Beogradski glazbeni kritičar Dragan Ambrozić započeo je rad na biografiji grupe Šarlo akrobata. Riječ je o grupi koja je objavila samo jedan album „Bistriji ili tuplji čovek biva kad…“ 1981. godine koji mnogi često navode kao najbolji u bivšoj Jugoslaviji.

Da je riječ o grupi koju i danas mnogi obožavaju ili otkrivaju govori podatak da je Croatia Records prošle godine povodom 40 godina novog vala između ostalih objavila reizdanje tog albuma na vinilu koje je doživjelo i peto izdanje. Grupa je nastala zahvaljujući Milanu Mladenoviću i njegovu tadašnjem kolegi Dragomiru Mihajloviću s kojim je svirao u grupi Limunovo drvo, kojima se na početku priključio Dušan Kojić Koja kao basist i pjevač te bubnjar Ivan Vdović Vd. No nakon prvog nastupa koji se održao 1980. prije nastupa grupe Pankrti u Beogradu, iz grupe je otišao Mihajlović, a Mladenović, Kojić i Vdović nazvali su se Šarlo akrobata. Ubrzo su snimili prve četiri pjesme koje se smatraju esencijom novog vala i objavljene su na legendarnoj kompilaciji ‘’Paket aranžman’’: ‘’Ona se budi’, ‘’Oko moje glave’’, ‘’Mali čovek’’ i ‘’Niko kao ja’’. Unatoč uspjehu, Šarlo akrobata 1981. objavio je prvi album „Bistriji ili tuplji čovek biva kad…“ i razišao se. No i taj razlaz bio je plodonosan jer je Mladenović osnovao grupu Katarina II iz koje je nastala Ekatarina Velika, a Koja Disciplinu kičme.

Beogradski glazbeni kritičar Dragan Ambrozić piše biografiju grupe Šarlo akrobata. FOTO: Privatna arhiva

Autor knjige o grupi Šarlo akrobata Dragan Ambrozić smatra da mnogi imaju svoju verziju njihova razlaza, a on ih pokušava sakupiti i predstaviti u knjizi, iako smatra da je stvar vrlo jednostavna: „To je bilo to. Nije ostalo ništa više reći.“ Rekao je da je koncept biografije taj da grupa sama daje svoju priču o jednom vremenu i mjestu i naglasio: „Najvažnije je prenijeti atmosferu tog vremena, da bi se objasnio kontekst u kome je takva slobodarska pojava uopće bila moguća i da bi se približio istinski duh novog vala, odnosno ono što bismo mogli nazvati njegovim obećanjem slobode. Vodit će se računa o kronologiji, s tim što priča počinje dosta prije nastanka grupe i ne završava.“

Pitali smo Ambrozića koliko je za povijest novog vala i ex Yu scene važno djelovanje grupe Šarlo akrobata i njihov jedini album. „To je jedan od najvažnijih događaja na novovalnoj sceni, i ne samo na njoj: prvo je Šarlo akrobata još od ‘Paket aranžmana’ bio doživljen kao vrlo posebna grupa, ikona novog vala. Potom je izašao njihov jedini album koji je, ne samo po mom mišljenju, najbolji rock album ex Yu scene. ‘Bistriji ili tuplji čovek biva kad…’ vrhunski je iskaz rock’n’roll pogleda na svijet upravo zato što je osvojio slobode koje su do tad bile neslućene. Na njemu ništa nije kliše ili kopirana formula – njegova suštinska poruka fundamentalno oslobađa čovjeka, na način na koji to nijedan album u popularnoj muzici nastao na ovim prostorima nikad nije uspio. Dovodi u pitanje sve lažne slike i predstave kojima smo okruženi, uključujući onu o rock’n’rollu, kojem formalno pripada, istovremeno na vrhunski umjetnički način stvarajući novi zvučni izraz. Donosi filozofiju rocka kao sredstva za samooslobođenje, prakticirajući to što propovijeda na licu mjesta kroz anarhično, neuhvatljivo i nepredvidljivo, a ipak vrhunski kompetentno sviranje. Šarlo akrobata se dijelom inspirirao tada aktualnim muzičkim formama kao što su punk, ska, reggae, pa i jazz, ali samo u onoj mjeri koliko ga je to zanimalo i s ciljem da ih podvrgne svojoj, autentičnoj viziji kako muzika treba zvučati i za koje vrijednosti treba stajati. Rezultat je ploča koja se i tada i sada uvijek mogla pustiti bilo gdje u inozemstvu i doživljena je kao sonično uzbudljiva i to bez prijevoda: nesumnjiv doprinos svjetskoj kulturi.“

Vlatko Fras, tada mladi novinar koji je pisao u Poletu i svjedočio rađanju novog vala, ali i pridonio popularnosti brojnih bendova tog vremena, u razgovoru za Nacional se prisjetio prvog susreta s grupom Šarlo akrobata. „Svaki muzički ovisnik ima jednoznamenkasti broj uspomena na trenutke prvog susreta s nekom muzikom, nakon koje u životu ništa više nije isto. Bez obzira na bilo čiju dob, svejedno imaš li 25 ili 105 godina, bez obzira na ukupnu količinu muzike koja je prošla kroz tvoje uši tijekom života, postoji vjerojatno neki inherentni antropološki ili biološki razlog zašto ta brojka rijetko može biti veća od 10. Ne možemo izgubiti nevinost 11 puta, a ni vidjelice iz Međugorja nisu imale više druženja s Gospom. U mom spomenaru su Šarlo Akrobata i Koja od prve sekunde bili i ostali unutar tog malog broja epifanija koje ostaju uklesane u moždanu koru do groba. Ne mogu garantirati za preciznost svojih uspomena na prve koncerte i prva slušanja s gramofona kao što to ne mogu ni za Gang of Four ili bilo koju drugu muziku koja je imala takav sjaj prosvjetljenja, ali i danas kada netko na radiju pusti ‘Bistriji ili tuplji čovek biva kad…’ ili ‘Niko kao ja’, uvjetni refleks ostaje isti i preplavi me osjećaj koji se vidi na licu Louisa Armstronga kada pjeva ‘It is a Wonderful World’“. I s odmakom od 40 godina Fras smatra da je grupa Šarlo akrobata još uvijek velika. „Vrijeme je pregazilo moje mišljenje o bilo čemu, ali njih nije. Radijske stanice iz godine u godinu sviraju njihove pjesme bez velikih oscilacija u broju emitiranja pa već sada djeluju kao katedrala koja stoji već 400 godina, a kako već biva kod starih katedrala, vrlo je izvjesno da će stajati i sljedećih 400 godina.“ Također smatra da je njihovo postojanje, bez obzira na kratki staž, jednako važno kao ono i Idola, Filma, EKV-a, Haustora ili Pankrta čije albume naziva remek-djelima koje iz generacije u generaciju privlače publiku.

Zamolili smo Ambrozića da pokuša opisati glazbu publici koja se nikada nije susrela s njihovim pjesmama. „Šarlo akrobata su bili suprotnost svemu predvidljivom u muzici i životu, tako da tu nema recepta, niti klasifikacije koja bi do kraja objasnila pojavu ovog benda, čija revolucionarnost je nadišla i mini-kulturnu revoluciju novog vala. Neupućenom bih toplo preporučio da ne sluša nikog i ne obraća pažnju na tuđa tumačenja, pa ni na moja te da se slobodno prepusti njihovu jedinom albumu. Ako je ikad volio rock i ako nema predrasuda, shvatit će već i sam slušajući ga – zašto to tako mora biti. Ili si slobodan da doživiš tu slobodu, ili nisi. Tako će razumjeti i razlog za postojanje knjige o ovoj grupi koja je u umjetničkom smislu bila veća od rock’n’roll scene s koje je došla.“

Mladenović je nakon rada u grupi Šarlo akrobata osnovao grupu Katarina II s kojom je 1984. objavio istoimeni album, da bi iste godine grupu preimenovao u Ekatarina Velika, s kojom je objavio šest studijskih albuma, postao jedan od najcjenjenijih glazbenih autora na ovim prostorima. Čak tri ulice u glavnim gradovima triju bivših država, Srbije, Crne Gore i Hrvatske, nose njegovo ime. Jednako se razvijala karijera i Dušana Kojića Koje koji je sa svojim specifičnim glazbenim izrazom kroz grupu Disciplina kičme objavio 13 studijskih albuma. Fras za Koju ističe kako je „osobno zračio s takvom karizmom da je mogao čitati i telefonski imenik a bez da puno izgubi na energiji šamanske seanse.“ Na žalost, Koja je u srpnju 2019. doživio moždani udar od kojeg se oporavlja, Ivan Vdović Vd umro je 1992. od komplikacija izazvanih sidom, a 1994. i Mladenović od raka gušterače.

Glazbena i tekstualna poetika Šarla akrobate kasnije se čula u pjesmama Katarine II, odnosno Ekatarine Velike i Discipline kičme, s čime se neposredno složio i Ambrozić obrnuvši poredak stvari. „Po meni, oni su prvo bili supergrupa Šarlo akrobata, a onda su se razišli na matične grupe, koliko god to paradoksalno zvučalo. Dirljivo je spoznati do koje mjere su kao ličnosti u svim svojim fazama vjerovali u to da je popularna muzika važna te da stvaralaštvo u njoj podrazumijeva odgovornu društvenu misiju. Na neki način – i sad ovo prvi put kažem – Šarlo akrobata se nikad nije raspao, nego je nastavio svoje djelovanje drugim sredstvima. Katarina II i EKV su oslobodile njegovu pop dimenziju, a Disciplina onu radikalnu rokersku. Ali su ta dva pola ostala ujedinjena idejom da se muzikom može djelovati na društvo.“

Radeći na reizdanja albuma ‘’Bistriji ili tuplji čovek biva kad…’’ 2021., urednik Nikola Knežević iz Croatia Recordsa potrudio se dati izdanju dodanu vrijednost brojnim dodacima o grupi i neobjavljenim fotografijama, novinskim tekstovima, recenzijama te razgovorima sa svjedocima tog vremena.

Vlatko Fras je kao novinar Poleta svjedočio rađanju novog vala, pa i uspjeha Šarla akrobate. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

„Rad na ovom reizdanju bio je zanimljiv, ali i emotivan jer nažalost dvojica članova benda nisu više među nama, a znamo što se dogodilo s Kojom. Stoga ispričati priču o bendu bez njegovih članova bio je veliki izazov. Okupili smo i glazbene kritičare, ali i ljude koji su radili izravno sa Šarlom, poput Jurija Tonija iz Slovenije ili prijatelja benda Nenada Krasavca Keleta te Gorana Vejvode. Svi oni uspjeli su približiti sliku o Šarlu sa snimanja i legendarnog fotosnimanja čije fotke krase izdanje. Posebno zanimljivo mi je bilo dogovaranje intervjua s Keletom koji živi u New Yorku, trebali smo se vrlo kratko čuti i porazgovarati, a na kraju je razgovor, kako su počela stizati sjećanja, prešao sat vremena. Poseban trenutak bio je i kada smo dobili fotografije Gorana Vejvode. Nevjerojatni zapisi trenutka koji je prerastao u vječnost.“

Autor njihove biografije koja bi se do kraja godine u izdanju Popbooksa trebala pojaviti u prodaji ne želi još otkriti sve sugovornike, ali pokušava kroz razgovore sa svjedocima raznih zbivanja u koje su bili uključeni saznati sve ono što nas je zanimalo, samo nismo nikad mogli pitati, jer nije bilo prilike. „Ne može ni biti drugog pristupa, jer glavni akteri su opravdano odsutni, a dokumentacije ima vrlo malo. Moram se zato osloniti na ljudsko sjećanje koje je jedini preostali uvid u stvarne događaje iz tog perioda. Čak i fotografija nema previše. Zato je i uzbudljivije istraživati. Posebno ako se, kao ja, odlično sjećate ukusa i mirisa tog doba.“ U razgovoru za Nacional otkrio je da će biti i zanimljivih priča iz njihove biografije koje su do sada bile nepoznate i manje poznate. „Jedna od novih stranica povijesti će biti kratka rekonstrukcija turneje u Poljskoj 1981., na koju su otišli kao prvi rock bend s ovih prostora. Idemo u zemlju sovjetskog bloka u kojoj je prije 40 godina počelo njegovo pucanje i gdje je bend iz SFRJ doživljen kao vjesnik slobode. Vidjet ćemo kako je to zaista izgledalo.“

Malo se koji glazbenik ili grupa može pohvaliti jednim albumom čija svježina, progresivnost i nepredvidivost i danas jednako impresioniraju kao prije 40 godina kada su se Milan, Koja i Vd odlučili okupiti u grupi Šarlo akrobata.