Snažan vjetar i obilna kiša tijekom noći na srijedu raseljenim su palestinskim obiteljima u Pojasu Gaze donijeli još više očaja, bijede i hladnoće, nakon što su polomljeni i poplavljeni loši šatori u koje su ih smjestili, a odjeća i deke natopljeni vodom.

U improviziranom kampu u Rafahu, postavljenom na pješčanom terenu prepunom smeća, ljudi su se u srijedu nastojali oporaviti od užasne noći. Neki su nosili kante s pijeskom da bi pokrili lokve nastale unutar ili izvan šatora u koje su smješteni, a drugi su nastojali osušiti odjeću.

Dio obitelji smješten je u prikladne šatore, no većina ih se snalazi s tankim, prozirnim plastičnim ceradama, čija je svrha pokriti robu, a ne pružiti utočište ljudima. Mnogi šatori nemaju nikakvu podlogu pa su ljudi proveli noć šćućureni na mokrome pijesku.

Pukotine i lokve u improviziranim šatorima

“Sve se potrgalo pa nas je kiša namočila. Sasvim smo pokisnuli”, rekao je Reutersu Ramadan Mohadad, sredovječni muškarac, nastojeći popraviti obiteljsko sklonište sklepano od šperploča i tankih plastičnih ploča. “Pokušali smo se, koliko god smo mogli zaštititi da nam voda ne bi prodrla unutra, ali bezuspješno… ova plastika ne štiti ljude koji spavaju ispod nje”, rekao je.

Plastična skloništa nekih obitelji puna su pukotina, a u nekima su u unutrašnjosti nastale lokve.

Yasmin Mhani je ispripovijedala da se usred noći probudila i shvatila da je njezino najmlađe, sedmomjesečno dijete u potpunosti mokro. Njezina peteročlana obitelj dijeli jednu deku. U izraelskom zračnom napadu izgubili su jedno dijete, a dom i sva imovina uništeni su. “Kuća nam je uništena, dijete ubijeno, a ja se i dalje nastojim boriti sa svim nedaćama. Ovo je peto mjesto na koje smo se bili primorani preseliti. Bježimo s jednog mjesta na drugo. Nemamo ništa, samo ove majice”, rekla je, pokazavši rukom na mokru odjeću koja se sušila na užetu ispred šatora.

Premještaj u Egipat – najgora noćna mora

Rafah, koji se nalazi uz samu granicu s Egiptom, najjužniji je dio Pojasa Gaze. Ondje ljudi pristižu u sve većem broju, tražeći utočište od sve jačih borbi između Izraela i Hamasa, koje sada bjesne i na sjeveru i na jugu.

Inas, 38-godišnja majka petero djece, Reutersu je rekla da su ona i njezina obitelj od početka rata bili primorani bježati četiri puta – najprije iz Twama u sjevernom dijelu Gaze u susjedni Tel al-Hawa, zatim u izbjeglički Nuseirat kamp u središnjem dijelu Gaze, potom u Han Junis i na kraju u Rafah. Obitelj je ranije posjedovala peterokatnicu i supermarket, koji su u bombardiranju u potpunosti uništeni.

“Nadam se da će rat završiti i da izraelske okupacijske snage neće izvršiti invaziju na Rafah. Prestravljena sam zbog mogućnosti da nas presele u Egipat“, rekla je, dijeleći strah s ostalim stanovnicima Gaze. “To je naša najgora noćna mora. Hoće li se rat proširiti na Rafah? Ako se to dogodi, kamo ćemo mi? Prema moru ili prema Sinaju?” rekla je preplašena Inas, misleći pritom na golemu pustinjsku egipatsku regiju južno od Gaze i Izraela.

“Pozivamo svijet da zaustavi Izrael jer mi ne želimo napustiti Gazu”, rekla je.

U izraelskom bombardiranju Pojasa Gaze dosad je ubijeno više od 18.000 ljudi, većinom žena i djece, podaci su palestinskih zdravstvenih vlasti koje strahuju da su još tisuće ostale zatrpane pod ruševinama.