Objavljeno u Nacionalu br. 1089, 08. ožujak 2019.

Saša Antić, član splitske grupe TBF, objavit će drugi samostalni album pod pseudonimom Alejuandro Buendija koji je najavio singlom ‘Čepić’, a album planira i s matičnim bendom. Osim zbog glazbe koju izvode, TBF je publiku privukao  tekstovima kojima su tijekom proteklih 20 godina ironično i sarkastično govorili o društvenim prilikama

Saša Antić, član splitske grupe TBF, ove godine će objaviti samostalni album pod pseudonimom Alejuandro Buendija, ali vrlo vjerojatno i sa svojom matičnom grupom TBF.

Grupa TBF na sceni je prisutna od ranih 90-ih godina i do danas su objavili šest studijskih albuma te jedan živi album. Osim zbog glazbe koju izvode, TBF je publiku privukao svojim tekstovima kojima su tijekom proteklih 20 godina ironično i sarkastično govorili o društvenim prilikama. Tekstove najčešće piše Saša Antić. Uz rad s grupom TBF, Antić djeluje i pod pseudonimom Alejuandro Buendija i 2007. godine objavio je album “Pepermint”, a ovih dana privodi kraju snimanje drugog samostalnog albuma koji je najavio singlom “Čepić”.

NACIONAL: U kojoj se fazi nalazi album TBF-a?

Počeli smo raditi neke skice, pomalo kuhamo, imamo nekoliko stvari s kojima smo zadovoljni, gledamo do ljeta izbaciti singl.

NACIONAL: Hoćete li prije završiti album grupe TBF ili samostalni album pod pseudonimom Alejuandro Buendija?

Nemam pojma, ali gledam da zgotovim Buendiju tako da se mogu potpuno posvetiti TBF-u.

NACIONAL: S grupom The Beat Fleet ste od nastanka, odnosno od 1990. Godine 1997. objavili ste debi album “Ping pong-umjetnost zdravog đira”. Koliko je taj zdravi đir koji ste promovirali krajem 90-ih prisutan i danas u grupi i Splitu?

Taj slogan koristila je Liga za borbu protiv narkomanije u vrijeme kad smo radili na prvom albumu. Heroin je bio tada veliki problem u Splitu, a kako smo se i mi u nekoliko pjesama na ‘’Ping pongu’’ osvrtali na to, posudili smo slogan kao dodatak u naslovu albumu. Radi se o promoviranje kreativnosti kroz umjetnost kao put na kojem se pojedinac može pozitivno ostvariti. U slučaju TBF-a je još uvijek prisutan zdravi đir, zabavljamo se i uživamo u tome što radimo i još smo uvijek skupa, premda smo svi izraziti individualci. Timski rad u umjetnosti izvlači najbolje iz svake osobe. A to je i put sazrijevanja, samo kroz timski rad čovjek se uči poštovanju i razumijevanju drugog.

NACIONAL: Prošle godine gostovali ste u pjesmi “Adieu” grupe iz BiH Jall Aux Yeux koja je posvećena izbjeglicama. Kako je došlo do te suradnje?

Putem interneta. Kontaktirao me Jure Petrović iz Jall Aux Yeuxa i poslao pjesmu sa snimljenim pjevanjem i prijevod teksta. Snimio sam rap u našem studiju u Splitu, oni su miksali i masterirali u Bihaću. Još uvijek nisam upoznao sve članove benda, ali 14. 3. dolaze svirati u Split pa ću im se pridružiti na bini.

‘KOLINDINI STAVOVI naštrebana su retorika u službi manipuliranja s osjećajima birača, a njen celebrity imidž proziran i bez stila. Sve je kaša koju su mnogi kušali u euforiji i sad ih boli želudac’

NACIONAL: Jesu li se stanovnici Hrvatske senzibilizirali s problemom izbjeglica tijekom migrantske krize ili veći broj ljudi govori protiv njih?

I mi smo imali slična iskustva u Domovinskom ratu tako da vjerujem da većina suosjeća. Mediji su prenijeli osobne priče i pojedinačne tragične sudbine tako da ne možemo apstrahirati izbjeglice kao neku najezdu koja će ugroziti naše običaje, odnosno sebični potrošački komfor.

NACIONAL: Sve češće gostujete kod raznih domaćih bendova. Po kojim kriterijima birate suradnju?

Vrlo jednostavno, pjesma mi se mora svidjeti i moram biti zadovoljan tekstom koji napišem.

NACIONAL: Čini se da je poveznica svih tih pjesama u kojima gostujete neka vrsta društveno-angažiranog teksta. Koliko vam je važno da kao glazbenik iskoristite popularnu glazbu kao mediji za prenošenje vlastitih stavova?

Istina, najčešće me zovu na gostovanja u pjesmama koje imaju određeni društveni angažman u tekstu jer sam prepoznat kao angažirani pjesnik, što je jednim dijelom istina, znam razmišljati sociološki i poetički u kombinaciji. Ali nije mi bitno prenositi vlastite stavove, nego to da rap funkcionira i doprinosi pjesmi i važno mi je da sam iskren u stvaranju.

NACIONAL: Čini se da je u Hrvatskoj sve manje rokera, ali i repera koji iskreno i otvoreno progovaraju o anomalijama društva i ukazuju na probleme. Što mislite zašto je tome tako?

Pa ne bih se s tim složio, mislim da ima puno angažiranih izvođača, samo je pitanje stila i vještine da se ta tematika upakira dovoljno zanimljivo i duhovito pa da postane komercijalna. S druge strane te naše anomalije su postale toliko groteskne da ih je teško i ismijavati. Stvarnost je postala crtić.

NACIONAL: Gdje je nestala provokativnost u pop i rock glazbi? Zašto je sve mlako i bez stava?

Ne bih se ni s tim složio, upravo suprotno, mislim da nikad nije bilo više provokacije i stava u pop i rock glazbi, samo što se promijenio način artikuliranja bunta i glazba je medijski raspršena. Nove generacije nemaju emocija vezanih za socijalizam i nisu indoktrinirani altruizmom, kod nas ne postoji kultura kolektivne pobune, dominira narcisoidnost i sebičnost. To je tako u kapitalizmu, ali svejedno kreativnosti ne fali i događaju se sjajne stvari. Bunt se iskazuje kroz osobne frustracije i samodestrukciju, ali energija protesta je tu.

NACIONAL: Prije osam godina ste dali podršku tadašnjem predsjedničkom kandidatu Ivi Josipoviću. Vidite li danas neko ime među predsjedničkim kandidatima ili kandidatkinjama koje biste podržali?

Nemam pojma tko su predsjednički kandidati niti me to više zanima.

NACIONAL: Kako komentirate mandat aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović?

Smijurija.

NACIONAL: Što biste kod nje posebno pohvalili, a što joj najviše zamjerate?

Svi znamo da je pozicija predsjednika države kod nas politički gotovo nebitna i da je važna samo u sferi promoviranja svjetonazorskih stavova, a u slučaju predsjednice u sferi spektakla i celebrity imidža, što je ona uvela kod nas po američkom receptu. Većina je shvatila na kraju ono što je bilo jasno od početka, a to je da su njeni stavovi naštrebana retorika u službi manipuliranja s osjećajima birača, a njen celebrity imidž proziran i bez stila. Sve skupa jedna velika kaša koju su mnogi kušali u euforiji i sad ih boli želudac.

NACIONAL: Je li se život u Splitu tijekom protekle četiri godine promijenio?

Raste broj noćenja i gastro ponuda je šarolika i kvalitetna.

NACIONAL: Nedavni ružan incident na splitskoj rivi, u kojem je nekoliko Splićana napalo vaterpoliste Crvene zvezde, ponovo je skrenuo pažnju na gorući problem rastuće netolerancije u društvu i neskrivene odbojnosti prema svemu srpskom, ali i drugačijem. Kako stati tome na kraj?

Taj incident je jako kompleksan i tu su prisutni elementi sociologije navijačkih skupina koje su zatvorene i imaju obilježja plemena. Čak i da se radilo dijelom o svjesnoj provokaciji, iako je riječ o igračima koji su nosili svoje klupske dresove, treba se uzdići iznad takvog načina razmišljanja i pokazati primjerom što je civilizirani način života i to neće biti poraz našeg domoljublja, nego upravo suprotno.

Međutim, kada stavite u kontekst da politika Srbije danas rehabilitira četnički pokret i proglašava ga antifašističkim i kada je na vlasti Šešeljov učenik, stvari se maksimalno kompliciraju. Ali opet mislim da je to razlog više da svojim primjerom doprinosimo smirivanju tenzija i civiliziranju regije.

NACIONAL: Mržnja se uvukla u mnoge pore društva, a zahvaljujući internetu i društvenim mrežama mnogi mali anonimni mrzitelji došli su do izražaja, dok se istovremeno i neke državne institucije prave slijepe i gluhe na izljeve mržnje u medijima i javnom prostoru. Zašto je ta mržnja sve jača?

Previše smo zagrezli u materijalno, prevelike su razlike između želja i mogućnosti, znanje je selektivno i površno, raste ideokracija, stvaraju se osobne frustracije i nezadovoljstva koje se onda ispaljuje na nebitne stvari. Uz to živimo u demokraciji koja njeguje slobodu govora i mišljenja pa onda neki misle da mogu slobodno interpretirati čak i znanstvene činjenice pa je tako “za dom spremni” stari hrvatski pozdrav, homoseksualnost je bolest a Jasenovac je bio kulturno-zabavni centar. Sad će neki graknuti a što je s Bleiburgom, Golim otokom i opresivnim uređenjem SFRJ, ali tu je već odavno sve jasno, taj poredak je osuđen i napušten, živimo u samostalnoj demokratskoj državi i to smo već odavno ostavili iza sebe.

NACIONAL: Tko su ti mnogobrojni mali mrzitelji skriveni iza lažnih imena?

Nesretni, frustrirani, intelektualno i duhovno ograničeni, nezadovoljni iz različitih osobnih razloga koji onda nalaze olakšanje u izljevima mržnje prema onome što ne razumiju ili razumiju parcijalno. I to je ustvari jedna od dobrih strana interneta, bolje da se ispucaju preko tastature, nego verbalno ili fizički. Ali oni nisu problem jer su ograničeni i ne znaju kontrolirati tu iracionalnu stranu ljudske prirode, problem su oni koji iz vlastitih profesionalnih frustracija i problema s vlastitim identitetom konstruiraju mržnju i tako potiču izljeve iracionalnog i za njih vrijedi ona da je domoljublje posljednje utočište hulja. A najjezivije je kad huškanje dolazi iz redova Crkve i toga kod nas ima previše.

‘ŽIVIMO U DEMOKRACIJI koja njeguje slobodu govora pa je ‘za dom spremni’ stari hrvatski pozdrav, homoseksualnost je bolest a Jasenovac je bio kulturno-zabavni centar’

NACIONAL: Nedavno ste gostovali na tribini Glazba mržnje u sklopu ciklusa tribina Zašto se mrzimo?, u organizaciji Centra za promicanje tolerancije i očuvanja sjećanja na Holokaust. Koliko je važno govoriti o razlozima mržnje u svakodnevnom životu?

Jako je bitno, mislim da trebamo u društvu forsirati i njegovati nultu toleranciju na mržnju i nasilje. Mržnja je emocija koja nema temelje u racionalnom, najčešće je projekcija vlastitih frustracija i vodi u samodestrukciju i pojedinca i društva.

NACIONAL: Imate li favorit s novog albuma za koji vjerujete da će osvojiti publiku?

Radimo trenutno na nekoliko pjesama i jedna od njih je radnog naziva “Korporativan” i govori o prirodi moći u društvenom poretku danas. Ne znam koliko će se svidjeti publici, to je teško predvidjeti, ali zadovoljni smo kako se razvija glazbeno i jedna je od izglednih za novi single TBF-a. Evo teksta:

Dižem se, umivam, brijem fino

Sa pjenom korporativnom

Mažem se kremicom svilenom

Uz lijep ten pola bitke je dobiveno

mažem namaz sirni

pijem jogurt korporativni

iz stana korporativnog

Uđem u auto korporativno

Dio sam tima, kooperativan,

kompatibilan, korporativan

Poslije posla idem na pivo

Svijetlo točeno korporativno

A navečer u kino

Multiplicirano korporativno

sa djevojkom divnom, sve je na njoj divno

brend, korporativno

sa njom se osjećam fino

vjenčanje je u crkvi korporativnoj

kum je stari prijatelj Dino

visoko u stranci korporativnoj

ministar u vladi korporativnoj

desnoj- lijevoj isto štivo

i svi koje znam su uspješni silni

produktivni korporativni

A tu je i popularni Lino

profesor na faksu korporativnom

piše u tjedniku korporativnom

gost je u dnevniku korporativnom

njegova supruga liječnica Nina

omiljena svima divna

zovu je milostiva dok dila lijekove

korporativnih firma

A bija san reper i baca san rime

bombe jače od Hirošime

al uglavnom san nabraja silne

produkte korporativne

pija san Jack colu sa ekipom

a sad san u kolu sa elitom

i brijemo da vladamo svitom

da smo bitni, uspješni, sritni

Iz hotelske sobe nazovem dragu

kažem laku noć i odem k vragu

poslovni partner voda nas po gradu

kurve i kokain u Pragu

u Budvi na privatnoj plaži

u Pešti na intimnoj masaži

u Berlinu žuto na vagu

stariji partneri bili su u pravu

u Dubai-u curice, dječaci

kad si unutra sve ti je na traci

a sa pedeset i pet odeš na Tibet

na tretman rehabilitacije

dubokog disanja i meditacije

sve na trošak korporacije

NACIONAL: Nikola Čelan je prošle godine objavio knjigu “Baština-kako sam preživio splitske devedesete i prvih 10 godina TBF-a”. Jeste li vi razmišljali o tome da objavite svoja sjećanja na život u Splitu i s grupom TBF?

Možda kad budem star i senilan. Neću znati što sam doručkovao, ali ću se sjećati uzorka na zavjesi u kavani hotela Bellevue, tamo jedne zimske večeri 1997. i jedne pjesme te suze koja je krenula sama od sebe.