Sean Baker (53) već je godinama jedan od najzanimljivijih američkih nezavisnih filmaša čiji je do sada najpoznatiji film bio „Projekt Florida“ 2017. godine, za koji je Willem Dafoe bio nominiran za Oscara. Međutim, ove godine je Baker s filmom „Anora“ dosegnuo novi vrhunac. „Anora“ je osvojila Zlatnu palmu na festivalu u Cannesu i već ga sada svrstavaju među filmove koji će sigurno biti nominirani za Oscara u najvažnijim kategorijama, uključujući i onaj za najbolji film. Uostalom, na Rotten Tomatoesu film ima 98 posto pozitivnih kritika, što ga čini najbolje ocijenjenim ovogodišnjim igranim filmom.

Sean Baker u svojim filmovima često se na gorko-slatki način bavi životima seksualnih radnica i radnika, primjerice u filmu „Starleta“ iz 2012. glavni ženski lik je porno glumica, dok je u filmu „Crvena raketa“ iz 2021. glavni lik propali porno glumac. U filmu „Anora“ istoimena djevojka – glumi je Mikey Madison – siromašna je erotska plesačica. Jedne večeri upoznaje Ivana (Mark Eidelstein), mladog bogatog Rusa koji živi u velebnoj vili u New Yorku, ali njegovi bogati roditelji oligarsi žele da se vrati u Rusiju i zaposli se. Nakon noći seksa Ivan, nezreli klinac koji nemilice troši novac na provode, zaljubljuje se u Anoru te je zaprosi. Za nju je to prilika da napusti posao kojim se bavi i sredi život, za njega je to prilika da dobije zelenu kartu, ostane u New Yorku i nikada se ne vrati u Rusiju. Nakon što su se vjenčali, njegova obitelj saznala je da se njihov sin navodno vjenčao s prostitutkom i angažiraju svoje zemljake da razvrgnu taj brak po svaku cijenu.

‘Ruski glumci koje sam odabrao u ovom filmu su velike zvijezde u Rusiji’

Nakon premijere na festivalu u Cannesu, kritika i publika oduševljeno su pisali panegirike o filmu „Anora“, ali kada smo se susreli s Bakerom na ekskluzivnom intervjuu za Nacional, on je vrlo mirno objašnjavao svoj filmski rad te obrazlagao svoje viđenje stanja u filmskoj industriji.

NACIONAL: Kako to da ste se vi, koji dolazite iz ugledne obitelji iz New Jerseya, odlučili u svojim filmovima prikazivati život marginaliziranih osoba i seksualnih radnica?

Ne znam bih li to tako nazvao. Mislim da sam se fokusirao na marginalizirane osobe, na ljude koji funkcioniraju izvan sustava, bave se ilegalnim poslovima i nose neku vrstu stigme zbog toga čime se bave. To može biti njihov način života i zbog toga su podcijenjeni. Vidimo ih kao ljude koji se bore protiv sustava i koji u njemu nisu prihvaćeni. Možemo reći da su to marginalizirane osobe iako je istina da sam se u posljednjih pet filmova fokusirao na seksualne radnice. Do toga je došlo prirodnim putem, nije da sam imao veliki plan na početku svoje karijere. Iskreno, nisam znao u kojem ću smjeru ići, ali je činjenica da sam istraživao seksualne radnice, čuo sam brojne priče o tome i čini mi se da su se ti scenariji za filmove sami napisali. I zato to nisu samo priče o marginaliziranim osobama, već o biznisu koji je ili ilegalan ili dijelom legalan.

NACIONAL: U ovom filmu nije samo Anora marginalizirana osoba već i Rusi, koji su marginalizirani iz sasvim drugačijih razloga.

U pravu ste. Ovaj film nema nikakve veze s ratom. Ja sam priču filma počeo razvijati daleko prije nego što je 2022. rat eskalirao. Istina, ruske glumce izabrao sam nakon početka rata, ali sam svjesno ušao u to jer oni nisu tada imali posla. U to vrijeme čak je The New York Times objavio tekst u kojem su objavili fotografiju Alekseja Serebrjakova, glumca iz filma „Anora“, i pisali o tome kako je rat utjecao na ruske umjetnike. Suosjećao sam s njima, osjećao sam empatiju prema tim umjetnicima, jer su oni marginalizirani zbog politike njihove vlade.

NACIONAL: Ti ekstremno bogati Rusi u Americi često se opisuju kao vulgarne osobe koje Amerikanci ne prihvaćaju te su stoga automatski marginalizirani.

Da, i zato mi je bilo važno prikazati Darju Ekamasovu, koja glumi Galinu, Ivanovu majku, kao karikaturu. Ona doslovno glumi Dartha Vadera. Mislim da sam podsvjesno stvorio scenu u kojoj, kada se otvaraju vrata njenog aviona, a ona izlazi i spušta se stepenicama, izgleda kao Darth Vader koji izlazi iz dima na početku „Ratova zvijezda“. Znali smo da će Galina biti lik koja se najviše suprotstavlja Anori. Ivan nije zla osoba, on je klinac koji nikako da odraste, on je neuk i iz toga proizlazi njegov manjak poštovanja prema ljudima. I zato on kaže – u čemu je problem što sam proveo tjedan dana s erotskom plesačicom? Ali vidite ga da plače, da mu je teško, da mrzi svoje roditelje i publika će odlučiti osjeća li empatiju prema njemu. Na svakom gledatelju je da odluči hoće li osjećati nešto prema likovima iz filma, ali svi oni dovoljno su opisani da vidite njihovu ljudsku stranu.

FOTO: Vianney Le Caer/Invision/AP/GuliverImages

NACIONAL: Nakon 15 minuta filma, bez obzira na to koliko je duhovit, jasno je da će se na kraju dogoditi nešto tragično. Je li to od početka bila vaša namjera ili vas je priča odvela u tom smjeru?

Želio sam da priča izgleda stvarno. Film do određenog trenutka izgleda kao holivudska bajka, a sve nakon toga je surova realnost. A kad se priča događa u realnom svijetu znate da će, vjerojatno, doći do tragičnog završetka ili da će završetak izazvati suze kod gledatelja. Sjećam se da sam, u vrijeme dok sam studirao, rekao kako mislim da nikada neću snimiti film sa sretnim završetkom. No pokušavao sam snimati filmove u kojima na kraju postoji neka nada. Ne volim ostaviti publiku očajnom. Volim mračne filmove. Volim pesimizam, ali ne mislim da mogu snimati takve filmove jer u njima nema duhovitosti, vrlo često ni nade.

NACIONAL: Duhovitost je vrlo važna u svim vašim filmovima. I ovaj film počinje kao romansa, a završava kao farsa.

Da, pokušao sam imati tobogan raznih emocija. Bilo mi je jako važno ući u to, uvijek imati humora u filmu, ponekad suptilnog humora, a ponekad se to pretvara u sitcom, slapstick ili talijansku vrstu komedije.

Stefanos Kyriazis/LiveMedia/GuliverImages

NACIONAL: Što vas nasmijava?

Mislim da je to suptilan humor. Mi se, kao ljudi, često nezrelo ponašamo. Ja sam iz New Yorka, volim njujorško ponašanje koje može biti agresivno, ponekad i pomalo zločesto, ali iz nekog razloga to mi je duhovito. Odrastao sam u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Prve komedije koje sam gledao bile su komedije iz osamdesetih, filmovi Johna Landisa i Roberta Zemeckisa. Za mene su to bile klasične komedije. Kako sam odrastao tako sam otkrivao komedije iz drugih razdoblja i drugih zemalja. No, moj DNK povezan je s komedijama Johna Landisa. U svojim filmovima eksperimentiram s humorom, ali održavam balans s ozbiljnim dijelovima, izmjenjuju se komični s tužnim dijelovima. Eksperimentiram koliko daleko mogu ići s komedijom bez da temu filma prikažem na laganiji način. Robert Zemeckis je, prije filma „Povratak u budućnost“, režirao film „Used Cars“, s Kurtom Russellom u glavnoj ulozi. To je politički nekorektan humor koji se u Americi više ne snima. Volio bih ići u tom smjeru.

NACIONAL: Kada spominjemo klasike, čini se da je „Anora“ film koji ima suprotnu ideju od filma ‘’Zgodna žena’’. Jeste li razmišljali o tome?

Ne mogu negirati da mi je to palo na pamet, ali ne prije nego što smo završili snimanje filma i započeli postprodukciju. Samantha, moja supruga i producentica filma, rekla mi je da je „Anora“ zapravo „Zgodna žena“. Mislim da „Anora“ završava onako kako je „Zgodna žena“ trebala završiti u prvoj verziji. Nisam gledao „Zgodnu ženu“ od 1988. pa taj film nije utjecao na mene, možda se radilo o podsvjesnom utjecaju. No čuo sam da je postojao originalni scenarij filma „Zgodna žena“ po kojem je završetak trebao biti tužan. Dakle, možda je „Anora“ antiholivudska verzija filma „Zgodna žena“.

NACIONAL: Poznati ste po svom procesu odabira glumaca i najčešće birate malo poznate ili nepoznate glumce. Zašto vas upravo takvi glumci privlače?

Volim vidjeti nova lica na velikom platnu. Nemam ništa protiv slavnih glumaca niti onih s A liste. No uvijek biram onog tko je najbolji za određenu ulogu. Dakle, ako stvorim na papiru neki lik i vidim da bi Leonardo DiCaprio bio najbolji za tu ulogu, onda ću ga pokušati angažirati. Vjerojatno neću uspjeti, ali možda je moj susjed, koji nikada nije glumio, bolji u toj ulozi. Angažirat ću njega i time izludjeti financijere i producente svog filma. Meni to nije bitno, važan je film. Moja supruga i ja često se žrtvujemo jer znamo da s našim filmovima nećemo puno zaraditi, ali nemamo djecu i možemo mirno spavati. Ako osjetim da ulazim u kompromise zbog ponekog dolara zarade, okrenut ću leđa svojoj umjetnosti.

NACIONAL: Kako ste birali glumce za film „Anora“?

Ruski glumci koje sam odabrao u ovom filmu su velike zvijezde u Rusiji. Aleksej Serebrjakov je u Rusiji poput Roberta De Nira. Jura Borisov je ruski Ryan Gosling. Mark Eidelstein je nešto kao Timothee Chalamet. Dakle, radio sam sa zvijezdama. Pored njih trojice, tu je i Karen Karagulian koji je glumio u svim mojim filmovima. Znao sam da ću ulogu tog armenskog fiksera koji radi za ruske oligarhe dati njemu. Borisova sam vidio u finskom filmu „Kupe broj 6“, te 2021. bio sam u Cannesu s filmom „Red Rocket“. Dakle, tada sam već imao dvojicu glumaca. Razvijao sam ulogu Anore, u to vrijeme pogledao sam film „Bilo jednom u Hollywoodu“ i zapazio Mikey Madison. Nisam poznavao njen rad na seriji „Better Things“ jer ne gledam TV serije. Privukla mi je pažnju u filmu „Bilo jednom u Hollywoodu“ zato što je to divan film i zato što se ona pojavljuje iznenada u posljednjih 10 minuta filma. Ona glumi Susan Atkins, jednu od Mansonovih djevojaka. Odmah sam se zapitao tko je ova djevojka. Meni je bila nepoznata, a tako je dobra glumica. Pokazala mi je da može glumiti mladenačku djevojku, ali i djevojku sa stavom, pomalo ludu. Zatim smo Samantha i ja pogledali film „Vrisak“ u kojem je glumila i odlučili zvati njenog agenta. Nevjerojatno, ali njen agent je ujedno i agent Brooklyn Prince koja je glumila u mom filmu“Projekt Florida“. Zatražili smo sastanak s Mikey i predstavili joj ideju filma koja nije bila razrađena. Rekao sam joj da mi da tri mjeseca kako bih napisao do kraja scenarij u kojem bi ona imala glavnu ulogu. Trajalo je duže jer mi je trebalo vremena da to napišem. Nakon još dodatnih tri mjeseca shvatio sam da bi to bila moderna verzija pepeljuge u SAD-u, gdje je novac pokretač svega. Koji novac? Pa ruski novac, novac ruskih oligarha.

NACIONAL: Jesu li ruski oligarsi u filmu Židovi?

Jesu, to je židovska obitelj. Vrlo smo suptilno to prikazali u filmu, u jednom trenutku vidi se menora. Jednom četvrtinom sam podrijetlom ruski Židov iz Litve, zato sam uvijek želio na neki način prenijeti na film dio svog podrijetla.

NACIONAL: Već ste rekli kako prilikom snimanja scena seksa niste imali koordinatora intimnih scena. Tko je zaključio da je nepotreban dolazak te osobe na snimanje filma?

U osnovi, Mikey Madison je to odbila. Razgovarali smo s njom i ponudili joj prisustvo koordinatora intimnih scena, ako ona to želi. Istovremeno smo joj Samantha i ja rekli da će snimanje bili vrlo sigurno i ugodno te da će ona biti uključena u pisanje scenarija za scene seksa. Naime, u mom scenariju je samo pisalo – oni se seksaju.

NACIONAL: Kako je ruski glumac Mark Eidelstein reagirao na scene seksa?

S njim smo razgovarali putem zooma te smo i njemu ponudili koordinatora intimnih scena, ali prvo smo željeli znati je li on uopće spreman na scene seksa u kojima će se pojaviti gol. E, ovo što ću vam ispričati jako je smiješno. Bilo je to u vrijeme dok ga još nismo angažirali i zatražili smo videoaudiciju. Poslali smo mu dijelove scenarija. Zanimalo nas je je li spreman na scene u kojima je gol, a on nam je poslao videosnimku na kojoj je potpuno gol s električnom cigaretom u ustima. Osvojio nas je time što nam je pokazao kako ga nije briga. Nakon toga Mikey Madison i Mark Eidelstein su se družili mjesecima prije početka snimanja i postali bliski. Zato je snimanje scena seksa bilo ugodno. Oni su mi počeli predlagati svoje ideje oko scena seksa. Ne protivim se angažmanu koordinatora intimnih scena. To bi trebalo biti obavezno na snimanjima filmova velikih filmskih kompanija, ali na snimanjima malih, nezavisnih filmova ja sam taj koji koordinira scene seksa. Moje scene seksa su bazične, one služe za nastavak scene ili za ubacivanje humora. To nije erotika, iako bih se želio i u tome okušati. Volio bih se okušati onako kako to u svojim filmovima čini Paul Verhoeven.

NACIONAL: Film„Anora“ je pobijedio na festivalu u Cannesu, a u konkurenciji su bili brojni filmovi u kojima je bilo puno scena seksa. Kako to objašnjavate?

Mislim da je to otpor filmaša prema onom što čujemo u dijelu javnosti. A čujemo da generacija Z ne želi ikada više gledati seks. Ne žele da se bavimo seksom u svojim pričama, ali ne znam je li to istina. Čitao sam o tome, ali ne znam jesu li te ankete istinite. Sve me to smeta jer je seks krucijalan dio života. Tako da je sve to otpor prema tom stavu. Ne znam za ostatak svijeta, ali u SAD-u živimo u puritanskim vremenima. Zaziremo od seksa, ali prihvaćamo nasilje. Stvari su ovih dana vrlo nasilne. Vidio sam petogodišnjake u kinima i nisam vjerovao da gledaju te nasilne filmove.

Nacionalov novinar Dean Sinovčić razgovarao je sa Seanom Bakerom. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Imate li u planu sljedeći film?

Ne, ali znam da ću nastaviti u istom stilu, želim istraživati razne teme. U Americi nema puno filmaša koji snimaju ovakve filmove. Ne znam zašto mnogo filmaša moje generacije naginju snimanju TV serija ili filmskih franšiza. Ne razumijem filmaše koji, tako mi se čini, odustaju od snimanja originalnih filmova. Ne znam zašto se moramo boriti za takve filmove. Jedini oblik borbe je snimanje filmova. A u to ne spada snimanje serije za streaming platformu Amazon. Najgledaniji film prošle godine bio je „Barbie“ koji nisam gledao, ali to što je Greta Gerwig napravila s tim filmom jako je dobro. Pomogla je da održi kino dvorane na životu. Trebamo 10 takvih filmova, filmove kao što je „Oppenheimer“ i „Barbie“ kako bih ja mogao nastaviti snimati svoje filmove.

NACIONAL: Nadajmo se da nećete odustati i početi snimati Marvelove filmove.

Ne, nikada me do sada nisu ni pitali da snimim film za kompaniju Marvel. Mislim da znaju da bih ih odbio. Za snimanje Marvelovih filmova morate imati afiniteta ili to neće funkcionirati. A ja nemam taj afinitet.