Uragan Florence udario je o obalu Sjedinjenih Država, tajfun Manghkut približava se Filipinima, a tamošnje stanovništvo bježi ili se sklanja pred mogućom katastrofom. Slijedi nekoliko činjenica o čudovišnim olujama takvog tipa i o tome što se od njih može očekivati u budućnosti, u vrijeme jačanja klimatskih promjena.

Uragani, cikloni i tajfuni različita su geografska imena za istu vrstu golemu tropskih oluja koji se formiraju u oceanima u blizini dviju Amerika i Azije.

Donose obilnu kišu, orkanske vjetrove, olujne udare, ogromne valove i mogu biti smrtonosne i razorne kad stignu do kopna.

U svojim najgorim izdanjima ova su polja niskog tlaka energetski snažnija od atomske bombe koja je sravnila Hirošimu.

Na Atlantiku i sjeveru Tihog oceana poznate su kao uragani, na istoku Azije zovu ih tajfunima, a na jugu Pacifika i u Indijskom oceanu ciklonima.

Skromni počeci

Cikloni počinju kao jednostavne grmljavinske oluje. No u nekim razdobljima godine, kad su temperature mora dovoljno visoke da voda isparava, olujne fronte je počinju usisavati u velikim količinama.

Na sjevernoj polutci oblikuju se u vrtlog koji se obrnuto kazaljkama na satu kreće preko oceana. Cikloni na jugu okreću se u smjeru sata.

Voda koju talože potom se pretvara u snažne kiše koje donose katastrofalne poplave, imovinsku štetu i gubitke života.

Oluje mogu narasti do 1000 kilometara u širinu, a u njihovom središtu je “oko”, područje mirnih meteoroloških uvjeta koje je u pravilu široko nekoliko desetaka kilometara.

Uragani uvijek jako oslabe kada putuju iznad kopna ili hladnijih područja oceana.

Veličina nije (uvijek) važna

Znanstvenici razvrstavaju ciklone po snazi, u kategorije od 1 do 5. Oluje najviše, pete kategorije imaju vjetrove koji pušu 252 kilometara na sat ili više.

Nedavni primjer uragana pete kategorije bila je Irma koja je u rujnu prošle godine pogodila Karibe i jug SAD-a. U toj kategoriji bila je i Katrina, uragan koji je 2005. diljem američke obale Meksičkog zaljeva usmrtio više od 1.800 ljudi.

Uragan Florence je u četvrtak oslabio na kategoriju 2, no to ne znači da nije i dalje jako opasan. Očekuje se da će na nekim područjima u Sjevernoj i Južnoj Karolini donijeti pet puta više kiše nego što je mjesečni prosjek.

“Stoga oluja niže kategorije i dalje može biti opasna i načiniti mnogo štete”, istaknuo je Emmanuel Bocrie iz meteorološke agencije Meteo France.

Nasilno ljeto

Zapadni Atlantik prošle je godine pogodio niz katastrofalnih oluja poput Irme, Marije, te Harveyja koji je na području Houstona uzrokovao štetu od 125 milijardi dolara.

Bocrie kaže kako je 2017. bila iznimna za atlantske superoluje jer je temperatura na površini oceana u prosjeku bila dva do tri stupnja viša nego je uobičajeno.

Američka državna meteorološka agencija NOAA i britanski Met Office za ovu godinu predviđaju između pet i devet oluja treće kategorije ili jačih.

“To je relativno normalna sezona”, smatra Bocrie.

“No budite oprezni. To ne znači da možemo odbaciti mogućnost katastrofe. Jer za to je dovoljna samo jedna”.

Najgore tek dolazi

Znanstvenici dugo upozoravaju da globalno zatopljenje čini oluje još razornijima, a neki tvrde kako su dokazi za to već vidljivi.

Topli oceani daju novo gorivo koje hrani ciklone, a rast razine mora jača olujne udare pred kojima su obrane na obalama bespomoćne

Cikloni će biti “daleko snažniji, nasilniji i destruktivniji, a očekujemo i više kiše”, zaključuje Bocrie.