“Ozbiljno? Ajde si pogledaj inbox i pogledaj koja je bila tema našeg dopisivanja 7. listopada 2021. Dakle, 2021. kada si me pitao zakaj ne volim Matanića, a ja sam ti rekla kaj znam o njemu. Ok, možda ja nisam kredibilan izvor informacija, ali ja sam tebi 2021. rekla da od cura znam da je Matanić predator. Ponavljam, kužim da ja ne moram biti kredibilan izvor informacija, ali da si 5. 3. dobio prvu informaciju, jebiga, baš i nisi.”

Tu je poruku Nebojši Tarabi, dugogodišnjem suradniku redatelja Dalibora Matanića poslala žena poznata u hrvatskim umjetničkim krugovima, koja u strahu za svoju sigurnost ne želi javno otkrivati svoj identitet. Dio je to njihove komunikacije preko Fabebooka, koja je započela nakon što je Tarabu ista osoba upitala je li siguran da nije ranije znao za optužbe protiv Matanića. Nakon što joj je Taraba ponovio da tijekom rada s Matanićem nikada nije dobio pritužbu na njegovo ponašanje, ona mu je poslala netom citiranu poruku.

KAJEM SE! Dalibor Matanić: ‘Uznemiravao sam kolegice. Žao mi je, liječim se… Spreman sam snositi posljedice’

Spomenuta prepiska produbljuje kontroverze vezane uz aferu seksualnog uznemiravanja koje je Matanić javno priznao suočen s novinarskim upitima iz Večernjeg lista. Jer se sada otvara pitanje koliko dugo su neki njegovi suradnici o tomu bili informirani, ali su upozorenja iz nepoznatih razloga ignorirali.

Dodatno intrigira i to što je Nebojša Taraba ujedno i član Zakladne uprave zaklade Solidarna. Ta zaklada se na vlastitim web stranicama promovira kao ona koja želi vratiti ljudska prava doma – u srca, umove i živote običnih ljudi – kako bi naše zajednice postale sigurna mjesta slobode i dostojanstva za sve i u tome opstale tijekom 21. stoljeća. Zakladu Solidarna je krajem 2015. godine pokrenulo 55 branitelja i braniteljica ljudskih prava – 49 pojedinaca te šest udruga iz različitih dijelova Hrvatske. Osim Nebojše Tarabe, u Zakladnoj upravi od poznatijih osoba još su Sanja Sarnavka i Boris Jokić, koji su također bili vrlo glasni u osudi Matanićeva predatorskog ponašanja te su tražili od državnih institucija zaštitu žrtava.

MILENA ZAJOVIĆ ZA RADIO NACIONAL: Da članak nije izašao, Matanić se gotovo sigurno ne bi ispričao

Spomenute poruke otvaraju pitanje koliko je korisno da Taraba ostane u toj udruzi, ako se može sumnjati da je znao, ali duže vrijeme ignorirao pritužbe na Matanićevo seksualno uznemiravanje.

A prepiska koja otkriva nove elemente u tom slučaju budi sumnju da je Taraba vrlo vjerojatno već puno prije nego što je o Mataniću objavljen tekst u Večernjem listu, bio poprilično upoznat s Matanićevim neprimjerenim ponašanjem. Nebojša Taraba je svojim izjavama i postupcima nakon što su se pojavile optužbe protiv Matanića jasno dao do znanja da o svemu ništa nije znao i da je kad je saznao za optužbe, odmah prekinuo suradnju s Matanićem. No ako je vjerovati ovim porukama, čini se da je Taraba i ranije bio obaviješten o Matanićevim predatorskim sklonostima, i to još u listopadu 2021. godine.

Osim toga, te poruke pomažu razumjeti zašto dosad nijedna od žrtava još nije podnijela nikakvu službenu prijavu, već je to jedino učinila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić.

SERIJSKO ZLOSTAVLJANJE Pravobraniteljica Višnja Ljubičić podnijela DORH-u kaznenu prijavu protiv Matanića i s njima će surađivati

Nacional je stupio u kontakt s osobom koja je autor poruka objavljenih u prepisci na jednoj društvenoj mreži te nam je poznat njen identitet, koji na njen zahtjev nećemo objaviti. Naime, ta je osoba u strahu za sebe i svoju obitelj i ne želi javno istupati po tom pitanju. Ta osoba Nacionalu je potvrdila vjerodostojnost svega što je napisano te je rekla i da ima dodatnu korespondenciju s Nebojšom Tarabom, producentom i partnerom u produkcijskoj kući Drugi plan, koji je niz godina surađivao s Daliborom Matanićem. Tu korespondenciju nije bila spremna ustupiti Nacionalu također zbog straha od potencijalne osvete Dalibora Matanića i njegovih utjecajnih partnera iz hrvatskog javnog života.

To je samo jedan u nizu primjera kako u tom slučaju žrtve, ali i osobe koje imaju neposredna saznanja o tom slučaju, zbog straha ne žele istupiti u javnosti.

To ne treba čuditi jer neke osobe povezane s Daliborom Matanićem od samog početka pokušavaju sanirati štetu te raznim utjecajima i pritiscima na medije spriječiti da pojedine informacije izađu u javnost. Štoviše, do Nacionala su dospjele i tvrdnje kako Matanić vrši dodatni pritisak na neke od svojih žrtava, pokušavajući ih odvratiti od namjere da ga prijave.

Dijelom je vjerojatno i to razlog zašto u tom slučaju i dalje vlada svojevrsni zavjet šutnje jer nijedna od žrtava još nije podnijela službenu prijavu niti je, po dostupnim informacijama, svjedočila na policiji. Nacional je u prošlom broju pisao o kaznenoj prijavi koju je podnijela pravobraniteljica Višnja Ljubičić i to je do danas ostala jedina prijava protiv Matanića. Višnja Ljubičić odgovorila je Nacionalu da nije primila nijednu prijavu ili pritužbu od žrtava niti su im se obraćale predstavnice inicijative Spasi me. Ako se to dogodi, ponovo će podnijeti prijavu nadležnom državnom odvjetništvu. Moguće je da je upravo ta njena kaznena prijava inicirala izvide koje je policija započela u tom slučaju, što je DORH i službeno potvrdio. Višnja Ljubičić za Nacional je o tom serijskom seksualnom uznemiravanju izjavila i sljedeće:

„Na temelju izmjena Kaznenog zakona iz 2021. godine (NN 84/21), Spolno uznemiravanje iz članka 156. Kaznenog zakona progoni se po službenoj dužnosti ako postoji odnos ovisnosti ili podređenosti žrtve u odnosu na počinitelja – na što za sada upućuju inicijalne informacije u ovom slučaju. Za ovakvo rješenje Pravobraniteljica se zalagala već godinama i upućivala preporuke nadležnima tražeći izmjene članka 156. Kaznenog zakona u opisanom smjeru. Navedene izmjene svakako doprinose učinkovitosti progona tog kaznenog djela jer se više ne traži podnošenje prijedloga žrtava u roku od tri mjeseca, već se djelo progoni po službenoj dužnosti, dakle, i po saznanju iz medija, a zastarni rok je 10 godina. Anonimnost prijave nikada ne isključuje postupanje, ali ograničava mogućnosti kažnjavanja ako se putem provedene istrage ne doznaju imena žrtava, odnosno svjedoka, ili se ne dođe do drugih materijalnih dokaza koji upućuju na Krivnju osumnjičenog. Drugim riječima, po svakoj prijavi za bilo kakvo kazneno djelo ili drugi prijestup uvijek se postupa, bez obzira na to je li prijava anonimna ili ne.“