Saudijska Arabija pokrenula je investicijski fond, postala većinskim vlasnikom četiri nacionalna kluba i krenula u kupovinu najboljih svjetskih nogometaša. Sljedeći cilj je dobivanje domaćinstva SP-a 2030.
Pobjeda Saudijske Arabije nad Argentinom u prvom kolu Skupine C prošlogodišnjeg Svjetskog prvenstva u Katru bila je ogromno iznenađenje. Društvene mreže i TV postaje objavljivale su stotine videa slavlja saudijskih navijača, a izbornik Herve Renard i strijelci u 2-1 pobjedi Saleh Al-Shehri i Salem Al-Dawsari, za Argentinu je zabio Leo Messi, postali su svjetske senzacije.
Prema kraju Svjetskog prvenstva stvari su ipak išle više očekivanim tijekom, Saudijci su unatoč dobroj igri i fanatičnoj borbenosti poraženi u preostale dvije utakmice Skupine C i ispali s turnira, dok je Argentina postala svjetski prvak i na tom putu, između ostalih, svladala i Hrvatsku.
Ipak, nije u Saudijskoj Arabiji sve ostalo na tome – ta je senzacionalna pobjeda Saudijaca nad Argentinom pokrenula nogometnu revoluciju u toj državi koja je preko svog super-bogatog državnog fonda (PIF) počela ulagati basnoslovan novac u najveće tamošnje klubove. Cristiano Ronaldo predzadnjeg je dana prošle godine potpisao trogodišnji ugovor s Al-Nassrom vrijedan, procjenjuje se, nešto više od 200 milijuna eura godišnje i to je bio početak saudijske kupnje velikih europskih nogometnih zvijezda koja se nastavila u aktualnom prijelaznom roku.
Što je za saudijski nogomet i, konkretnije, Al-Nassr, značio Ronaldov potpis, govori jedan podatak: 29. prosinca, dakle, dan prije Portugalčeva potpisa, saudijski klub imao je 850 tisuća pratitelja na Instagramu. Pola godine kasnije, početkom srpnja, Al-Nassr ima 15,3 milijuna pratitelja na toj društvenoj mreži. Uz to, saudijski nogomet dospio je među izvještaje najjačih europskih natjecanja, a završnica tamošnje lige, u kojoj Ronaldov klub ipak pored Al-Ittihada nije uspio doći do titule prvaka, u Europi se pratila skoro kao završnica Lige petice.
Prije početka priče o tamošnjem ulaganju u nogomet treba naglasiti da je u zadnjih nekoliko godina Saudijska Arabija već uložila ogroman novac u razne sportove: Saudi Arabian Grand Prix Formule 1 vozi se od 2021. godine, upravo u srpnju 2023. u Saudijskoj Arabiji održat će se Svjetsko snooker prvenstvo U-21, u Riyadhu se održava Saudi Cup, najveća svjetska utrka konja, 2021. godine pokrenut je LIV Golf koji je u svoje okrilje doveo neke od najboljih svjetskih golfera koji su se odlučili u ovo saudijsko natjecanje prebaciti s PGA Toura. Diriyah Cup je ekshibicijski teniski turnir čiji pobjednik dobiva nagradu od milijun dolara. Uz to, Saudijci su organizirali još mnogo elitnih događanja, zadnje dvije godine tamo se igra španjolski nogometni superkup, tri od zadnjih pet talijanskih superkupova igralo se u Saudijskoj Arabiji, tamo su se u prosincu 2019. borili boksači Andy Ruiz i Anthony Joshua, a u kolovozu prošle godine Joshua i Oleksandr Usyk.
„Da Michael Jordan još igra, i njega bi doveli“, rekao je u jednom nedavnom intervjuu Romeo Jozak, nekadašnji voditelj akademije i sportski direktor Dinama koji već dvije godine radi u Ministarstvu sporta Saudijske Arabije na mjestu direktora razvoja nogometa.
Dan prije Ronaldovog potpisa, Al-Nassr je imao 850 tisuća pratitelja na Instagramu. Pola godine kasnije Al-Nassr ima 15,3 milijuna pratitelja
Za saudijski Public Investment Fund (PIF) koji, po procjenama, raspolaže sa 600 milijardi dolara, šira je nogometna javnost čula u listopadu 2021. nakon kupnje engleskog premierligaša Newcastle Uniteda. PIF je uz početni ulog od 300 milijuna funti postao vlasnik 80 posto dionica kluba koji je u saudijskom vlasništvu vrlo brzo napredovao i prošlu sezonu završio na sjajnom četvrtom mjestu koje im je donijelo nastup u Ligi prvaka sljedeće sezone. Newcastle pod novim, bogatim vlasnicima nije radio slično onome kad su ljudi iz Emirata odnosno Katra kupili Manchester City odnosno PSG. Doduše, ne može se reći da Newcastle u zadnjih godinu dana nije trošio, ali nije to bilo ni blizu kupovanja velikih zvijezda i razbacivanja novcem u koje su ušli City i PSG.
Petog dana siječnja, dakle, ni tjedan dana nakon što je stigao Ronaldo, PIF je na društvenim mrežama objavio daje postao vlasnikom četiriju saudijskih klubova, Al-Ittihada, Al-Nassra, Al-Ahli i Al-Hilala. To zapravo najviše govori koliko je cijeli nogometni projekt u Saudijskoj Arabiji centraliziran – naravno, pod paskom princa Mohammeda bin Salmana – i kako se provodi pod potpunom kontrolom države. Cilj, dakle, nije od saudijske Pro League učiniti kompetitivno natjecanje nalik, naprimjer, engleskoj Premier ligi, nego kroz forsiranje spomenutih četiriju klubova povećati utjecaj Saudijske Arabije na nogomet, dovesti spomenute klubove na listu Deloitte Football Money League, 20 svjetskih klubova s najvećim prihodom, i onda kroz sve to još i dobiti dodatnu težinu pred izbor domaćina Svjetskog prvenstva 2030. godine za koji će se Saudijci kandidirati s Grčkom i Egiptom. Do tada, do 2030., Saudijska Arabija organizirat će još dva velika nogometna natjecanja, u prosincu 2023. u Džedi će biti domaćin FIFA Svjetskog klupskog prvenstva, a 2027. ugostit će Azijski kup.
PIF je kupio 75 posto udjela u vlasništvu četiri najveća kluba, po dva iz Riyadha i Džede i s njima sklopio 20-godišnji ugovor o sponzoriranju vrijedan tko zna koliko točno – radi se o desetinama milijuna dolara. Ostatak lige dobio je, nazovimo to tako, mrvice, tako da PIF kroz Rushn, jednu od kompanija iz svog portfolija koja se bavi nekretninama, sponzorira ligu. New York Times je u nedavnom tekstu, pozivajući se na izvor koji je morao ostati anoniman, objavio kako je plan da četiri najveća kluba u svoje sastave dovedu po trojicu vrhunskih svjetskih igrača, a da u ostalih 12 klubova dođu još ukupno osmorica igrača svjetske razine.
Naravno, nisu svi saudijski klubovi zadovoljni takvom raspodjelom. Al-Shabab iz Rijada osvojio je šest titula prvaka, četvrti je najuspješniji saudijski klub, zadnji put prvaci su bili u sezoni 2011/12, ali se ipak nisu našli na toj listi „velike četvorke“, dok je tamo ušao Al-Ahli iz Džede, osvajač triju titula prvaka, zadnji put u sezoni 15/16, koji će se u sljedećoj sezoni vratiti u Pro League nakon što su prvi put u povijesti u sezoni 2021/22 ispali u drugi rang. U PIF-u se, navodno, pri odluci koje će klubove uzeti pod svoje okrilje nisu vodili samo trofejima i poviješću klubova, nego i odnosom snaga između Rijada i Džede, pa su, da bi jednakost bila naglašena, odabrana po dva kluba iz svakoga grada.
PIF je kupio 75 posto udjela u vlasništvu četiri najveća kluba, po dva iz Rijada i Džede, i s njima sklopio 20-godišnji ugovor o sponzoriranju
Da bi sve funkcioniralo savršeno, ljudi iz saudijskog nogometa nisu osigurali samo novac; kao na spomenutom primjeru Newcastlea pobrinuli su se da stručni dio vode iskusni ljudi iz Europe. Garry Cook je Englez s impresivnom biografijom koji je od početka ove godine do kraja lipnja bio generalni direktor Saudi Pro League. Cook je 65-godišnjak iz Birminghama koji je od 1996. u Nikeu vodio Brand Jordan, 2008. je prešao u Manchester City gdje je do 2012. bio izvršni direktor, a zatim je prešao u UFC gdje je bio izvršni dopredsjednik i direktor za Europu, države Bliskog istoka i Afriku.
„I u prošlosti je država imala puno utjecaja na saudijski nogomet, najviše kroz otpise dugova, zadnji takav slučaj bio je 2022. godine, ali sada sve ide na drugu razinu“, rekao je za Al-Jazeeru Simon Chadwick, profesor sporta i geopolitičke ekonomije na SKEMA Business School, i dodao: „Saudijska Arabija sada pokušava dugoročno transformirati klubove iz statusa ovisnih o državi u puno učinkovitije i svrhovitije strateške i poslovne organizacije.“ S jedne strane ogromna ulaganja državnog fonda u klubove, s druge strane očekivanja da klubovi postanu neovisni o državi. Zvuči kontradiktorno, međutim, postoji jasan plan – potaknuti razvoj nogometa privlačenjem novih investicija, između ostalog i otvaranjem klubova za ulazak novih privatnih vlasnika. U tekstu koji je objavila državna informativna agencija Saudi Press Agency stoji da se plan temelji na trima glavnim područjima: stvoriti okruženje privlačno ulagačima, poboljšati upravljanje nogometnih klubova kako bi postali profesionalniji te povećati kvalitetu nadogradnjom infrastrukture.
Podatak o strelovitom rastu Al-Nassrovih sljedbenika na Instagramu zapravo govori koliko ulaganje u transfere vrhunskih nogometaša može donijeti. Realno, za nogometni klub Al-Nassr znalo je izvan Saudijske Arabije do Ronaldovog dolaska vrlo malo ljudi, dok sada za njega zna svaki površniji pratitelj nogometa. I u Hrvatskoj je Al-Nassr ušao u središte zanimanja, naravno, otkako je krenula priča o dolasku Marcela Brozovića u klub u kojem igra i Ronaldo. Takav rast zanimanja i, naravno, što je danas vrlo bitno, porast broja pratitelja na društvenim mrežama, vodi do većeg zanimanja medija, više medija privlači više sponzora i ulagača, oni pak donose svježi novac koji opet dalje omogućava klubovima još veća ulaganja…
Aktualni prvak Al-Ittihad u ljetnom prijelaznom roku besplatno je doveo Karima Benzemu iz Reala i N’Golo Kantea iz Chelseaja; prvi će igrati za ukupno, računajući klupski i sponzorske ugovore, više od 200 milijuna dolara po sezoni, drugi za „samo“ 100. Ronaldov Al-Nassr je na kraju prošle sezone pod vodstvom hrvatskog trenera Dinka Jeličića za pet bodova ostao iza prvaka Al-Ittihada, a u novi pokušaj osvajanja titule krenut će s Marcelom Brozovićem u sastavu, hrvatski veznjak došao je iz Intera za odštetu od 18 milijuna eura i godišnju plaću od, navodno, 27 milijuna eura. Al-Hilal, trećeplasirani klub prošle sezone i osvajač azijske Lige prvaka 2019. i 2021. godine, za 55 milijuna eura iz Wolverhamptona je doveo Portugalca Rubena Nevesa, a za 25 milijuna iz Chelseaja senegalskog stopera Kalidoua Koulibalyja. Neves će imati godišnju plaću oko 18 milijuna eura, dok će Koulibaly u godinu dana zaraditi oko 30 milijuna eura. Povratnik u Saudi Pro League Al-Ahli je za 18,5 milijuna eura iz Chelseaja doveo vratara Edouarda Mendyja, koji će u sljedeće tri godine zarađivati po 25 milijuna eura. Naravno, saudijski klubovi ne podliježu pravilima UEFA-ina financijskog fair-playa, tako da limita, na sreću igrača i klubova koji ih prodaju, nema.
‘Saudi Pro League bit će podržana u ambiciji da postane jedna od TOP 10 liga na svijetu’, stajalo je u jednoj objavi Saudi Press Agencyja
U Saudi Pro League igra jedan Hrvat, 33-godišnji Domagoj Antolić, nekadašnji član Dinama i Lokomotive, a od siječnja 2022. član je Damaca, kluba u kojemu je od siječnja 2021. do ožujka 2023. trener bio Krešimir Režić. Damac je prošlu sezonu završio na osmom mjestu, a kolike su financijske razlike između klubova koje je PIF uzeo pod svoje i ostalih, govori podatak da se uz vijesti o Režićevoj smjeni pisalo i kako u tom momentu klub kasni s isplatom zadnjih četiriju mjesečnih plaća.
„Saudi Pro League bit će podržana u ambiciji da postane jedna od TOP 10 liga na svijetu“, stajalo je u jednoj objavi spomenute Saudi Press Agency, uz napomenu: „U Pro Ligi igraju nogometaši iz 40 država, a samo u zadnjih godinu dana posjećenost stadiona porasla je čak 150 posto.“ O tome da ulaganje u sport, dio državne strategije pod nazivom Saudi Vision 2030 kojoj je cilj smanjiti državnu ovisnost o nafti, razviti širu ekonomsku bazu, poboljšati zdravlje građana, promovirati bavljenje sportom i razvijati turizam, već daje rezultate, govore i podaci o porastu bavljenja sportom s 13 posto 2015. godine na 50 posto 2022. Istovremeno, broj sportskih federacija u Saudijskoj Arabiji porastao je s 32 nedavne 2015. godine na čak 95 prošle godine. Financijski pokazatelji trebali bi u sljedećim godinama biti, po tamošnjim procjenama, impresivni: prošle godine prihod lige bio je 120 milijuna dolara, a do 2030. očekuje se da naraste do 480 milijuna dolara.
Komentari