preko njih smo dogovorili i neke ugovore za neka ranija izdanja u Njemačkoj, kao i par nastupa po Njemačkoj. Te godine odradili smo jako puno nastupa i velikih festivala. To je bilo negdje na kraju promocije našeg trećeg albuma. To nam je ujedno i otvorilo vrata za ugovor s NoCut Entertainment (SPV) i Schubert Music Agency. Oni imaju šest izvođača od kojih četiri žive samo od svoje glazbe. Fokusirani su na rad. SPV je možda najvažnija distribucijska kuća za metal u Europi, dok je Schubert Music Agency i publishing možda najveći indie publisher na svijetu.

NACIONAL: Gdje ste sve nastupali na ovoj posljednjoj turneji s koje ste se nedavno vratili?

Imalo smo nekoliko koncerata po njemačkim dvorcima s grupom In Extremo. Neka vrsta našeg zagrijavanja za veliku turneju na kojoj nas očekuje oko 30 koncerata do travnja i potom najava nastupa na nekim velikim festivalima. Do kraja godine 15 i onda na proljeće još 15. U Hrvatskoj nastupamo u Domu sportova krajem studenog u sklopu Pozitivnog koncerta.

NACIONAL: Spremate li se i za Rusiju, s obzirom na to da tamo već postoji službeni klub obožavatelja grupe Manntra?

Imamo ponudu za Rusiju, ali ćemo tamo vjerojatno u listopadu sljedeće godine. Prebukirano smo i jednostavno ne stignemo ranije. Osim toga, neki od nas još uvijek rade i treba to sve uskladiti. Ja sam glazbeni producent i zapravo sam cijeli život podredio glazbi. Kod nas ljudi često pristupaju glazbi kao lutriji: napravit ćemo pjesmu pa možda uspijemo. Nitko nema poslovnog plana. Pričajući vani s mnogim muzičarima i ljudima iz tog biznisa, shvatio sam da svatko ima neki svoj poslovni plan, uporni su, rade na njemu dok ga ne ostvare i najčešće uspiju.

NACIONAL: Aktualni singl “Murter” kojim najavljujte novi album napisao je pjevač grupe In Extremo Mihael Rhein. Kako to da je on napisao pjesmu o Murteru?

On je već ranije gostovao na pjesmi “Meridian” i to tako što je samoinicijativno snimio vokal, predloživši da pjesma bude naš duet. Za pjesmu “Murter” predložio sam mu suradnju pa se sam ponudio napisati tekst. Jednog dana samo mi je stigao njegov tekst, uz obrazloženje da živi na Murteru, da ga osjeća i puno mu znači pa mu želi barem nešto vratiti kroz pjesmu. Mi smo se odmah složili.