Željka Mostečak, predsjednica Državnoodvjetničkog vijeća danas je nemušto pokušala demantirati otkriće Nacionala da je upravo ona bila ta koja je nezakonito spriječila sigurnosnu provjeru Ivana Turudića i tako pridonijela nezakonitosti njegova izbora na funkciju glavnog državnog odvjetnika. Suočena s pitanjem upućenog iz Novog lista je li, kako je to otkrio Nacional u svom tiskanom izdanju, Državnoodvjetničko vijeće moralo zatražiti Turudićevu sigurnosnu provjeru, Mostečak je pokušala manipulirati. Pa je ujedno pokazala da ili svjesno ‘muti vodu’, ili ne raspolaže stručnim kapacitetom razumjeti što piše u Zakonu o državnoodvjetničkom vijeću koji je i sama citirala.
Nacional je u novom broju, otkrio da je Željka Mostečak prekršila članak 58. stavak 5. Zakona o državnoodvjetničkom vijeću u kojem se navodi da će prije donošenja odluke o imenovanju glavnog državnog odvjetnika Vijeće nadležnoj sigurnosno-obavještajnoj agenciji podnijeti zahtjev za provedbu temeljne sigurnosne provjere za kandidate za glavnog državnog odvjetnika koji ne obnašaju državnoodvjetničku dužnost. Sukladno stavku 7. istog 58. članka tog zakona, tek na temelju izvješća nadležne sigurnosno-obavještajne agencije o rezultatu sigurnosne provjere koja se provodi sukladno zakonu kojim se uređuju sigurnosne provjere Vijeće je moglo donijeti ocjenu o postojanju ili nepostojanju sigurnosnih zapreka za svakog kandidata, koja prethodi odluci premijera Plenkovića kojeg će od prijavljenih kandidata Saboru predložiti za imenovanje na funkciju glavnog državnog odvjetnika. Ali te provjere na postojećem natječaju nije bilo.
Pokušaj manipuliranja iz DOV-a
Taj evidentni proceduralni propust ključno je uporište za tvrdnju predsjednika Zorana Milanovića da je saborska većina na prijedlog premijera Andreja Plenkovića nelegalno izabrala Ivana Turudića za novog glavnog državnog odvjetnika.
Državnoodvjetničko vijeće prvo je tijekom današnjeg dana za Novi list potvrdilo da te provjere nije bilo, a potom je Željka Mostečak dodatno za portal Telegram.hr ovako potvrdila da je Državnoodvjetničko vijeće trebalo zatražiti sigurnosnu provjeru za Turudića:
“Budući da su uvjeti za imenovanje Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske jednaki, u predmetnom javnom pozivu Državnoodvjetničkog vijeća navedena je i odredba članka 58. stavak 5. Zakona o Državnoodvjetničkom vijeću koja se odnosi na zamjenike Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, posebice stoga što je odredbom članka 58. stavak 7. Zakona o Državnoodvjetničkom vijeću propisano kako se kandidat u odnosu na kojeg se utvrdi postojanje sigurnosnih zapreka ne može imenovati za zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske”.
I za portal Telegram.hr iz DOV-a su potom priznali da u postupcima imenovanja zamjenika glavnog državnog odvjetnika, a prije samog donošenja odluke o imenovanju, oni podnose zahtjev nadležnoj sigurnosno-obavještajnoj agenciji za provedbu temeljne sigurnosne provjere za kandidate koji ne obnašaju državnoodvjetničku dužnost. Ali su potom pokušali manipulirati kako bi relativizirali svoju grešku, potpuno proizvoljno tvrdeći da se ta ovlast ne odnosi na postupak imenovanja glavnog državnog odvjetnika u kojem oni ne donose odluku o imenovanju. Radi se o diskrecijskom tumačenju koje lako moguće proizlazi iz samovoljnog tumačenja činjeničnog stanja iz pojedinih otvorenih istraga i sličnih iracionalnih grešaka primjetnih u sve češćim dvojbenim procjenama Uskoka, čija je Mostečak ravnateljica.
Otegotne okolnosti za Željku Mostečak
Naime, u Zakonu o državnoodvjetničkom vijeću nigdje nije propisano da bi bilo tko drugi osim njih trebao tražiti provedbu sigurnosne provjere za kandidate za glavnog državnog odvjetnika. To je tako prije svega zbog činjenice da je svaki kandidat za glavnog državnog odvjetnika koji u trenutku prijave na poziv ne obnaša državnoodvjetničku dužnost svojoj prijavi trebao priložiti vlastoručno potpisanu suglasnost za provođenje sigurnosne provjere iz članka 58. stavka 5. Zakona o Državnoodvjetničkom vijeću. Koju je Turudić u svojoj prijavi morao priložiti, jer da nije, prijava mu ne bi mogla biti ocijenjena kao valjana. Ako Državnoodvjetničko vijeće nije nadležno za traženje sigurnosne provjere u tom slučaju, zašto bi kandidati uopće njima slali pismenu suglasnost da su na nju spremni? Za to da bi je oni proslijedili nekome drugome? Možda hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću, koji je eklatantnim lažima prvo prošli tjedan pokušao prikriti taj njihov propust, pa onda preko posrednika ukazivao da on po zakonu o državnoodvjetničkom vijeću nije nadležan tražiti tu sigurnosnu provjeru?
Za Željku Mostečak dodatno je otegotno i to što je kao ravnateljica Uskoka svakako raspolagala dodatnim informacijama povezanim uz Turudića, koje su osnova za nadopunu postojeće Turudićeve sigurnosne provjere. Ivan Turudić tijekom 2019. prošao je sigurnosnu provjeru, ozbiljniju i obuhvatniju od temeljne, te mu ona vrijedi pet godina. Iako se nominalno sigurnosna provjera u normalnim okolnostima obnavlja tek nakon proteka od pet godina, sukladno članku 33. Zakona o sigurnosnim provjerama, postojeća sigurnosna provjera i prije proteka petogodišnjeg roka može se nadopunjavati na zahtjev državnog tijela ovlaštenog za podnošenje zahtjeva za provođenje sigurnosne provjere.
Više je razloga zašto je Državnoodvjetničko vijeće moglo podnijeti takav zahtjev. Prvi razlog proizlazi iz toga jer je ono ovlašteno provoditi postupak izbora glavnog državnog odvjetnika u dijelu u kojem je obavezno zatražiti i sigurnosnu provjeru onih kandidata koji nisu unutar državnoodvjetničkog sustava. U drugom slučaju može zatražiti dopunu sigurnosne provjere ukoliko je izvješće o sigurnosnoj provjeri nepotpuno ili se dođe do novih podataka, odnosno podataka koji su bili nepoznati tijekom provođenja sigurnosne provjere.
U ovom slučaju definitivno se može tvrditi da je predsjednica Državnoodvjetničkog vijeća Željka Mostečak kao vršiteljica dužnosti ravnateljica Uskoka oko Turudića došla do novih podataka, koji su bili nepoznati tijekom provođenja sigurnosne provjere iz 2019.
Nacional je u prošlom broju otkrio da je Vanja Marušić, kao tadašnja ravnateljica Uskoka, planirala kazneno goniti i službeno optužiti Ivana Turudića za zloupotrebu položaja i ovlasti zbog sumnje da se neprimjereno umiješao u kazneni postupak protiv Ivana Inje Bašića kako bi mu se u ranoj fazi tog postupka ukinuo pritvor. S tim okolnostima je Željka Mostečak kao ravnateljica Uskoka morala biti upoznata. To je po svemu sudeći dodatni razlog zašto je pokušala proizvoljno tumačiti Zakon o državnoodvjetničkom vijeću tvrdeći da ono nije nadležno zatražiti sigurnosnu provjeru za kandidate za glavnog državnog odvjetnika koji ne dolaze iz državnoodvjetničkog sustava.
Komentari